Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
“Bili smo mladi i naivni”
Prema službenoj definiciji, HIV je virus koji izaziva pad imuniteta kod ljudi, a bolest koja se razvija u kontaktu sa ovim virusom naziva se AIDS (eng. Acquired Immunodeficiency Syndrome) ili SIDA (sindrom stečene imunodeficijencije).
Zahvaljujući „informativnoj“ funkciji medija unazad nekoliko desetljeća, danas gotovo da ne postoji osoba koja ne zna koliko je smrtonosan virus HIV-a i da SIDA završava smrću.
Ovdje donosimo parafrazirani članak Stevana Obradovića iz magazina „Aura“ (BiH), koji je objavljen 24.12.2012. godine, koji nas je nakon čitanja neodoljivo podsjetio na trenutak u kojem živimo. Kada s ove distance pogledamo što je ostavština priče o AIDS-u – spolno prenosiva bolest koja zahtijeva nužnu upotrebu prezervativa, ne možemo a da se ne zapitamo radi li se samo o još jednoj akciji kontrole svjetske populacije i pripremnoj akciji za neku puno efikasniju platformu. No, prosudite sami…
Početci
Sve je počelo 23. travnja 1984. godine, kada je američka vlada objavila da je dr Robert Galo otkrio vjerojatnog uzročnika side. Uz pomoć medija i vlade, svijet je prihvatio njegovu ideju o virusu bez ikakvih objavljenih dokaza ili studija, koje bi potvrdile tu priču.
Činjenica je da ovaj virus nikada nije izoliran metodama klasične infektologije. Slike virusa koje možemo vidjeti u školskim udžbenicima su samo kompjuterska simulacija, nitko taj virus nije fotografirao uz pomoć mikroskopa. Srpski znanstvenik, dr. Todor Jovanović je imao priliku upoznati čovjeka koji je uradio skicu virusa, i tom prilikom mu rekao: ”Ma ja sam se samo igrao, iznenadilo me koliko sam postao slavan”.
“Ukoliko postoji dokaz da HIV uzrokuje AIDS trebali bi postojati znanstveni dokumenti koji ili pojedinačno ili kolektivno objašnjavaju tu činjenicu i to najmanje visoke vjerojatnosti. Takav dokument ne postoji.”– dr Kary Mullis, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1993. (za otkriće PCR testa)
Što je onda SIDA?
SIDA sama po sebi nije zasebna bolest. To je skup bolesti koje se javljaju kod osoba za koje je doktor nekako utvrdio da su HIV pozitivne. Tako, na primjer, ukoliko se netko tko je HIV pozitivan razboli od tuberkuloze, onda se njemu dijagnosticira SIDA. Međutim, ako tu bolest dobije HIV negativna osoba, ta se bolest kod te osobe naziva svojim izvornim imenom – tuberkuloza. Sve bolesti iz kategorije zvane SIDA se javljaju i kod HIV negativnih osoba, nijedna od njih se ne javlja isključivo kod onih koji su HIV pozitivni.
HIV test
HIV virus nikada nije pronađen u ljudskom organizmu, pa zbog toga to ne može biti test za HIV, već za nespecifična antitijela koja ne mogu ili ne moraju imati nikakve veze sa HIV-om. Oni detektiraju vaša antitijela koja reagiraju na neke proteine, koji nisu karakteristični ni za jedan poseban virus. Opisano je oko 60 stanja koja daju pozitivan rezultat na HIV: prehlada, gripa, cjepiva, skora transfuzija krvi, herpes, boginje, hepatitis, reumatoidni artritis i dr.
Najstrašnije je što trudnoća zdrave žene može dati pozitivan rezultat na HIV. Tim ženama se onda govori kako moraju uzimati lijek (o kome će kasnije biti govora), ili pobaciti. Ideja o postojanju laboratorijskog testa koji bi utvrdio zarazu HIV-om je jednostavno – iluzija.
Nadalje, test nikada nije validiran, odnosno nije potvrđena njegova ispravnost, iz jednostavnog razloga što virus nikada nije izoliran kako treba.
