Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr
U posljednje nas vrijeme često plaše umjetnom inteligencijom (AI) koja će u skoroj budućnosti oduzeti kruh mnogim današnjim zanimanjima. Brzi razvoj tehnologije na području automatike, robotike i umjetne inteligencije, tako nam govore i plaše nas, mnoge će ljude ostaviti bez posla i izvora prihoda.
Ovo je zapravo laž jer, iako će zaista doći do smanjene potrebe po »ljudskim zaposlenjima« – do toga neće doći zbog umjetne inteligencije, automatike ili robotike. Do promjene će doći zbog promjene društvenog sistema, a ne zbog promjene radne snage. Kada iz kapitalizma zakoračimo u tehnokraciju, mnogi sadašnji poslovi naprosto će nestati. Neće ih zamijeniti umjetna inteligencija (barem ne direktno) – za tim poslovima u novom društvenom uređenju naprosto neće više biti nikakve potrebe.
Aluzije na »gubitak posla« zbog umjetne inteligencije danas nam se najčešće (lažno) predočavaju u vidu poslova koji su niže rangirani na ljestvici opće prihvaćene društvene korisnosti, vrijednosti i prihoda koje ti poslovi omogućuju zaposlenima. Međutim, u tehnokraciji će pored nisko-zahtjevnih poslova nestati mnogi danas visoko profilirani i dobro plaćeni poslovi. Pa pogledajmo malo koji bi to poslovi mogli biti i koje će posljedice ostaviti za sobom.
Nemojte pomisliti da u donjim predviđanjima pretjerujem i da sam previše i nepotrebno paranoičan. Sjetite se samo što smo doživjeli posljednjih pet godina, kako nemilosrdni su bili u covid-19 prevari, koliko je ljudi umrlo (a zapravo hladnokrvno ubijeno). Pri tome su zdušno pomagali svi dolje navedeni. I ne samo to – nemojte zaboraviti da je Globalna mafija (Glafija) samo u 20. stoljeću (in)direktno ubila preko 200 milijuna ljudi (svjetski i lokalni ratovi, cijepljenja i druga medicinska trovanja, boleštine, umjetno izazvana glad, razno razni gulazi i »kulturne revolucije«, … spisak je podugačak).
Političari i predstavnici lokalnih zajednica
Tehnokracija je društveni sistem u kojem nema politike. Tehnokrati mrze politiku i političare. Političari i predstavnici lokalnih zajednica (župani, općinari, sekretari,…) su bili potrebni u starim sistemima: kapitalizmu, socijalizmu, komunizmu, fašizmu ili nacizmu. Njihova tadašnja uloga je bila »proxy« naravi: u ime i za ime bankarske kapitalističke »elite« provoditi diktaturu nad građanima.
Tehnokracija ne poznaje pojmove kao što su političke stranke, »lijevo« ili »desno«, županije, općine, mjesne zajednice i slično. U tehnokraciji te funkcije nisu potrebne. Upravljači (malobrojne elite) upravljaju građanima-robovima na direktan način, uz upotrebu tehnoloških dostignuća. Građani nemaju slobodnu volju da nešto izglasaju ili nešto spriječe. Njih se ništa ne pita. Građani samo izvode ono što im se naloži. Nema potrebe nagovarati ih na bilo što. Građani naprosto slušaju što im se naredi, jer u protivnom slijedi oštra kazna. One rijetke neposlušne brzo se dovodi u stanje »ekvilibrija«: bilo izolacijom, bilo izgladnjivanjem.
Zato je utoliko žalosnije gledati današnje političare i predstavnike lokalnih zajednica kako unisono, u jedan glas, podržavaju i izvode totalitarističke metode i zastrašivanja svojih građana – kojima bi po definiciji morali služiti. Naprosto je nevjerojatno gledati takvu količinu gluposti na djelu – rezati granu na kojoj sjediš, vjerujući da ćeš ne samo »preživjeti« u budućem tehnokratskom sistemu, već ćeš u njemu čak dobiti nekakvu nagradu ili ulogu za svoj bivši trud, a zapravo za izdaju svojih vlastitih sugrađana.
Današnji političari i predstavnici lokalnih zajednica u tehnokraciji će postati isti bespravni robovi kao i svi ostali.
