Subota, 23 rujna, 2023
NaslovnicaVijestiEuropa je žrtva nastojanja da se uništi Rusija

Europa je žrtva nastojanja da se uništi Rusija

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr

SAD vodi rat u Ukrajini „do posljednjeg Europljanina“

Uloga masovnih medija je zamagljivanje i iskrivljavanje očitog. Prepoznavanje uzoraka obično se odbacuje uz optužbu za teoriju zavjere, “ekstremizam” ili druge uvrede. To znači da je korištenje vaše prosudbe za procjenu dokaza stigmatizirano.

Još jedan cjevovod je napadnut. Ovaj put, to je ruski naftovod koji opskrbljuje amonijak preko Ukrajine. Eksplozije su zabilježene 8. lipnja u blizini naftovoda Togliatti-Odessa. 

Rusija je brzo osuđena

U prosincu prošle godine Fertilizer Daily je izvijestio da bi se cjevovod, koji je bio u mirovanju od veljače 2022., uskoro mogao ponovno otvoriti. Zamjenik glavnog tajnika UN-a za humanitarna pitanja Martin Griffiths rekao je da je sporazum blizu, koji uključuje jamstvo opskrbe ukrajinskim žitom zajedno s nastavkom ove vitalne globalne linije opskrbe za proizvodnju poljoprivrednog gnojiva. 

“Mislim da smo blizu ovog dogovora. Može se dogoditi ovaj tjedan. Vjerujem da su obje strane i UN svjesni važnosti ovog plinovoda. To je gotovo važnije od izvoza žitarica”, rekao je Martin Griffiths.

Prije invazije na Ukrajinu, Rusija je isporučivala 23 posto svjetskog amonijaka i bila je vodeći izvoznik poljoprivrednog gnojiva. Globalne nestašice i poskupljenja rezultat su prestanka izvoza zbog sankcija i rata. To je razlog zašto je UN-ov predstavnik Martin Griffiths opisao izvoz amonijaka kao “gotovo važniji” od žitarica. Amonijak stvara gnojivo koje omogućuje svijetu da se hrani. 

Tko bi se mogao protiviti ponovnom otvaranju ovog plinovoda? Prema Agence France Presse, glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Maria Zakharova rekla je da je Ukrajina “jedina zemlja koja nikada nije bila zainteresirana za oživljavanje naftovoda”. 

Dakle, tko bi digao u zrak ovaj ruski naftovod, opskrbljujući ruskim proizvodima željno međunarodno tržište? 

Rusija. Eto tko… Reuters ovdje radi isto što i većina zapadnih medija, i jednostavno ponavlja ukrajinske tvrdnje kao vijesti. 

Do sada je Rusija optuživana za: 

– Dizanje u zrak plinovoda Sjeverni tok – Nordstream (kojeg je izgradila); 

– Dizanje u zrak svog jedinog mosta prema Krimu (kojeg je također izgradila); 

– Bombardiranje vlastitog glavnog grada;

– Bombardiranje nuklearne elektrane koju su zauzeli i u kojoj ima vlastito osoblje; 

Bombardiranje brane kako bi poplavila vlastite ljude i uništilo opskrbu vodom na Krimu. 

Prema pisanju tiska, nije jasno zašto je Rusija ponovno bombardirala samu sebe. 

Top of Form

Bottom of Form

Postupci luđaka

Rat je počeo 2014., a eskalirao je ruskom invazijom u veljači 2022. Službeni razlozi za rat su:

– Putin je luđak; 

– On je kao Hitler; 

– i mora se zaustaviti. 

Rečeno nam je da Rusija opetovano napada vlastitu infrastrukturu. Putin, budući da je luđak, naredi svojoj vojsci da bombardira vlastite objekte i puca na stanovništvo koje govori ruski. 

Proklete laži

Neposredno prije ovog posljednjeg čina suludog samoozljeđivanja, rečeno nam je da je Putin naredio uništenje brane pod ruskom kontrolom. 

