Nova studija otkriva da su necijepljena djeca zdravija od cijepljene

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr

Zbogom cjepiva!

Necijepljena djeca zdravija su od cijepljene djece, pokazalo je novo istraživanje objavljeno u International Journal of Environmental Research and Public Health. Studija “Relative Incidence of Office Visits and Cumulative Rates of Billed Diagnoses Along the Axis of Vaccination”, koju potpisuju dr. James Lyons-Weiler i dr. Paul Thomas, provedena je među 3300 pedijatrijskih pacijenata.

Ova studija dodaje sve većem popisu objavljenih recenziranih radova (Mawson, 2017.; Hooker i Miller, 2020.) koji uspoređuju zdravlje cijepljene djece sa zdravljem necijepljene djece. Ove studije sugeriraju da smo dugo podcjenjivali opseg štete od cjepiva i da epidemija kroničnih bolesti kod djece nije misterij.

Studija koju je CDC odbio provesti

Od 1986. godine, Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) zakonski je obvezan provoditi sigurnosne studije i svake dvije godine izdavati izvješće o sigurnosti cijepljenja djece. U 2018. je utvrđeno da to nikada nisu učinili. Stoga je dužnost nevladinih skupina da obave posao koji CDC odbija.

Kao vodeća vladina organizacija koja potiče cijepljenje među Amerikancima, CDC odbija sebe inkriminirati u epidemiji dječjih kroničnih bolesti. To je klasičan slučaj lisice koja čuva kokošinjac. Oni su suučesnici u stvaranju vakuuma dokaza kako bi se namjerno spriječila mogućnost da se javnost okrene protiv cijepljenja.

Budući da studija Lyons-Weilera i Thomasa pokazuje da cijepljena djeca imaju više kroničnih bolesti i da je vjerojatnije da će dobiti respiratorne infekcije, oni koji umanjuju rizik od cjepiva bit će poslani u još jedan krug apoplektičnih makinacija kako bi se pokušali poništiti rezultati.

Rezultati studije temeljeni na relativnoj učestalosti posjeta uredu

Studija Lyons-Weiler i Thomas provedena je među pedijatrijskim zapisima pacijenata u razdoblju od 10 godina, iz Thomasove prakse u Oregonu. Umjesto korištenja omjera izgleda dijagnoza u dvije skupine, autori su otkrili da je relativna učestalost posjeta ordinaciji bila snažnija. Čak i nakon kontrole izloženosti zdravstvenoj zaštiti, dobi, obiteljske povijesti autoimunosti i spola, povezanost cijepljenja s mnogim lošim zdravstvenim ishodima bila je snažna.

Necijepljena djeca imaju nižu temperaturu i traže 25 puta manje pedijatrijsku skrb

Studija je pokazala da cijepljena djeca u studiji češće posjećuju liječnika nego necijepljena djeca. CDC preporučuje 70 doza od 16 cjepiva prije nego što dijete navrši 18 godina. Što je više cjepiva primilo dijete u studiji, veća je vjerojatnost da će dijete imati temperaturu prilikom posjeta uredu.

Svaka zabrinutost da će necijepljena ili manje cijepljena djeca izbjegavati liječnika je neutemeljena i stavlja u perspektivu nevjerojatno veliku razliku u posjetima ordinacijama – osim posjeta zdrave djece, posjeti djece koja su primila 90 do 95% preporučenih cjepiva bila su oko 25 puta veća od necijepljene skupine.

U usporedbi s necijepljenom djecom, cijepljena djeca u studiji imala su tri do šest puta veću vjerojatnost da će se pojaviti u ordinaciji pedijatra radi liječenja vezanog uz anemiju, astmu, alergije i sinusitis. Upečatljivi grafikoni u nastavku prikazuju kumulativne posjete ordinacijama vezane uz dob za različita stanja među potpuno cijepljenim u usporedbi s necijepljenim.

Nema ADHD-a među necijepljenima

U zapanjujućem otkriću koje će zasigurno uzdrmati psihijatrijsku zajednicu, niti jednom necijepljenom djetetu u studiji nije dijagnosticiran poremećaj pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), dok je 0,063% cijepljene skupine imalo dijagnozu ADHD. Ukupne stope ADHD-a i autizma u ordinaciji bile su otprilike upola manje od stopa u općoj populaciji američke djece.