Bankovni službenici
U tehnokraciji nema potrebe za bankama, bankarskim šalterima i uredima. Digitalne valute ne trebaju banke i nekakve bankovne službenike. Digitalnim valutama je potrebna jedino struja. A struju, znamo, ne proizvode bankovni službenici. Bankarstvo je stoljećima počivalo na pojmu kredita, kao svetom Gralu novčarstva.
Ali u tehnokraciji krediti više nisu potrebni. U tehnokraciji nema zajmova građanima, s kojima će kupovati nekretnine, automobile ili odlaziti na skupe izlete. Jer svega toga u tehnokraciji nema – ljudi ništa ne posjeduju, samim time ne trebaju nikakve kredite. U tehnokraciji građani sve iznajmljuju, a za to im nisu potrebni krediti i službenici koji će te kredite odobravati.
U tehnokraciji je potrebna samo CBDC valuta i jedna velika baza podataka u kojoj se zapisuju sve novčane transakcije (štogod već predstavljalo novac u danom trenutku – danas CO2, a već sutra možda energetski bonovi). Umjetna inteligencija brine, da je saldo uvijek nula. Posljedično nitko nikome nije dužan – jer naprosto pojam duga ne postoji.
Jedan od najstarijih i najsigurnijih poslova na svijetu – novčarsko kamatarenje – naprosto će nestati. Ovi današnji mali lokalni bankari na nivou pojedinih država i državica te njihovi sateliti i bankovni službenici – u čudu će gledati kako im nestaje tlo pod nogama.
Današnji bankovni službenici u tehnokraciji će postati isti bespravni robovi kao i svi ostali.
Mali i srednje veliki poduzetnici
U tehnokraciji nema malih i srednje velikih poduzetnika. Zato što u tehnokraciji nema ni »K« od kapitalizma. Osnovni elementi kapitalizma: slobodno tržište, pravilo ponude i potražnje te pojam vlasništva, u tehnokraciji ne postoje.
Postoji samo par super-velikih korporacija koje imaju svoje proizvodne franšize diljem svijeta. Te korporacije su zadužene za proizvodnju roba i usluga te njihovu distribuciju širom svijeta. Vlasnici tih roba su te iste »elite« koje su vlasnici i tih korporacija. Roba se ne prodaje građanima – jer u tehnokraciji građani ništa ne posjeduju. Pa niste valjda prespavali onu čuvenu WEF-ovu uzrečicu: »Nećete imati ništa i bit ćete sretni«. Sva proizvedena roba se iznajmljuje. Nema viškova, nema manjkova, nema trgovine i konkurencije. Tehnokracija je jedan veliki, savršeni, prekrasni monopol.
Zato današnji mali i srednje veliki poduzetnici u tehnokraciji nestaju. Umjesto vođenja svojih tvrtki i ubiranju profita – u tehnokraciji će voditi i upravljati tim korporativnim franšizama – za nadnicu, koja će biti nešto viša od nadnice onih radnika koje su do jučer zapošljavali u svojim tvrtkama.
Današnji mali i srednje veliki poduzetnici u tehnokraciji će postati isti bespravni robovi kao i svi ostali.
Pravnici, odvjetnici i suci
U tehnokraciji nema »nesporazuma« koji zahtijevaju rješenja iz pravne struke. Nema imovine pa nema ni imovinskih »predmeta«. Ljudi se u tehnokraciji međusobno ne »tužakaju« jer ne žele »iskakati« iz gomile i izazivati pozornost svevideće umjetne inteligencije i digitalne policije. Ljudi žele zadržati »niski profil« i izbjegavaju sukobe, kako ih ne bi opazio kakav društveno-policijski »radar«. Svako iskakanje je rizik za odmazdu tehnokratskog sistema vođenog umjetnom inteligencijom.
Bilo kakve nesuglasice među ljudima rješavaju se odmah i direktno. Ljudi u sukobu se odmah dogovore kako će nesporazum riješiti, prije nego stigne »digitalna policija«. Ako se ne uspiju dogovoriti, onda ih na to natjeraju ljudi-robovi iz najbliže okoline, kojima ne treba nepotrebno »talasanje« u vlastitom susjedstvu. A ako se unatoč tome ne uspiju dogovoriti, to će u ekstremnim slučajevima riješiti nasiljem. A kazna za nasilje stići će dok si rekao »keks«. Problem riješen, sudionici eliminirani.