Prijavljeno je da je napad na branu Nova Kakhovka opisao kao “barbarski” zločin čiji je cilj bio eskalirati rat s Rusijom. 

Poplave koje su uslijedile raselile su stanovništvo koje govori ruski i koje je lojalno samom Putinu, a rušenje brane prijeti opskrbi Krima vodom, kojeg Rusija smatra svojim teritorijem od 2015.!? 

Relativno nedavno, SAD su same bombardirale branu u Siriji, koristeći tajnu vojnu jedinicu koja je djelovala autonomno, a New York Times je izvijestio o priči, s pojedinostima o skandalu o kojem se jako malo izvještavalo. Ipak, tek 2019. iscurili su neki detalji o ovom događaju.

Psihotični slom

Gore spomenuta vrsta izvješćivanja je nestala, unatoč tome što nema kraja misterioznim događajima za istraživanje. Zašto je to tako? 

Postoji odsustvo interesa da se sazna istina. Čini se da su manji mediji jedini voljni baviti se novinarstvom. 

Liam Cosgrove iz GrayZonea pitao je tajnika Pentagona Rydera što on misli da je objašnjenje ovog događaja. Evo sažetka njegovih stavova: 

„Ako pogledate kontekst, brana je bila na ruskom okupiranom teritoriju, Ukrajinska ekološka liga rekla je da bi to moglo lišiti Krim vode deset godina, a Washington Post je izvijestio o ukrajinskim planovima da dignu branu u zrak. Ukrajina je također ispalila projektile na branu kako bi testirala ovu teoriju – o plavljenju bojnog polja kako bi se spriječilo Ruse.“

Prije spomenuti izvještaji iz Sirije izvanredni su primjeri istraživačkog novinarstva za čije su dovršenje potrebni mjeseci. Informacije jednostavno ne bi bile dostupne da su hrabri ljudi od principa šutjeli, a upravo šutnja je ono što se sada događa. 

Gdje su izvješća o plinovodima Nord Stream? Gdje je ono o osujećenom napadu na crnomorski naftovod između Turske i Rusije? Oba plinovoda povezivala su članice NATO-a s opskrbom od strateške važnosti. Predstavnik UN-a opisao je nastavak isporuke kroz nedavno sabotirani cjevovod amonijaka važnijim od opskrbe žitom.  

Gdje je interes za te brojne misteriozne eksplozije? 

Ovi napadi na civilnu infrastrukturu čine obrazac bezobzirne destabilizacije bez obzira na cijenu. To su teroristički napadi, a i kad ne uspiju, opasno su provokativni. 

Naravno, nema interesa istraživati ​​njihov uzrok, kao ni onaj rušenja brane u Ukrajini, jer bi to zakompliciralo informacijsku sliku dokazima. 

Ipak, bez ikakve istrage, čelnik NATO-a pridružio se vodećim zapadnim ličnostima poput Antonyja “Al” Blinkena u sugeriranju da Rusija rutinski bombardira samu sebe.  

Jens Stoltenberg vodio je sastanak s ukrajinskim ministrom vanjskih poslova Dmitrijem Kulebom 8. lipnja kako bi razgovarali o eksploziji koju jasno pripisuje Rusiji. Kuleba, koji je rekao da je dogovorio sastanak, već je utvrdio tko je kriv. Kako izvještava Le Monde:

„Kuleba je ponovio optužbe Kijeva da je ‘kriza’ ‘uzrokovana ruskim uništenjem brane Kahovka’.“

Antony Blinken ne voli određene cjevovode

Blinken zna puno o ruskim plinovodima. O njima je 1987. godine napisao knjigu u kojoj je iznio svoje protivljenje izgradnji upravo takvog plinovoda kakav je kasnije izgrađeni Sjeverni tok. 

Unatoč tome, nakon misteriozne detonacije cjevovoda koji mu se nije sviđao prije nego što je uopće postojao, Blinken je sugerirao da možda uopće nije bio napad – a čak i da jest, nije bio u “ničijem interesu”.

