Je li tehnologija čitanja misli već u pogonu?

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr

Pazi što misliš

U svom govoru na Svjetskom ekonomskom forumu prošle godine, profesorica Nita Farahany ustvrdila je da tehnologija čitanja misli ne samo da je stvarna, već se već koristi.

Govorila je o scenarijima u kojima bi praćenje moždane metrike moglo povećati sigurnost, poput sprječavanja nesreća uzrokovanih umorom vozača. Također je priznala “distopijski” potencijal ove tehnologije, poput obveznog prijenosa moždanog signala u Kini.

Kineski strojovođe, na primjer, moraju nositi kape za praćenje mozga kako bi pratili razinu umora. A tehnologiju praćenja moždanih valova već koriste tvrtke poput Amazona i Walmarta.

Je li tehnologija čitanja misli već stigla ili WEF samo utjeruje strah? Ovo izvješće istražuje koliko daleko je zapravo otišlo istraživanje tehnologije čitanja misli.

Dostignuća tehnologije ili WEF-ovo utjerivanje straha?

Prošle godine, u Davosu, profesorica Nita Farahany rekla je publici na Svjetskom ekonomskom forumu da “ne možemo dekodirati govor i možda nikada nećemo dekodirati potpune misli iz mozga, koristeći jednostavne nosive uređaje.” No, vijest od ove godine kaže da je tim sa Sveučilišta Kalifornije, „koristio umjetnu inteligenciju za dekodiranje riječi koje se svjesno misle i pretvara ih u govor, koristeći uređaj koji prevodi moždanu aktivnost u namjeravane riječi”.

Logički, sljedeći korak bio bi bežična tehnologija koja tumači moždane signale koje predstavljaju misli i prenosi ih kome god oni trebaju. Prema Farahany, taj sljedeći korak je već poduzet, ali nemamo nikakvih dokaza o tome, što samo povećava mogućnost da WEF samo potiče strah među ljudima kako bi građani poštovali zakone ili vladine mjere u strahu od toga da vlada zna njihova razmišljanja.

Ovdje ćemo predstaviti više detalja o tvrdnjama koje iznosi Farahany, ostavljajući vam da sami utvrdite njihovu pouzdanost.

Big Brother čita vaše misli

Farahany je profesor prava i filozofije na Sveučilištu Duke, čiji je fokus na etičkim, pravnim i društvenim implikacijama novih tehnologija. Naslov njezine knjige “Bitka za vaš mozak: obrana prava na slobodno mišljenje u doba neurotehnologije“ predviđa izazove slobodi mišljenja u vrlo bliskoj budućnosti.

U svom govoru u Davosu slobodno priznaje prednosti i nedostatke tehnologije čitanja misli, ali inzistira na tome da ne želi da se zabrani jer u njoj vidi veliki potencijal. Njezin govor predstavio je Nicholas Thompson, izvršni direktor The Atlantica, koji je tehnologiju opisao sjajnim riječima: “Pomoći će vam da vidite i razumijete prekrasnu budućnost u kojoj možemo koristiti moždane valove za borbu protiv kriminala, biti produktivniji i pronaći ljubav… ”

Farahanyin video počinje animacijom futurističkog ureda u kojem zaposlenici nose slušalice koje prenose informacije o njihovim moždanim valovima u uredski računalni sustav. Informacije su u potpunosti dostupne šefu koji nagrađuje jednu zaposlenicu za njezinu “metriku mozga” bonusom za učinak.

Međutim, stvari se brzo preokrenu kada te moždane metrike iskoriste tijela za provođenje zakona:

„Nad uredom se nadvio tmuran oblak. Uz e-mailove, tekstualne poruke i GPS podatke o lokaciji, vlada je zatražila podatke o mozgu zaposlenika iz prošle godine. Imaju uvjerljive dokaze da je jedan od vaših suradnika počinio veliku prijevaru, a sada traže sinkroniziranu aktivnost mozga između vašeg suradnika i ljudi s kojima je radio.

