Open brain surgery
Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Sirijski državni mediji objavili su u ponedjeljak da je Izrael pokrenuo raketni napad na glavni grad zemlje Damask. Prema sirijskoj službenoj novinskoj agenciji SANA, Izrael je izveo napad oko 5 ujutro, a u njemu su ubijeni brojni civili. Pitate se kako to da prvi put čujete ovu vijest jer većih izvještaja u main stream prostoru nema…
Ovaj napad u ponedjeljak bio je jedan od mnogih napada Izraela na Siriju od početka godine. Izrael je, uz potporu SAD-a, napao suverenu državu Siriju najmanje 7 puta od 1. siječnja i baš poput ovog napada, nema bijesa medija, nema „bojanja“ zgrada i spomenika u boje nacionalne zastave Sirije, nema kićenja profilnih fotografija sa znakovima podrške sirijskom narodu…nema izbacivanja izraelskih sportaša s natjecanja…
Baš poput rusko-ukrajinskog sukoba, Sirija i Izrael imaju dugu povijest međusobnog rata koja traje desetljećima unatrag. Borili su se jedni protiv drugih u tri velika rata: Arapsko-izraelskom ratu 1948., Šestodnevnom ratu 1967. i Jomkipurskom ratu 1973. godine.
Baš kao što je Rusija podržala pobunjenike u ukrajinskoj regiji Donbas, Izrael je odabrao stranu u građanskom ratu u Siriji 2011. i nije na strani sirijskog predsjednika Bashara al-Assada. Baš kao što je Putin postao oprezan prema NATO-ovom oružju postavljenom duž granica Rusije, Izrael je izrazio sličnu zabrinutost zbog Irana i Hezbolaha koji prebacuju oružje u Siriju duž izraelskih granica.
Zašto Zapad također šuti o brutalnom i daleko gorem saudijskom ratu u Jemenu koji je od početka prije 7 godina dosegao razinu genocida?
Osim što je u Ukrajini izvedena brutalna invazija ruskih trupa, ovi sukobi su se odigrali na sličan način, ali većinu ljudi na Zapadu nije briga. Zašto je to tako?
Dio istine može se iščitati iz riječi zamjenika glavnog ukrajinskog tužitelja Davida Sakvarelidzea: “Za mene je to vrlo emotivno jer vidim kako Europljane plave kose i plavih očiju svaki dan ubijaju Putinovim projektilima i njegovim helikopterima i njegovim raketama”.
Rasizam je nesumnjivo prisutan, no ovdje se događa nešto sasvim drugo, a to je vidljivo iz činjenice da su građani koji su u Ukrajini stali u obranu oružjem prikazani kao heroji, a isti takvi ljudi, doduše nešto tamnije puti, koji brane svoju zemlju u Jemenu nazvani teroristima.
So you don’t have to keep switching avatars, this one is of general use pic.twitter.com/AJlRl4O3J2
— Tom Woods (@ThomasEWoods) March 1, 2022
Ovo je de facto narativna kontrola i dehumanizacija cijelog stanovništva radi političke dobiti. Pojednostavljeno, to je sredstvo kontrole uma i postalo je očito onima koji obraćaju pažnju. Prije samo mjesec dana medijskim prostorom, a posljedično i društvom, harala je Covid histerija. Iako su se visoki brojevi novih slučajeva, hospitalizacija i smrti smanjili, podaci se u osnovi podudaraju s prošlogodišnjim trendovima u isto vrijeme. A sve je drugačije, kažu nam da nema više „opasnosti“, iako trebamo „ostati odgovorni“, a sve je zapravo isto, sve je kako je bilo i prije „pandemije“…
Dobili smo novu „zabavu“, ljudi zamjenjuju bedževe „misli na druge, cijepi se“ sa bedževima u bojama ukrajinske nacionalne zastave. Svatko tko je govorio protiv obveznih cjepiva (čak i ako je cijepljen) smatran je antivakserom. Sada, svatko tko iznosi činjenice o ruskoj invaziji (čak i dok osuđuje Putina kao tiranina i podržava ukrajinski narod), Putinova je marioneta, bezobziran i bez empatije.
Većina ljudi nije zabrinuta i uglavnom nije svjesna ovih promjena u „usmjerenom bijesu“ i to je prilično zabrinjavajuće. Milijuni ljudi su, doslovno preko noći, uvjereni da je ruski narod njihov neprijatelj, bez da su se zapitali zašto i kako se to dogodilo.
Iako je promjena u medijskoj naraciji mnogima očita, u igri su dublje i zlokobnije tehnike kontrole. I zato, ukoliko svi vi koji razumijete o čemu se radi ne napravite maksimum da prenesete svoja saznanja drugima, postoji velika opasnost da će cijeli svijet na kraju biti u rukama onih koji vuku konce.
