Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr
Današnji je svijet postao toliko zagađen lažima, neistinama, poluistinama, dogmama, propagandom, marketingom, simulacijama, pogrešnim učenjima, vjerovanjima, … da je kritičko razmišljanje postalo dio svakodnevnog alata koje bi svaki čovjek u svakom trenutku morao imati uza se, u »torbi« – znači u svojoj glavi. Današnja tirada je isto tako prilično dugačka kao i ona prijašnja (Što nas – a što ne – čini bolesnima? 1.dio i 2.dio), ali naprosto ne ide drugačije, dragi moj čitaoče.
Put do istine je dugačak i naporan. Iako nisam ni biolog ni kemičar, već jedan najobičniji informatičar, uzeo sam si truda pročitati cijelu stvar najprije na engleskom, a onda još jednom dok sam je prevodio na hrvatski. Neke stvari mi nisu jasne i ne mogu ni biti jer nemam potrebnog strukovnog predznanja, dok su mi druge shvatljive i jasne – ne morate biti Nikola Tesla da bi ih razumjeli.
U ovom se tekstu radi o razmišljanju jednog iznimnog kritičkog uma o otkrivanju, ekstrakciji i strukturi »svetoga grala« ne samo (mikro)biologije, već i cjelokupnog čovječanstva – o DNK, odnosno (s)tvari koja je sama srž života biološke vrste poznate kao homo sapiens.
Iznimni radovi na žalost su zatrpani ispod planina obmana i laži na internetu, a njihovo otkrivanje i razotkrivanje u moru smeća ne smije nas obeshrabriti. Ovo je ujedno poziv stručnjacima, znanstvenicima, pa i studentima, koji mogu razumjeti ovakve stručne tekstove, da se aktiviraju – jer internet je prepun nevjerojatnih (mikro)bioloških saznanja, koja se sustavno skrivaju, a danas su važna više nego ikad. Pročitajte tekst, štovani čitatelju, pa se onda zapitajte: »Kako je moguće napraviti znanost iz takozvane mRNA tehnologije, kad je elementarni postulat DNK i genetike na vrlo krhkim nogama?«. Kakav Trumpov Stargate, kakvi bakrači?
A sad, kad smo već kod Stargate umjetne inteligencije, jedan mali »hint«. Koja bi mogla biti jedna od zadaća te AI? Pa recimo, svi stariji od N godina dobit će od svoje zdravstvene ustanove poziv na testiranje za rak. Testove će obaviti Stargate AI i u X % primjera ustanoviti prisutnost kancerogenih stanica. Nakon čega slijedi drugi poziv – na anti-kancerogeno mRNA »cijepljenje«. Pri čemu je X proizvoljan broj u epsilon okolici 99 %, a N proizvoljan broj od recimo 60 godina. Kad ponestane ovih od 60 godina, N se može smanjiti na 55, pa na 50, i tako redom.
Vrlo zanimljivo i vrlo indikativno je slijedeće: od takozvanog otkrića DNK i kasnije čuvenog »dvostrukog heliksa«, čovječanstvo ima na raspolaganju samo četiri (4) fotografije koje prikazuju taj famozni DNK lanac. Dvije fotografije dobivene su 1952. uz pomoć rendgenske difrakcije (X-Ray), a preostale dvije 2012. uz pomoć elektronskog mikroskopa, pri čemu je jedna od te dvije dostupna samo za institucije i njihove članove (laboratorijske i sveučilišne pretplatnike).
Provjerio sam to uz pomoć umjetne inteligencije, koja mi je ponudila te fotografije, usput, vrlo male rezolucije (300 x 225 piksela). Zar nije to, najblaže rečeno, vrlo čudno? Elektronski mikroskop imali su još u Jugoslaviji, i to više njih. Imaju ga Talijani, Austrijanci, da Ruse i Amerikance i ne spominjem. Ima ih na tisuće po svijetu. Valjda (barem) jednog imamo i u Hrvatskoj? Ali za jedno od najvažnijih otkrića u povijesti čovjeka imamo samo te dvije fotografije DNK. Pri čemu je meni, običnom smrtniku, dostupna samo jedna. WTF !?!
Uvod
Uče nas da je postojanje DNK, njezina struktura i uloga opće poznata činjenica; priznata i odobrena od svih znanstvenih institucija. Ali što ako vam kažem da je DNK nastao kao koncept. Ne sama DNK, već potreba znanstvenika da pronađu tajnu života unutar našeg tkiva, unutar stanica, i da je prva ekstrakcija DNK postala savršena osnova za razvoj svih vrsta teorija, koncepata, modela i alata, npr. kromosoma, gena, RNA, PCR, GMO, epigenetike, CRISPR itd.
Trenutno nam se DNK predstavlja kao lančana struktura dvostruke spirale koja nosi naš genetski kod i upute za razvoj, funkcioniranje i rast svih živih organizama. Ali kako je točno sve to ustanovljeno? Ovaj članak će pokriti povijest DNK, koja će uključivati izolaciju DNK, izolaciju njenih komponenti, strukturu i mnoge kritičke misli i pitanja koja su se pojavila tijekom pregleda literature.
Dok prolazite kroz ovaj članak, dobro je imati na umu koliko je delikatna i osjetljiva fizička i molekularna struktura DNK kako to postulira znanost, struktura koja se lako može oštetiti toplinom, kemikalijama i zračenjem.
Ekstrakcija DNK
Godine 1869. Johannes Friedrich Miescher, liječnik i biolog, bio je prvi znanstvenik koji je “izolirao” nukleinsku kiselinu koju je tada nazvao nuklein.
