Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Ostvarenje plana
Diljem Europe svjedočimo usponu nacionalističkih pokreta koji, na prvi pogled, izgledaju kao spontani odgovor građana na woke ideologiju, migracijske krize, gospodarske poteškoće i gubitak nacionalnog identiteta. Međutim, ovaj val nacionalizma nije samo organski, već pažljivo vođen kako bi se stvorio osjećaj straha, nesigurnosti i podjela među stanovništvom, a slučaj njemačke stranke Alternativa za Njemačku (AfD), koja je prema posljednjim anketama postala najpopularnija stranka u zemlji, može poslužiti kao ključni primjer ove dinamike.
AfD: Od marginalaca do vodeće snage
Prema anketi Ipsosa, AfD sada uživa podršku četvrtine njemačkog biračkog tijela, nadmašivši tradicionalne gigante poput Kršćansko-demokratske unije (CDU/CSU). Stranka, koju mainstream mediji često etiketiraju kao “krajnje desnu”, obećava povratak “Njemačke Nijemcima”, masovnu deportaciju migranata i odbacivanje politika otvorenih granica Europske unije. Njihov uspon poklapa se s porastom kriminala, za koji se često krive migranti, te sve većim teretom na njemački sustav socijalne skrbi, koji godišnje troši desetke milijardi eura na izbjeglice.
No, AfD-ov uspon nije samo reakcija na ove probleme, veći je dio većeg plana kojim se manipulira javnim mnijenjem kako bi se olakšalo uvođenje restriktivnijih mjera i kontrolnih mehanizama.
Nacionalizam kao oruđe straha
Povijest nas uči da strah i nesigurnost često služe kao plodno tlo za prihvaćanje autoritarnih politika. Kada se stanovništvo osjeća ugroženo – bilo zbog migracija, gospodarske nestabilnosti ili kulturnih promjena – spremnije je prihvatiti mjere koje bi inače odbacilo. Digitalni identitet, centralizirani digitalni novac i pojačani nadzor samo su neke od agenda koje globalne elite žele nametnuti pod krinkom sigurnosti i reda.
U Njemačkoj, uspon AfD-a i sličnih stranaka diljem Europe (poput Nacionalnog okupljanja u Francuskoj ili Lega u Italiji) može se promatrati kao dio ovog plana. Nacionalistički narativi, koji naglašavaju podjele između “nas” i “njih”, stvaraju atmosferu sukoba i polarizacije. Istovremeno, oni koji se protive nacionalizmu često zagovaraju globalističke politike koje uključuju veću integraciju, ali i veću kontrolu – poput digitalnih ID-ova koji bi omogućili praćenje svakog pojedinca ili ukidanja gotovine kako bi se ograničila financijska sloboda.
Iako naši prostori nisu primarni cilj ovih programiranih kriza, uočavaju se vrlo intenzivni elementi ovih procesa gdje nacionalistički osjećaji povremeno dobivaju zamah, često potaknuti strahom od gubitka identiteta ili gospodarskih izazova. U takvim okvirima, i potpuno bezazleni događaji, poput masovnih koncerata ili dočeka sportaša, iskoristit će se za snažniju polarizaciju javnosti.
Merkelina ostavština i migracijska kriza
Korijen trenutne situacije može se pratiti do 2015. godine, kada je tadašnja kancelarka Angela Merkel pozvala milijune migranata da dođu u Njemačku, otvarajući vrata masovnom priljevu izbjeglica. Ova odluka, iako humanitarna na površini, izazvala je lančanu reakciju: porast kriminala, pritisak na socijalni sustav i sve veće nezadovoljstvo građana. Kritičari tvrde da je Merkel time namjerno stvorila krizu kako bi se stvorili uvjeti za daljnju centralizaciju moći.
Danas, dok Njemačka troši više od 20 milijardi eura godišnje na migrante, a nasilni zločini dosežu najviše razine u posljednjih 15 godina, AfD koristi ovu situaciju za poticanje nacionalističkih osjećaja. No, umjesto da se suočimo s pravim uzrocima problema, javnost je zarobljena u polarizirajućem sukobu između “nacionalista” i “globalista”.
Planirana budućnost
Kako je već naglašeno, ova dinamika nikako nije slučajna. Nacionalistički pokreti, iako prividno suprotstavljeni globalističkim agendama, zapravo igraju ulogu u stvaranju kaosa koji opravdava uvođenje represivnih mjera. Strah od “stranaca”, kriminala ili gubitka identiteta gura ljude prema prihvaćanju tehnologija i politika koje obećavaju sigurnost – po cijenu slobode.
Digitalni ID, koji se promovira kao alat za borbu protiv ilegalnih migracija, mogao bi postati oruđe za praćenje svakog građanina. Digitalni novac, koji se nameće kao moderna alternativa gotovini, omogućio bi vladama potpunu kontrolu nad financijskim transakcijama. Nacionalizam, u ovom kontekstu, služi kao katalizator koji ljude čini spremnijima za prihvaćanje ovih promjena.