Iako znate da ste nevini za bilo kakav zločin, potajno ste radili s njim na novom start-up pothvatu. Tresući se, uklanjate svoje slušalice.“

Umna kontrola ili kontrola uma?

Animacija tu završava i Farahany započinje svoj govor naglašavajući da ova tehnologija ne samo da postoji nego se već i koristi. Dodaje da su mnogi ljudi već spremni prihvatiti to kao dio života, s obzirom na to da mnogi od nas koriste Apple satove i druge nosive uređaje koji prate naše određene unutarnje procese.

Tijekom debate Trump-Harris, neki su posumnjali da su naušnice koje je nosila Harris zapravo odašiljači koji su joj pomogli u odgovorima. Odašiljači s naušnicama već postoje. Kao i drugi nosivi proizvodi kao što su trake za glavu, šeširi, slušalice pa čak i ono što izgleda kao tetovaže iza ušiju, a sve to može ne samo prenositi, već i dekodirati moždane signale.

Farahany kaže da je umna kontrola za stvaranje besprijekorne interakcije s tehnologijom dio “uzbudljive i obećavajuće budućnosti. Ali i potencijalno zastrašujuće. Još uvijek ne možemo doslovno dekodirati složene misli, ali već postoji mnogo toga što možemo dekodirati.”

To je za vašu vlastitu sigurnost

Njezin prvi primjer “obećanja” svojstvenog novim tehnologijama je “sigurnije radno mjesto”. Praćenje metrike mozga vozača kamiona, na primjer, potencijalno bi moglo spriječiti nesreće poput onih koje se dogode zbog umora vozača (što bi se također odnosilo na pilote i strojovođe).

„Korištenjem jednostavnog šešira s ugrađenim elektro-senzorima koji se ocjenjuju od 1 do 5 za budnost, poslodavac dobiva važne informacije u stvarnom vremenu.“

Važno je napomenuti da Farahany navodi da poslodavac dobiva pristup metrici mozga, a ne zaposlenik. Zaštita od bezobzirnih vozača kamiona koji voze satima i uzrokuju smrtonosne nesreće, prema njenim riječima, je opravdanje za korištenje takve tehnologije.

Čini se da joj nije palo na pamet da vozači obično ne voze satima radi zabave, već zato što njihova plaća ovisi o tome da li će roba stići na odredište na vrijeme, i da voze bez prekida jer je to možda jedini način da se to postigne.

To će pomoći poslodavcima da budu još obzirniji prema svom osoblju

Farahany također opisuje još jedan scenarij u kojem bi otvoreni pristup metrici mozga osoblja mogao stvoriti sigurnije okruženje za sve – u skladištu, gdje moždani senzori radnika otkrivaju njihovu iscrpljenost, pa ih mogu zamijeniti roboti koje postavljaju njihovi suosjećajni poslodavci kako bi imali dovoljno vremena da se odmore i nastave s radom.

Opet, čini se da joj nije palo na pamet da bi poslodavci mogli upotrijebiti iste podatke o metrici mozga kako bi izbacili iscrpljene zaposlenike i zamijenili ih robusnijim radnicima.

Ipak, ona priznaje “distopijski” potencijal praćenja mozga, ističući da se od strojovođa u Kini već traži da nose posebne kape koje prenose njihove moždane signale svojim poslodavcima, koji mogu pratiti njihovu razinu umora.

„Ovo bi moglo biti nešto što želimo prihvatiti kao društvo.

Dobro izvedena, neurotehnologija ima izvanredna obećanja. Loše izvedena, mogla bi postati najrepresivnija tehnologija koju smo ikada predstavili.“

Smanjit će stres na radnom mjestu

Farahany također navodi primjere tehnologije praćenja moždanih valova koja se koristi u SAD-u. Amazon je već eksperimentirao s takvim uređajima, testirajući ih na zaposlenicima u skladištu. Isto su učinili Tesco i Walmart, što je rezultiralo prosvjedima zaposlenika i potkopavanjem njihovog morala, s obzirom na to da je cilj otkriti gubljenje vremena na poslu i zaposlenike koji uzimaju neplanirane pauze.

