Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr
Pravi “gospodari” čovječanstva
Gotovo sve što nije u redu u svijetu polazi od neumoljivog otpora postojanju stanja svijesti.
Poricanje činjenice da je svaki novi ljudski život rođen na ovom svijetu božanska iskra, plodna manifestacija neograničenog potencijala. Poricanje činjenice da je viša svijest zapravo zadana pozicija čovječanstva – a ne daleki cilj koji može postići samo posvećena manjina.
Tako mnogi ostaju u stanju otpora svojoj urođenoj povezanosti s izvorom života, zatvarajući se tako u dobro izgrađen zatvor. To je nešto što je jako potaknuto zaglupljivanjem prioriteta koje provode arhitekti globalne kontrole.
Vjerske institucije stvorene unutar ovog sustava kontrole uče da samo neki vanjski spasitelj može spasiti čovječanstvo od sveprisutnog širenja zla – čiji su glavni počinitelji oni sami.
Upravo je nesposobnost odbacivanja dugo postojeće fiksacije ovim oblikom iracionalne dogme dovela današnji svijet tako opasno blizu ruba.
Definicija dogme je “skup načela namijenjenih prihvaćanju bez pitanja”.
Religijska dogma počinje tako da žrtve natjerate da povjeruju da su nemoćni i da im je jedina nada da steknu malo moći da se posvete molitvi za oprost zbog činjenice da su rođeni grešnici.
Kršćanske institucije kažu da su rođeni „grešnici“ zbog činjenice da su Adam i Eva odstupili od zapovijedi da se pokoravaju pravilu koje je postavio neki snažno autoritarni gospodar svemira. Onaj koji je nadgledao događaje koji su se odvijali u Edenskom vrtu.
A ako se netko nije rodio grešnik iz tog razloga, onda je to zato što se na neki način implicira da je odgovoran za pribijanje Isusa na stup za pogubljenje – križ – u Jeruzalemu prije nekih 2000 godina.
To je, kako se tvrdi, zbog toga što je osoba dio kolektivnog nesvjesnog koje povezuje cijelo čovječanstvo. Tako zločin razapinjanja, koji je počinio mali dio ovog čovječanstva, također postaje nečiji zločin.
Bilo koji od ovih događaja dovoljan je da obilježi jednog čovjeka za cijeli život, prema vjerskim učenjima koja su predugo dominirala zapadnim svijetom. Zajedno, oni osiguravaju zaključavanje zatvorskih vrata na razvoj dara svjesne svijesti. Nesretna sudbina svih koji ne vide dalje od vela ignorancije…
A onda u zagrobnom životu, kako je netko „izviješten“, ti isti zatvorski čuvari su prisutni i čekaju njegov dolazak – da ga upute do područja „nesnosnih vatrenih vrućina“ ili do „prekrasnih poljana“ raja. U svakom slučaju, ostaje se u zamci – a Život se nastavlja negdje drugdje. O mjestu i dimenziji se ne raspravlja.
Ova vrsta subverzije odozgo prema dolje dovodi do neupitnog prihvaćanja velikih skrivenih motiva poput „Velikog reseta“ i preuzimaju je svi koji pate od temeljnog straha od slobode.
Međutim, sve „žrtve“ ove velike prijevare nose visoku razinu osobne odgovornosti jer su dopustile da budu prevarene. Zauzimanje otvorenog gledišta s povjerenjem prema onima kojima nema temelja vjerovati proizlazi iz neuspjeha „upoznavanja samog sebe“. Takva samoobmana dolazi iz neuspjeha da se usvoji ispravna obveza da se slijedi put istine u svakodnevnom životu.
Vatikan, čije je sjedište u Rimu, stvara vlastiti izraz dogme putem glavne knjige pravila poznate kao Katekizmi. Ovdje stoji da je križ napravljen na čelu dojenčadi na prvom obredu krštenja egzorcizam. To je potrebno, kaže vatikanska Sveta Stolica, jer svaka mala beba dolazi na ovu zemlju kao grešnik i stoga mora biti istjeran demon koji ih opsjeda da bi ju potom stavili u „sigurne ruke crkve“.
Crkva je, prema katekizmu, neodvojiva od Boga. Ono što crkva kaže je „Božji zakon“ prema ovoj doktrini. Takva učenja imaju suprotan učinak od onoga koji proglašavaju svojim ciljem. Oni osnažuju neumoljivi otpor neovisnoj potrazi za istinom i smislom života, što je istinsko rođenje svih ljudskih bića.