Budnost je ključ
Uspon AfD-a i sličnih pokreta diljem Europe može se činiti kao pobjeda narodnog nezadovoljstva, ali postoji opasnost da je to samo dio veće igre. Umjesto da se upuštamo u zamku polarizacije, važno je prepoznati kako strah i nesigurnost služe onima koji žele veću kontrolu. Pravo rješenje nije ni slijepo prihvaćanje nacionalizma ni globalizma, već kritičko promišljanje i otpor svakom obliku manipulacije – bilo da dolazi iz Bruxellesa, Berlina, Rima ili bilo kojeg drugog središta moći.
Europa, čiji smo i mi sastavni dio, stoji na raskrižju. Hoćemo li dopustiti da nas strah porobi i ugrozi naše vrijednosti slobode, demokracije i osobnih prava, ili ćemo prozrijeti kroz manipulacije i preuzeti kontrolu nad vlastitom budućnošću?
Provjeri/mediji
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
“Uspon AfD-a i sličnih pokreta diljem Europe može se činiti kao pobjeda narodnog nezadovoljstva, ali postoji opasnost da je to samo dio veće igre. ”
¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤
ne može se govoriti o nekoj pobjedi, kada je AFD na izborma osvojio malo više od 20%. Čak iako su mu zasigurno ukrali nekoliko postotaka, to je ipak malo… “Partija” glafije (CDU-CSU-SPD-Zeleni-Ljevica) ima 80% i može raditi što hoće..
I u drugim državama, iako su tamo desne stranke osvojile još više glasova nego AFD u Njemačkoj , FPO u austriji, RN u Francuskoj itd.. sve je to ništa. One ne mogu absolutno ništa. Čak i da neka od njih osvoji preko 50% glasoba, ne može ništa i ništa se neće promjeniti. Jer ostaje sistem glafije, njihova pravila igre, koju oni kontroliraju.
A ovo što sada u anketama AFD čak najjača stranka , je sve samo kazalište… Kada su izbori ionako okončani, a za 4 godine,. će glafija opet ostati na vlasti, bez obzira kakvi budu rezultati
Sve te stranke su ionako pod kontrolom glafije, i AFD. Alice Weidel, -šefica stranke, bivša menadžerica Goldman Saksa i lezba. Ma kako to, da čelnica AFD-a se pojavi niotkuda, i ne nije došla iz neke bavarske seljačke zadrugarske banke, već baš iz mafijaškog Goldman Saksa, kao i Mario Draghi, Rishi Sunak i mnogi drugi..
Sve su te stranke pod kontrolom glafije i sve baš ove novo desne stranke, moraju se zaklinjati Izraelu i cionistima na vjernost.
Tako i AFD. A ostali još više, Gert Wilders- nizozemski kvazi desničar (oženjen židovkom), čija je stranka čak u sadašnjoj vladi Nizozemske, ali se ipak u Nizozemskoj absolutno ništa nije promjenilo. Globalistička woke agenda glafije je nepromjenjena i nastavlja se. Wilders je obožavatelj Izraela i ratnog zločinca Ariela Sharona, kojemu je bio na pogrebu prije 10-ak godina. Francuski RN (Ressemeble National), Marine Le Pen, također.,. Nedavno je u Izraelu pod vodstvom netanjahaua održan skup “borbe protiv antsimitizma”. Na njemu sui bili pojedini predstavnici europske desnice, među njima i mladi čelnik RN-a, Jordan Bardella, po ocu židovskog porijekla iz Alžira, po majci talijanskog (čije prezime nosi),. Na tom skupu je bio i trol i provokator Dodik, koji se tamo sam uvlačio cionistima, toliko da je čak i njima bilo neugdono, pa su ga ignorirali i najurili.
AFD nije “nacionalistička” stranka.
AFD zapravo samo zastupa onakav program, kakav su prije 40 godina u vrijeme mladog Kohla, i tadašnjeg bavarskog premjera Straussa, imali CDU i bavarski CSU. Dakle, sasvim normalne desno-konezervativne patriotske stranke, kao što su tada bile i francuski Republikanci Jacquea Chiraca, i talijanske, španjolske i ostale pučke i demokršćanske stranke..
Kada je bilo sasvim normalno da se štite nacionalne granice i bez isprava nitko ne može ući.-
Pa i višenacionalna socijalistička država Jugoslavija je tada također štitila svoje granice od ilegalne migracije. Još oštrije nego zapadne države, Graničari JNA, vojnici a ne policjaci, su na tadašnjim jugoslavenskim granicama patrolirali sa kalašnjikvoma punim bojevne municije i nije bilo milosti za pokuašaje ilegagalnog prelaska granice, Odmah bi svi takvi bili uhapšeni i vraćeni nazad.