U tehnokraciji ne postoje ego-tripovi, kakve među ljudima poznajemo danas, tipa: »Znaš li ti tko sam ja?«. U tehnokraciji postoji samo elita i svi ostali. A ti svi ostali ima da sakriju svoj ego, da se pokriju ušima, da šute i slušaju – inače… U takvom društvu su pravnici, odvjetnici i suci nepotrebni. Naprosto ne postoje.
Bit će zanimljivo vidjeti neke face kada financiranje njihovih podviga prestane i kada se rijeka korupcije isuši, te po posljednji put objese svoje toge na klin.
Današnji pravnici, odvjetnici i suci u tehnokraciji će postati isti bespravni robovi kao i svi ostali.
Doktori i zdravstveni radnici
Jedan od ciljeva tehnokracije je depopulacija – smanjiti broj stanovnika iz sadašnjih osam milijardi na željenu »zlatnu« milijardu – a možda i manje. U tehnokraciji nema prigovora, nema »lajanja« ni »mijaukanja« nad neučinkovitošću zdravstvenog sistema. Jeste li ikad čuli da je u njemačkim koncentracijskim logorima bila ikakva zdravstvena služba za logoraše? Šuti i radi ili krepaj!
Upravo tako će u tehnokraciji, kada jednom bude uvedena do »daske«, nestati potreba za zdravstvenim domovima i bolnicama. Sve će se zdravstvene boljke rješavati mRNA »lijekovima« ili nekim još monstruoznijim bio-kemijskim preparatima koje će u to doba »otkrivati« umjetna inteligencija i nuditi ih »tržištu«.
Broj bolnica će se u tehnokraciji znatno smanjiti, jer u duhu depopulacije, to nisu ustanove za liječenje – to su jednosmjerne ulice za »onaj svijet«, kao što smo uostalom vidjeli u doba covid-19 plandemije. Građani-robovi će primijetiti da se ljudi iz tih »bolnica« ne vraćaju i maksimalnu će skrb posvetiti upravo tome – da u te bolnice, po mogućnosti, uopće ne dospiju. To se, uzgred rečeno, događa već danas, jer osobno poznajem mnoge ljude koji upravo tako razmišljaju.
Doduše, nešto vrhunskih doktora i medicinskih radnika će ipak biti potrebno za elitu, ali to je minorna brojka. Par vrhunskih sanatorija po svijetu će biti sasvim dovoljno za brigu o zdravlju elite.
Današnji doktori i zdravstveni radnici u tehnokraciji će postati isti bespravni robovi kao i svi ostali.
Novinari i medijski radnici
Umjetna inteligencija i LLM-i (veliki jezički modeli) već danas pišu svašta i ljudima »odgovaraju« na njihova pitanja. Zapravo stvaraju i šire propagandu. Umjesto novinara. Da li je u tehnokraciji propaganda potrebna? Zašto koristiti ljude-novinare da šire laži i propagandu, kada propaganda uopće više neće biti potrebna? Propagandu trebaš kada imaš posla s ljudima koji se mogu odlučiti za ovo ili ono – u što hoće ili neće vjerovati. U tehnokraciji nema nikakve potrebe za nekim »višim« i inteligentnijim oblikom propagande, kojega ne bi mogla generirati umjetna inteligencija – jer ljudi neće imati nikakav izbor.
Mogućnosti generativne umjetne inteligencije dostići će takve vrhunce da nikakvi novinari i medijski radnici više neće biti potrebni. Ne samo to, kronično umorni i izmozgani građani neće trebati nikakve »vijesti«. Ono malo slobodnog vremena što će onim pribranijima ostati, pokušat će iskoristiti na najbolji mogući način da održe koliko toliko zdravo stanje svijesti i organizma. Oni kojima to neće uspjeti – njima nikakve vijesti i propaganda neće biti potrebni. Njih čeka »bolnica na kraju grada« s jednosmjernom ulaznicom.
Današnji novinari i medijski radnici u tehnokraciji će postati isti bespravni robovi kao i svi ostali.
Zaključak
Dragi moji, ovo je samo kratak isječak nepotrebnih i nepostojećih zanimanja nakon dana-D kada će se Veliki reset u potpunosti afirmirati, a sadašnji kapitalizam zamijeni nadolazeća tehnokracija. Ako ste i imali neke iluzije – sada ih više nema. A do dana-D je još samo pet godina. Čuvena 2030 već skoro pa kuca na vrata.
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