Početak kraja Atlantskog saveza

Što je Blinken rekao u ovoj knjizi? Napisao ju je u vrijeme kada su SAD nastojale potkopati Sovjetsku Rusiju lišavajući je zapadnjačke trgovine i tehnologije. 

Kada je Rusija počela iskorištavati svoja plinska polja, europske države poput Njemačke vidjele su priliku za jeftinu energiju. Za SAD je to bila prijetnja. Kad bi Europa počela trgovati plinom, zapadni bi savez bio podijeljen, a njegovi napori da potkopa Rusiju ozbiljno oslabljeni.  

Kao što je izvješće Foreign Policy iz 2020. o Blinkenovoj knjizi reklo:

„Europi se njihovo iskorištavanje činilo kao očigledan način da diversificira opskrbu energijom. Za Washington je plinovod bio shema koja bi završila financiranjem sovjetskog vojnog stroja. 

Kada je Europa počela polagati cijevi usprkos američkim prigovorima, Washington je uključio sankcionirane europske tvrtke . 

Europske vlade su svejedno gurale naprijed. Vanjskopolitičko neslaganje postajalo je trgovačka kriza. A savez koji je držao Zapad na okupu od Drugog svjetskog rata riskirao je da se raspadne. 

Bio je to ‘početak kraja Atlantskog saveza’, izjavio je francuski ministar vanjskih poslova.“

Iako Blinken nije podržavao maksimalan pritisak na Rusiju koji je favorizirao predsjednik Ronald Reagan, njegov stav odražava geopolitičku stvarnost koju on sada oblikuje. “Savezništvo” Zapada protiv Rusije mora biti najvažnije. 

U Ally Versus Ally, Blinken je pokazao malo razumijevanja za kampanju maksimalnog pritiska Reaganove administracije protiv Sovjetskog Saveza, iako je također smatrao da je nada Europljana da će ‘prošireni ekonomski odnosi proizvesti pozitivne promjene u vanjskoj i unutarnjoj politici Kremlja’ biti samo pusta želja.

Međutim, tvrdio je, američka politika prema Sovjetskom Savezu bila je manje važna od američke politike prema europskim saveznicima.

Ključna geopolitička nagrada nisu bile promjene u sovjetskom ponašanju – koje je bilo teško predvidjeti ili oblikovati – već jedinstvo saveza.

Čini se da Blinkena nije briga što se Sovjetski Savez raspao, niti što su Rusi pod Putinom tražili ulazak u NATO i surađivali u “Ratu protiv terorizma”. 

Njemu, kao i frakciji koja usmjerava američku vanjsku politiku, ono što je važno jest ujedinjena fronta protiv Rusije. Projekt potkopavanja Rusije bio je posao Nacionalne zaklade za demokraciju, osnovane pod Reaganom da radi upravo to.  

NED je izbrisao evidenciju o svom financiranju u Ukrajini, ali ponosno priznanje da tamo “radi” od 1989. ostaje na njihovoj stranici. Arhivirani zapis pokazuje da je NED dodijelio 22 milijuna dolara između 2014. i 2017. u Ukrajini. 

Ipak, uključenost NED-a prije 2014. također je redigirana. 

Godine 2012. objavljena je izjava s Freedom Houseom, paravan grupom koju je osnovao NED, u kojoj osuđuje nove ruske zakone koji ograničavaju djelovanje NED-a u Rusiji. Ovo je, naravno, uklonjeno sa NED stranice.

NED se usprotivio tome što ga se naziva “stranim agentima” i rekao je da je nedemokratski ograničavati svoje djelovanje kao “organizacije civilnog društva”, isplaćujući sredstva drugim građanskim skupinama. Pojam “civilno društvo” u radu se pojavljuje 14 puta. 

Pokojni Robert Parry ističe da “civilno društvo” SAD-a nije ugroženo postojanjem identičnih zakona koji se tiču ​​skupina financiranih iz inozemstva. 