Tijekom “pandemije”, dodaje ona, mnoge tvrtke koje su prešle na virtualne urede koristile su neki oblik nadzora kako bi pratile svoje zaposlenike. Izdvaja Microsoft zbog svoje studije o zaposlenicima koji koriste Zoom za sastanke, a koja je otkrila da su virtualni sastanci stresniji od onih koji se održavaju osobno, dijelom i zbog različitih pozadina ljudi na ekranima.

Pojednostavljanje pozadine bila je jednostavna i besplatna mjera za smanjenje razine stresa. Može se zamisliti da to nije jedina mjera koju je Microsoft implementirao kao rezultat praćenja moždanih valova.

To će vas učiniti produktivnijima

Zatim, dok se na zaslonu emitira sliku futurističkih slušalica, Farahany opisuje:

„… najnoviji način za praćenje pozornosti je putem uređaja poput ovog: slušalice koje će se lansirati kasnije ove godine koje mogu uhvatiti aktivnost moždanih valova i reći obraća li neka osoba pozornost ili joj um luta…

Ispostavilo se da ne samo da možete reći obraća li netko pažnju, već možete i razlikovati vrstu stvari na koje obraća pozornost. Kada ovo kombinirate s drugim vrstama nadzora, snaga postaje prilično precizna.“

Moždani implantati koji daju moć govora

Svi ovi razvoji podupiru Farahanyinu tvrdnju da će “sve više i više onoga što je u mozgu postati transparentno”. Stvari se kreću tako brzo, dodala je, da relevantno zakonodavstvo “ne može pratiti”. Prošle je godine izjavila da “ne možemo dekodirati govor”, a ipak se do sada to već događa, kao što je objavljeno u članku na JAMA Network (Journal of the American Medication Association).

Članak se temelji na intervjuu s dr. Edwardom Changom, čiji tim tvrdi da su uspjeli razviti tehnologiju koja omogućuje ljudima s afazijom (koji su izgubili moć govora, obično zbog moždanog udara) da “govore”.

„Započeli smo s pokušajem razumijevanja osnovnih principa po kojima električna aktivnost u neuronima kontrolira mišiće u vokalnom traktu kako bi proizveli sve različite zvukove koje proizvodimo dok govorimo. Ono na što mislim je kako usne, čeljust i jezik oblikuju dah kako bi stvorili zvukove poput suglasnika, samoglasnika, pa čak i intonaciju glasa dok govorimo.

… postalo je vrlo, vrlo jasno da bi ovo imalo potencijalnu medicinsku primjenu za ljude koji su izgubili sposobnost komunikacije zbog paralize.“

Changov tim koristio je različite tehnike za dekodiranje moždanih signala, uključujući istraživanje provedeno tijekom operacije mozga:

„Specijalizirao sam se za operacije mozga gdje su pacijenti budni i radimo mapiranje jezika. Dio mog laboratorija je doslovce u operacijskoj sali, gdje neprestano učimo i razumijemo kako mozak stvara riječi i testiramo to i, što je najvažnije, štitimo to tijekom operacija kada imamo zadatak ili ukloniti mrlju koja uzrokuje napadaje ili ukloniti tumor na mozgu.

To je ono što zovemo mapiranje mozga, i to je doista ključni dio moje kliničke prakse, koja je sinergijska s našim širim ciljevima.“

Sljedeći korak bio je digitalizirati proces dekodiranja pomoću elektroda postavljenih na mozak:

„Nakon što smo shvatili da postoji ta jasna korelacija između obrazaca aktivnosti mozga i specifičnih zvukova govora, podnijeli smo zahtjev za odobrenje za provođenje studije i pitali smo FDA možemo li upotrijebiti novu vrstu uređaja, u biti niz elektroda koji se postavljaju na površini mozga.