Ova velika obmana, prodana nama ljudima pod parolom „jedne istine“, dovodi do toga da visoki predstavnici vodećih vjerskih institucija skreću oči, dok se milijuni ubijaju zbog zastrašujućih podjela stvorenih masovnom indoktrinacijom čovječanstva na grubo iskrivljenu interpretaciju puta do spasenja.
Vjerske institucije glume šok, ali ne čine ništa da razotkriju i stanu na kraj pokolju nevinih u Gazi; pedofilija i prostitucija za vlastite svećenike; gruba igra moći političara; grubo materijalističko popuštanje korporacija opsjednutih profitom; kukavičko držanje vlastitog bratstva i antiživotna politika kontrole duboke države.
Licemjerje je potpuno, jer – okrećući se od stvarnosti – svoje spasitelje predstavljaju kao vrhunske aktere obrane života, pravde i istine.
Vjerske institucije su podređene autoritetu države, baš kao što su podređene svojim vlastitim bogovima – od kojih je svaki proglašen „jedinim i pravim spasiteljem čovječanstva“ i stoga su u stalnom ratu s drugim konkurentima za tu titulu.
Ova ideološka dogma toliko je duboko zahvatila umove, tijela i duh čovječanstva da je, tijekom stoljeća, izazvala nepromišljeno podčinjavanje autoritetima, kao i pošast pasivnosti i poricanje osnovne odgovornosti koja dolazi s povjerenikom zdravlja i dobrobiti planete Zemlje.
Protagonisti ove bolesti prevrnuli su naš svijet naopako – dok se istovremeno izjašnjavaju „nevinima“ za svođenje božanskih iskri na beživotne izraze straha, poslušnosti i kukavičluka.
Ali kako bi onda drugačije moglo biti, ako indoktrinirani smrtnici ne uspijevaju odbaciti optužbu za krivnju koja dolazi s prihvaćanjem da je netko rođen kao grešnik? Ili krivnju zbog čina izdaje koju je izvela malena grupa drevnih predaka koji su se pobunili protiv svog nekoć svetog gospodara.
Iako Abrahamova plemena možda nisu uspostavila ili učvrstila formalnu religiju, njihovi učenjaci i ezoterični svećenici su smislili potpuno neprobavljivu prehranu mesijanskog uživanja. Usredotočili su se na uvjerenje u jedinstvenu superiornost Abrahamova Boga i manipulacije ovog starozavjetnog ratobornog božanstva da on predstavlja apsolutni glas autoriteta koji se tiče sudbine njegovog izabranog naroda. Na taj su način izmislili ultimativnog despota, čija se svaka kritika tretira kao čin otvorene hereze.
Podijeli pa vladaj, fragmentacija i podjela – koriste se kao načini cijepanja iskonskog stanja cjelovitosti koje je naše zajedničko nasljeđe. Pretvarajući svoje jedinstvo u uznemirujuću kompilaciju antagonističkih dijelova.
Ali samo je jedan Bog – i sve dolazi od Njega – i sve se Njemu vraća. Emanacija Vrhovne svijesti.
Istina je nedjeljiva. Jedinstvo s našim Stvoriteljem naše je iskonsko stanje i takvo će i ostati.
Odbijanje da se čovjek otvori takvom temeljnom obliku svijesti znači živjeti u stanju velikog osiromašenja. Ipak, upravo je takvo stanje osiromašenja općenito prihvaćeno kao norma svakodnevnog života – što dovodi do progona onih koji iskazuju plemenito umijeće zauzimanja za istinu.
Postoje oni koji ulaze u religijska učenja i obrede u istinskoj potrazi za duhovnim vodstvom i koji to nalaze unutar svoje vjere. Okruženje u kojem se može pronaći ruka vodilja na putu predanosti.
Postoje proroci na temeljnoj razini svih glavnih religija svijeta, a njihova učenja imaju središnje zajedničko uvjerenje o veličini Boga i nadmoći ljubavi, mudrosti i suosjećanja. Tragedija je u tome što se ovo zajedničko prepoznavanje blaženstva Božanskog tako rijetko, ako ikad, priznaje od strane različitih vjera. Umjesto da potvrde jedinstvo bez obzira na religiju, oni vrše podjelu tvrdeći da se jedinstvo postiže samo unutar svake religije zasebno.
Ovaj nedostatak velikodušnosti postaje kamen kušnje za podjele i rivalstva koje otvoreno promiču visoki svećenici političke sabotaže. Oni koji žele steći potpunu kontrolu nad životima drugih, pretvarajući institute obožavanja u bastione političke moći i pohlepe. Kontrola se održava putem pravila, propisa i obećanja spasenja za poslušne zaslijepljene sljedbenike autoriteta.