Rusiju osuđuju zbog ograničavanja moći stranih subverzivnih agenata, koje financira organizacija osnovana za potkopavanje neprijatelja poput Rusije. 

Sve ovo ne znači da je Rusija dobra, ili bolja, ili da ne čini loše stvari. Ove informacije su korisne za ispravljanje namjernog manjka informacija pomoću kojih je proizveden naš pogled na svijet. 

Što to znači? To pokazuje da mentalitet potkopavanja Rusije ima četrdesetogodišnji pedigre u američkoj politici. To pokazuje da je to glavni cilj europske politike i da su dobrobit ili interesi europskih naroda beznačajni kada su u sukobu s tim ciljem. 

Zapravo, čini se da je jedini razlog za postojanje saveza između SAD-a i Europe potkopavanje Rusije. 

Činjenica da američka vanjska politika već četiri desetljeća vidi kolaps i promjenu režima u Rusiji kao svoju najvišu misiju objašnjava zašto gospodarstva Europe mogu biti uništena sankcijama, njeni cjevovodi uništeni, a njena industrija poslana u propadanje. 

Objašnjava zašto je bez pauze oružje vrijedno milijarde dolara slivano u jednu od najkorumpiranijih nacija koje su ikada postojale, a procjenjuje se da je samo trećina uopće stigla do bojnog polja. Europa će dugi niz godina plaćati cijenu masovne ilegalne trgovine oružjem. 

Ovo gledište također objašnjava zašto je beznačajno to što Europa mora snositi najveći teret masovnih migracijskih valova izazvanih promjenom režima.  

Uloga Europe je pomoći neokonzervativcima da unište Rusiju. Nevažno je da se pritom uništava i sama Europa.  

To vrijedi i za Ukrajinu.  

Projekt Rusija – Projekt Europa?

Koji bi mogući razlog SAD imao da uništi vlastite saveznike? Čini se da je nedavna analiza potvrdila Blinkenovu neokonzervativnu viziju. 

Sljedeća video rasprava između suca Napolitana i bivšeg britanskog veleposlanika Alastaira Crookea raspravlja o raspadanju američko-europskog “saveza”.

Spominjući stav Austrijanaca, Slovaka, pa čak i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, razmjena se nadovezuje na sve veću nelagodu u Europi zbog dugoročne cijene neokonzervativnog rata protiv Rusije. 

Ovo je slika koja se razvijala mjesecima. Prošlog studenog jedan europski diplomat postavio je pitanje može li se SAD još uvijek nazivati ​​saveznikom, usred pritužbi da SAD profitira od rata u Ukrajini na opću štetu Europe. 

Ovo slijedi nakon nedavnih izjava Lawrencea Wilkersona, umirovljenog pukovnika američke vojske i bivšeg načelnika stožera državnog tajnika Colina Powella. Tvrdi da SAD koristi Ukrajinu za ponovno uspostavljanje vlastite hegemonije na račun svojih saveznika. 

U ovom videu od 3. lipnja , Wilkerson upozorava da bi se NATO mogao raspasti ako Washington ne prekine rat, napominjući da su njemački troškovi energije “devet do deset puta veći” otkako smo “isključili Sjeverni tok”.

On kaže da se američka prisutnost u Ukrajini uvelike objašnjava “opscenim” profitom vojno-industrijskog kompleksa. 

Na kraju napominje da je Europska unija postizala paritet sa SAD-om, kako u BDP-u tako i u broju stanovnika. 

“Ne želimo da odrastu”, kaže on, u zapanjujućem sažetku ratnih ciljeva neokonzervativaca.  

Protjerivanje Europe u Nigdjezemsku, zajedno sa svim ostalim žrtvama Vječnog rata, sve više izgleda kao meta, a ne kao kolateralna šteta. 

Provjeri/lifesitenews.com

Foto naslovnice: web screenshot

P O D I J E L I !

VEZANO

najnovije