Niz elektroda spojen je na priključak koji ima oko 253 kanala koji prenose podatke iz aktivnosti mozga u računalo koje analizira signale mozga i koristi AI za prevođenje te aktivnosti mozga u određene željene riječi ili zvukove govora ili čak pokrete lica avatara.“

Od 256 vijugavih redaka do 70 riječi u minuti

Središnje mjesto u ovom procesu bilo je strojno učenje, umjetna inteligencija koja je sposobna obraditi ogromne količine podataka te pronaći i interpretirati obrasce, povezujući određene moždane valove s riječima:

„Tajna ovoga zapravo je bila … strojno učenje. Devedeset devet posto našeg vremena na to nema nikakve veze s operacijom ili samim uređajem: ima veze s razumijevanjem podataka.

Kad pogledate zaslon, izgleda kao 256 vijugavih linija, što su moždani valovi… Mi koristimo rekurentne neuronske mreže da uzmemo taj niz točaka podataka koji izgledaju kao vijugave linije i prevedemo ih u riječi.“

Chang naglašava da se tumačenje temelji na moždanim valovima koje stvaraju sudionici koji zapravo čitaju riječi na ekranu, a ne samo razmišljaju nasumično:

„Osnovni zadatak funkcionira tako da od naših sudionika tražimo da čitaju tekst na ekranu – ne samo da razmišljaju o onome što vide, već zapravo pokušavaju izgovoriti riječi. Oni to moraju voljno pokušavati reći.“

Radio je s nekoliko afazičnih pacijenata, od kojih dvojica nisu mogli govoriti više od 15 godina:

„Naš posljednji sudionik uspio je dobiti do oko 70 riječi u minuti s ovim uređajem. Normalan govor je oko 150 riječi u minuti, a imamo još puno prostora za napredak. Ali bilo je brzo i vokabular je bio veći od tisuću riječi. Modelirali smo ga na 30.000 riječi, gdje je nastavio imati dobre performanse.“

Od 15 godina nijemog kvadriplegičara do 2 tjedna koja vraćaju govor

Poput Farahany, Chang ističe nevjerojatne skokove koje je tehnologija poduzela u posljednjih nekoliko godina.

„Ovo polje se kreće tako brzo da mi je teško predvidjeti. Nisam mogao ni predvidjeti da ćemo imati razinu učinka koju smo imali prošle godine. A algoritmi koje počinjemo koristiti postaju sve moćniji.

Mi te alate nismo ni imali prije 5 godina. A sada smo vrlo, vrlo blizu… tomu što bismo željeli za nešto što je klinički dostupno. U početku je to trajalo par mjeseci. S našim posljednjim sudionikom, trebalo je u osnovi 2 tjedna da se uvježbaju algoritmi.“

Poput Farahany, Chang naglašava nevjerojatan potencijal sadržan u tehnologiji, koji zasigurno obećava vrlo drugačiji tip života za one koji ponovno steknu sposobnost izražavanja:

„Mislim da je naš veliki fokus zapravo na potpunom izražavanju… vratiti ljudima ono što jesu…

Za našu posljednju sudionicu u studiji, imali smo ovu vrlo jedinstvenu priliku gdje smo imali ovaj 1 sat videa s njenog vjenčanja, koje je bilo prije 20 godina, i mogli smo uvježbati AI na njezinom glasu prije ozljede. Dakle, to nije bilo kao bilo koji glas izvan okvira koji imate u svom računalu. Ovo je zapravo bio njezin glas koji je uvježban za izradu ovog modela, a to je sada moguće s umjetnom inteligencijom. Uz avatar je mogla birati boju kose, očiju.

S ovim stvarno govorimo o potpuno novoj razini personalizacije i izražavanja… Čak je i intonacija glasa nešto što želimo ispraviti.“

Bežično čitanje misli

Farahany je na WEF-u upitana mogu li se moždane metrike mjeriti bez upotrebe nosivih uređaja i odgovorila je jasno: “Ne”.