Dijagnosticiranje AIDS-a
U Americi je 1993. godine usvojena definicija za dijagnosticiranje SIDE, koja je uzrokovala da se broj slučajeva udvostruči preko noći. To je zbog toga što su se počeli ubrajati ljudi koji nisu bili bolesni, i nisu imali nikakve simptome. Imali su nizak nivo T stanica, koje inače mogu varirati i do 100% u toku dana. Zbog te nove definicije SIDA je dijagnosticirana na 182 tisuće Amerikanaca koji nisu bili bolesni. Kada bi se ti isti ljudi preselili u Srbiju ili Hrvatsku onda ne bi imali SIDU, jer se kod nas ne priznaje definicija T stanica kao dijagnoza SIDE.
Tvrdnje da u Africi postoji ogroman postotak populacije koji boluje od SIDE, mnogi znanstvenici objašnjavaju užasnim životnim uvjetima, kao i činjenicom da u Africi ljudima ne testiraju krv na prisustvo virusa, već im jednostavno mjere težinu, provjere određene simptome, a onda ih deklariraju kao oboljele. U novije vrijeme se dijagnosticiranje SIDE vrši i telefonom.
Dakle, u Africi se dijagnoza SIDE bazira samo na pretpostavci, a ne dokazanom prisustvu HIV virusa. Profesor Peter Duesberg tvrdi da su ti ljudi ustvari oboljeli od malarije i drugih lokalnih bolesti koje nemaju veze sa HIV-om.
Sigurno se sada pitate od čega zaista umiru ”oboljeli od side”?
Kada osoba sazna da je zaražena, dolazi u takvo stanje koje je skup vrlo štetnih emocionalnih stanja. Osobe počinju osjećati intenzivan strah, sram, osjećaj beznađa. Ta kombinacija intenzivnih osjećaja može ozbiljno narušiti njihov imunološki sustav. Mnogi nakon testiranja postaju hodajuće mrtve osobe. Jednom kada ste testirani pozitivno, programirani ste misliti kako ćete umrijeti od svake bolesti koju dobijete. Uvjereni su da je njihov jedini put – smrt.
Naravno, to nije sve. Lijekovi koji se daju oboljelima su jedni od najotrovnijih koji su ikada stavljeni u upotrebu. Jedan od njih je Azidothymidine, ili skraćeno AZT. Nastao je 1964. kako bi se koristio u kemoterapiji kod oboljelih od raka. Međutim, taj lijek nije ni stigao na tržište, odbačen je zbog toga što su mnoge laboratorijske životinje uginule za vrijeme testiranja. Znanstvenici koji dolaze u dodir s tim lijekom nose zaštitnu odjeću.
Taj isti lijek se danas propisuje oboljelima od SIDE – za doživotno uzimanje! AZT izaziva razaranje koštane srži zbog čega nastaje anemija, kao i poremećaj rada crijeva zbog čega dolazi do gubitka težine. Na listi nuspojava se nalaze još i otrovanje jetre, povraćanje, paraliza, smrtna mliječna acidoza, leukopenija (smanjenje broja leukocita), bolna stolica, psihički poremećaji, otežan sluh, poremećaj srčanog zaliska, bol u mišićima, atrofija mišića, smrt. Ova lista nuspojava još nije potpuna. Milijuni pacijenata ne znaju ništa o tome. Njima se AZT i drugi lijekovi predstavljaju kao lijekovi koji će im spasiti život.
Na 14-oj svjetskoj konferenciji o SIDI, koja je održana u srpnju 2002. godine, znanstvenici su otkrili kako je vodeći uzrok smrti među HIV pozitivnim Amerikancima otkazivanje rada jetre, uzrokovano terapijom lijekovima protiv SIDE.
Peter Duesberg, profesor sa Sveučilišta Berkley, za pojavu AIDS-a okrivljuje lijek AZT, na čijem je razvoju i sam sudjelovao. On je jedan od liječnika i istraživača koji osporavaju ideju da je HIV uzrok AIDS-a. Ponudio je da sam bude zaražen HIV-om u kontroliranim uvjetima, kako bi konačno dokazao da HIV nije uzročnik AIDS-a. Nacionalni institut zdravlja Amerike nije mu dozvolio da provede ovaj eksperiment.