Alo to su bila druga vremena, kada još nikje bilo EU u sadašnje obliku i globalaizacvije, Sorosa i ostale glafijne bande.. I migranti nisu imali 5 plaćenih odvjetnika i zaštitu kao lički medvjedi,
I to pokazuje, kako su se vremena promjenila i kako se definicija “nacionalizma” i “ekstremnog desničarstva” stalno pomiče, po nalogu glafije, Dakle, ono što je dojučer biolo normalno desno-konzervativno, patriotsko, sada je nacionalizam i desni ekstremizam.
Po sadašnjim definicijama glafije, onda su Kohl i Strauss, Chirac, Maragaret Tatcher i ostali konzervatvni poitičari 80-ih godina, bili sve sami ekstermni desničari. A oni još ranije 50-ih i 60-ih kao De Gaulle i Adenauer su po današnjim definicijama bili teški nacisti. Kao što su po tim definicijama i komunističke vođe Tito, Brežnjev, Honecker i ostali bili ekstremni nacisti, jer su sa najvećom strogoćom sprečavali ilegalnu migraciju u svojim državama
AFD ima i brojnih članova migrantskog podrtijetla.
Jedan poznat sa ovih prostora, Dubravko Mandić, (otac Hrvat, majka Srpkinja), bio je dugogodišnji zastupnik AFD-a u pokrajini Baden-Wuerrtenberg. Kasnije je napsutio stranku, ali zato što mu je bila premekana, jer Mandića označavaju kao tvrdog ekstremnog desničara, koji je bio pobornik najtvrđeg desnog krila u AFD-u
Jedan od glavnh čelnika stranke , pored Weidelice i zastupnik u njemačkom parlamentu, Tino Chrupalla, je sa jedne strane porijeklom lužički Srbin. On je iz te regije u istočnoj Njemačkoj Lausitz (Lužice).
Među zastupnicima AFD-a u prlamentu su i 2 etnička Rusa; Sergej Minich i Boris Gamanov,
Na lokalnim razinam ima još brojnih člčanova migranata i nekoliko crnaca, koji su članovi AFD-a predsjednica zastupnika kluba AFD-a u parlamentu pokrajine Hesen je mlada Vijetnamka Anna Nguyen.
afd-fraktion-hessen.de/afd-fraktion-im-hessischen-landtag-afd-schlaegt-anna-nguyen-als-vizepraesidentin-vor/
poznato je da je čelnica Alice Weidel lezba, koja inače uopće ne živi u Njemačkoj već u Švicarskoj, tamo je prijavljeno mjesto boravaka. Živi zajedno sa svojom “ženom”, koja je tamnoputa porijeklom iz Sri Lanke.
AFD je na zadnjim izborima,. od strane homoseksualaca dobio čak više glasova, nego ljevičarske stranke.. Nije teško pogoditi zašto, jer, su 99% nasilnih prepada na gejeve na ulici u njemačkim gradovima od strane migranata. ali i to mainstraem mediji kriju..
AFD zasigurno ima i dobrih i iskrenih članova, od koji su se mnogi za vrijeme plandemije, borili protiv plandemijskih mjera i cjepljenja, Međutim generalno je stranka, pod kontrolom glafije i ne može promjenuti aboslutno ništa, Nula. A to ne mogu ni ostale desne stranke u drugim europskim državama, koje su još uspješnije od AFD-a. Kao austrijski FPO, koji je za razliku od AFD-. već 2x bio na vlasti u koaliciji sa OVP-om i to im je ustvari samo naštetilo, jer su ih smekšali da moraju igrati kako glafijin sistem svira… FPO, je lani na zadnjim austrijskim izborima bio najjača stranka sa oko 30% i nikakve koristi, glafijne stranke OVP, SPO i Neos su sastavili vladu.
U Njemačkoj.. iako su ljevičarske stranke SPD, Zeleni i Ljevica, zajedno dobile ukupno manje od 30% glasova, one i dalje u ime glafije imaju glavnu riječ -, SPD sa mizernih 16.5% glasova, daleko najlošijem rezultatu u povijesti je opet na vlasti, a i zeleni, iako formalno u oporbi , će ustvari opet sudlučivati o svemu..
SPD, dakle sa 16% glasova je u novoj koalcijskoj vladi dobio 7 ministarstava
Sve što se događa unutar sistema, izbori, geopolitika itd.. je sve kazalište i matrix. I u okviru toga nema promjene niti je može biti. Samo rušenje cjelokupnog sistema glafije donosi promjene. Ali rušenja ne može biti dok se glava zmije ne stuče.
i samo još ovo:
ovaj na slici gpre (slika očito napravljena uz pomoć UI-ja) nije AFD-ovac, već Christian Lindner, sada već bivši čelnik Liberala(FDP) i bivši ministar financija u prošloj vladi SPD-a, Zelenih i FDP-a, dok FDP nije napustio vladu krajem prošle godine
Lindner je dao ostavku i povukao se iz politike