Sada, godinu dana kasnije, Chang i njegov tim rade na nadogradnji sposobnosti tehnologije koju su uveli, s namjerom da je učine potpuno bežičnom:

„Radimo na inženjerstvu elektrotehnike i hardvera kako bismo ovo učinili potpuno ugrađenim bežičnim sustavom tako da ne morate biti spojeni na žicu na priključku na tjemenu. Sve će se to bežično prenijeti do prijemnika i napajati na taj način.“

Upitan može li se tehnologija koristiti za dekodiranje misli koje nisu “mentalno verbalizirane”, Chang je napravio razliku između vrste mjernih podataka mozga koji se koriste:

„Mislim da smo pokazali da kada netko ima tu dobrovoljnu namjeru da govori, mi to možemo dešifrirati. Ali kao što sam ranije rekao, neke od stvari koje smo isprobali tamo gdje su ljudi samo razmišljali o stvarima ne funkcioniraju dobro.“

Jedan od razloga za to je taj što se čini da se “verbalizirane” misli obrađuju u drugom dijelu mozga nego druge vrste misli:

„Senzori elektroda u mozgu ne pipaju nužno gdje se događaju nasumične misli u mozgu. Oni zapravo snimaju iz dijela mozga koji kontrolira mišić vokalne staze.“

No Chang, kao i Farahany, predviđa da će u budućnosti stvari vjerojatno ići puno dalje, što će uvesti složena pitanja privatnosti:

„Dakle, način na koji smo trenutno osmislili naš rad odnosi se na ono što je istinski voljno, što bi pojedinac trebao izraziti. Ali u isto vrijeme, to nam također govori da bi moglo biti potencijalno moguće otići dalje od toga u budućnosti, u stvari koje su privatnije, koje su više unutarnji govor, na primjer, možda čak i unutarnje misli.“

Može li se ikome vjerovati po ovom pitanju?

Obraćajući se publici, Farahany pita: “Jeste li spremni za ovo?” Ona predstavlja budućnost – vrlo blisku budućnost – u kojoj će “sve više i više onoga što je u mozgu postati transparentno.”

“Ovo može biti nešto što otvara potencijal za čovječanstvo”, naglašava ona, ali dodaje da:

„Vjerujem da postoji put naprijed s takvom tehnologijom, ali to je stavljanje u ruke zaposlenika, omogućavanje im da je koriste kao izbor, a ne da je koriste kao mjeru metrike mozga za otpuštanje, zapošljavanje ili diskriminaciju protiv njih.“

Iako priznaje da će uvjeravanje poslodavaca da poštuju slobodu mišljenja i privatnost moždanih metrika biti izazov, čini se da vjeruje da bi poticanje široko rasprostranjenog poštovanja “temeljnog prava na to što znači biti čovjek” moglo biti dovoljno za zaštitu ljudi: “ Vjerujem da moramo početi s priznavanjem prava na kognitivnu slobodu, prava na samoodređenje nad svojim mozgovima i mentalnim iskustvima.”

Ono čime se ni Chang ni Farahany nisu pozabavili su inherentna ograničenja u tehnologiji “čitanja misli”, iako je animacija koju je Farahany prikazala uvela vrlo stvarne probleme – na primjer, kako će nedužna suradnica uhićenog zaposlenika dokazati da njezina moždana metrika ne dokazuje da ona nije kovala zavjeru zajedno s njim?

Chang također nije otvoren prema nekim ključnim aspektima tehnologije koju razvija. Kada ga novinar pita kako može provjeriti odražava li rezultat istinski misli koje projiciraju njegovi afazični subjekti, on izbjegava odgovor.

Bez sumnje, osoba koja je pretrpjela neurološku ozljedu i izgubila moć govora jedva će dočekati priliku da je ponovno stekne, čak i ako je tehnologija nesavršena, pa čak i ako otvara rizik da ne samo njegove riječi nego i njegove misli postanu transparentne za druge.

Međutim, ostaje vrlo nejasno kako se “distopijska mogućnost” koju opisuje Farahany može izbjeći i kako se možemo zaštititi od alata koji bi, prema njezinim riječima, “doista mogao postati najrepresivnija tehnologija koju smo ikada pokrenuli.”

Provjeri/expose-news.com

Foto naslovnice: screenshot expose-news.com

P O D I J E L I !