Skinite ovu pažljivo izgrađenu fasadu i ispod ćete pronaći malo, ali moćno sjeme izvorne duhovnosti koja je stvarna izravna veza s Božanskim. Njeno gušenje pod raznim ogrtačima koji su je prikrili, povuklo je čovječanstvo u tupu i okovanu verziju njegove istinske moći.
Ovo posrnulo stanje čovječanstva koriste globalistički arhitekti kontrole duboke države, koji rade ruku pod ruku s najutjecajnijim crkvenim vlastima u Faustovskom paktu kako bi održali dominaciju nad istinskim težnjama otvorenih srca tražitelja istine.
Vidimo li Papu ili nadbiskupe ili vodeće čelnike drugih crkava i vjera kako hrabro nastupaju osuđujući one koji rade na genetskom modificiranju i reinženjeringu DNK ljudskog, životinjskog i prirodnog okoliša? Ili ujedinjeni ustaju kako bi prkosili otvorenim hladnokrvnim zločinima pokolja u onome što se zove Sveta zemlja?
Ne, ne vidimo, uz pokoju časnu iznimku.
Ipak, nisu li ovi zločini protiv čovječanstva i prirode vrlo gnusni činovi protiv kojih bi se učitelji vjere u Boga trebali neumoljivo suprotstaviti? Njihove religiozne objave poriču samo postojanje Boga za kojega oni tvrde da su njegovi glasnici. Oni su kukavice, klanjaju se autoritetu sustava i okreću glavu u strahu da ne izgube svoje pozicije na ljubomorno čuvanoj hijerarhijskoj ljestvici religijskog svjetskog poretka. Nespremni suočiti se licem u lice s antiživotnim silama destrukcije koje se očituju u svakom kutku svijeta – one ne služe ni jednoj drugoj funkciji osim počinjenju laži.
Ne možemo a da sada ne vidimo kako je nepomično stajanje u stežućem autoritetu religijske dogme dovelo svijet do krajnje točke „geopolitičke“ krize. Nečiji bog dobio je ulogu da iskaže svoju apsolutnu nadmoć suda nad svim/bilo kojim drugim sustavima vjerovanja – a ova je proklamacija toliko dogmatična i nefleksibilna da su njeni pristaše spremni izazvati Treći svjetski rat, umjesto da uvide i priznaju pogrešku njihove načine.
Prava duhovnost je rušenje ega, a ne njegovo jačanje. Prava duhovnost priznaje jedinstvo svih nacija, naroda, boja i vjeroispovijesti, a ne njihovu podjelu i međusobnu mržnju. Prava duhovnost podržava i traži vrhovno vodstvo stvoritelja cijelog čovječanstva, životinja, insekata… te pune biološke raznolikosti prirode.
Postoji samo jedna takva nedjeljiva Vrhovna jezgra. Jedan Bog. A podjela tog Boga na stotinu zaraćenih, despotskih pretendenata na prijestolje najveća je pojedinačna prepreka kolektivnoj duhovnoj evoluciji čovječanstva.
Nametnuti fanatizam, pod krinkom vjerskog uvjerenja, doveo nas je do ruba kolektivnog čina samoubojstva. Ne može biti apsolutno nikakvog opravdanja za njegov nastavak.
Mi koji smo toga svjesni i koji se odazivamo na taj veliki dar zvan „ljubav prema životu“ predstavljamo većinu osjećajne i istinski ljudske populacije Zemlje. Sada ćemo istupiti i stati na kraj tobožnjoj nesavladivosti fanatične klike koja cijeli svijet drži kao taoca svoje neskrivene megalomanije.
Pokazat ćemo snagu duhovnosti u njenom pravom svjetlu, zauvijek oslobođeni okovanosti institucijama prijevare koje su nastojale „posjedovati Božju riječ“ i upotrijebiti je da vode čovječanstvo u ponor svijeta kaosa kojeg pokreće ego.
Ustanite, svi dobri ljudi svijeta, naša nezaustavljiva afirmacija života brzo osvaja prevagu; mogu se osjetiti istinske božje energije kako se umnožavaju iz dana u dan, iz tjedna u tjedan. Dopustimo im da nas „zaraze“ kako bi odlučno krenuli naprijed i djelovali na raspršenju svih sumnji i strahova koji nas koče u ostvarivanju pune i trajne emancipacije čovječanstva.
Provjeri/davidicke.com
Foto naslovnice: screenshot davidicke.com
P O D I J E L I !