Niske razine vodenih kozica i hripavca u cijepljenih i necijepljenih 

Što se tiče pitanja sprječavaju li cjepiva infekcije za koje su namijenjene, četvrtina posto cijepljenih ima vodene kozice ili hripavac, dok pola posto necijepljenih ima vodene kozice, hripavac ili rotavirus.

Značajno je da nije bilo slučajeva ospica, zaušnjaka, rubeole, tetanusa, hepatitisa ili drugih infekcija ciljanih cjepivom ni kod cijepljenih ni kod necijepljenih, tijekom čitavog razdoblja od 10,5 godina istraživanja.

Cijepljeni imaju 70% veću vjerojatnost da će imati bilo kakvu respiratornu infekciju

Čini se da cjepiva čine primatelje općenito osjetljivijima na infekcije, pa je ironično, ali ne i iznenađujuće da su se cijepljena djeca u studiji pojavljivala kod liječnika zbog respiratornih infekcija 70% češće od necijepljene djece. Ovo je otkriće vjerojatno razlog zašto se cijepljena djeca tako često javljaju pedijatru s vrućicom.

Obiteljska povijest autoimunosti povezana s infekcijom uha i alergijskim stanjima

Dr. Yehuda Shoenfeld i drugi opisali su stanje zvano autoimuni sindrom izazvan adjuvansima (ASIA), gdje se čini da genetika i obiteljska povijest autoimunosti predisponiraju cijepljene pacijente na veći rizik od razvoja autoimunog stanja. Imajući to na umu, autori su usporedili zapise pacijenata onih s obiteljskom poviješću autoimunih stanja — kao što su multipla skleroza, dijabetes tipa I ili Hashimotov tireoiditis — s pacijentima čije obitelji nemaju autoimune bolesti. Rezultati su bili zapanjujući. Čini se da cijepljenje među djecom s autoimunim poremećajima u obitelji povećava rizik od infekcije uha, astme, alergija i kožnih osipa u odnosu na necijepljenu djecu s obiteljskom poviješću autoimunosti.

Prošla istraživanja koristila su slabiju statistiku

Čitatelji studije saznat će o nedostacima u prošlim studijama o sigurnosti cjepiva, kao što je pristranost prevelike prilagodbe, u kojoj se podaci analiziraju mnogo puta u potrazi za pravom kombinacijom varijabli kako bi se uklonile povezanosti nepovoljnih zdravstvenih ishoda s cjepivima. Jedan od najvažnijih nalaza ove studije je da je usporedba broja posjeta ordinacijama povezanih s određenim zdravstvenim stanjem daleko točniji alat od pukog korištenja učestalosti dijagnoza. Zapravo, autori studije to pokazuju simulacijom — i ističu da studije koje koriste omjere izgleda s incidencijom dijagnoze koriste poseban slučaj metode niske snage koju je uvela njihova studija, relativnu učestalost posjeta uredu, jer pacijenti s “dijagnozom” imati najmanje jedan naplaćeni posjet ordinaciji povezan s dijagnozom. Autori zaključuju da bi buduće studije o sigurnosti cjepiva trebale izbjegavati korištenje slabih mjera kao što su omjeri izgleda incidencije dijagnoze.

Zaključak

Budući da je studija pokazala da ponašanje u traženju zdravstvene skrbi ne može objasniti stope cijepljenja, jedino preostalo objašnjenje zašto cijepljenim pacijentima treba više zdravstvene skrbi za simptome kronične bolesti povezane s cijepljenjem jest da cjepiva nisu povezana samo s nepovoljnim zdravstvenim ishodima – ona su također povezana s više teških i kronično štetnih zdravstvenih ishoda. Podsjećajući da 54% djece i mladih odraslih u SAD-u ima kronične bolesti koje dovode do doživotnih farmaceutskih recepata, čini se da bi se puno ljudske boli i patnje moglo smanjiti pridržavanjem informiranog izbora u vezi s pravim rizicima cijepljenja i vođenjem računa o znakovima osjetljivosti na cjepivo. Iako autori pozivaju na provođenje više studija koristeći sličnu metodologiju, ova bi studija svakako trebala natjerati pedijatre da zastanu i zapitaju se pridonose li doživotnim kroničnim bolestima kod nekih svojih pacijenata.

Provjeri/childrenhealthdefense.org

Foto naslovnice: unslpash.com

P O D I J E L I !