Mieschera je privukla nova, evoluirajuća znanost biokemija, znanost u kojoj su se kemijske tvari primjenjivale na biološku tvar. Prema biokemiji, reakcija biološke tvari na kemikalije, postupci i generirani nusprodukti davali su tragove o sastavu i strukturi stanica i njihovom sadržaju. Miescher je vjerovao da stanice sadrže nešto vitalno u sebi što je također uključeno u proces nasljeđivanja. Hoppe-Seyler, biokemičar i vlasnik laboratorija, predložio je Miescheru da se za svoje pokuse usredotoči na leukocite (bijela krvna zrnca). Miescher je slijedio prijedlog Hoppe-Seylera i sakupio leukocite iz gnoja na svježim kirurškim zavojima nabavljenim iz obližnje klinike.
Miescher je izolirao leukocite namakanjem i pranjem zavoja u otopini natrijevog sulfata i filtriranjem kroz plahtu. Da bi uklonio stanične stijenke i citoplazmu, isprao je leukocite nekoliko puta otopinom klorovodične kiseline. Jezgre prikupljene iz prethodnih koraka snažno su protresene u otopini etera kako bi se uklonili svi ostaci citoplazme. Jezgrama dobivenim iz prethodnog stupnja dodan je natrijev karbonat (alkalizator), a zatim kisela otopina. Nuklein, DNK, bio je čvrsti dio sadržaja u epruveti, “talog” u otopini. Talog se stvarao kada je kiselina bila dio otopine, ali se otopio kada je dodana lužina. Ova reakcija, skrućivanje tvari nakon zakiseljavanja i otapanje nakon alkalizacije, nikada prije nije primijećena.
Da bi ispitao sastav taloga, Miescher ga je spalio. Na temelju nusproizvoda nastalih iz procesa gorenja zaključio je da nuklein sadrži veliku količinu fosfora (u obliku fosforne kiseline) i dušika, ali ne i sumpora (sumpor se uglavnom nalazi i povezan je s proteinima). Na temelju ovih otkrića, ali i reakcije taloga na kisele i alkalne kemikalije, izjavio je da je otkrio novu tvar i izjavio da “prema poznatim histokemijskim činjenicama, takav materijal morao pripisati jezgrama”.
Miescherov istraživački rad koji opisuje njegove eksperimente, “Ueber die chemische Zusammensetzung der Eiterzellen”, objavljen je dvije godine kasnije u časopisu MedizinischChemische Untersuchungen (Medicinsko-kemijska ispitivanja). Izdavač časopisa, Hoppe-Seyler, ponovio je Miescherove eksperimente i potvrdio njegova otkrića.
Hoppe-Seyler je za svoje pokuse dobio leukocite iz abdomena pasa. Psi su zarezani u predjelu trbuha i u te posjekotine umetnute su leće. Svi psi su ubijeni unutar 14 dana. Hoppe-Seyler je pregledao leće i okolno područje. Uzorak dobivenih tvari proučavao je pod mikroskopom, gdje je promatrao protoplazmatske pokrete i stalne promjene oblika (“pleomorfizam”). Ostatak prikupljene tvari usitnjen je, kuhan (u vodi i alkoholu), zakiseljen, alkaliziran, tretiran umjetnom želučanom tekućinom, eterom i vrućim alkoholom, te kasnije spaljen kako bi se ispitali i dokumentirali nusproizvodi. Prema Hoppe-Seyleru, stanice kvasca imaju sličnu strukturu kao stanice gnoja. Podvrgnuo je stanice kvasca sličnim pokusima kao s psećim leukocitima pri čemu je završnu otopinu spalio, a ostatke kuhao u alkoholu.
Na kritičko razmišljanje nas navode ove važne kontrolne točke:
1. Zašto su Miescher i Hoppe-Seyler vjerovali da ispiranje kiselinom uništava i eliminira samo stanične stijenke i citoplazmu, a jezgru i njezin sadržaj ostavlja netaknutima i savršeno očuvanima? Mnoge kemikalije imaju sposobnost smanjivanja stanica, dehidriraju stanice, je li to uzeto u obzir pri promatranju kemijski tretiranih leukocita ili jezgri?
2. Nešto što je vrlo važno imati na umu je da je sadržaj stanica rijetko vidljiv pod mikroskopom, osobito 1860. godine; a ako su vidljive samo neke komponente, npr. jezgra, mitohondriji. Miescherovo opažanje nakon kemijskog tretmana moglo bi biti zapravo smanjeni leukociti.
3. Ako pogledate snimke leukocita pod mikroskopom, primijetit ćete da je aktivni i pokretni dio ovih stanica citoplazma. Kretanje leukocita obavljaju tvari unutar citoplazme; jezgra ostaje neaktivna, jednostavno mijenja oblik na temelju aktivnosti citoplazme. Pitam se što tjera znanstvenika da vjeruje da se ključ života i naslijeđa nalazi u nečem neaktivnom, nečem tako pasivnom.
4. Definicija stvarne ekstrakcije ili izolacije je “uklanjanje čestice od interesa od ostatka materije”. U Miescherovim i Hoppe-Seylerovim pokusima nije bilo izolacije ni u jednoj točki procesa, najbolji opis njihovih pokusa bilo bi kemijsko ispiranje ljudskih i psećih izlučevina.
5. Istraživački radovi Mieschera i Hoppe-Seylera nažalost ne sadrže nikakve crteže izoliranih stanica, posebno sadržaja koji su promatrali pod mikroskopom prije i nakon svakog koraka. Također ne spominju mikroskope i povećanje koje koriste za svoja promatranja.
6. Miescher je utvrdio da je dobio novu tvar, koja bi mogla biti nuklein kroz slijedeća promatranja:
a. Dodavanje kiseline u otopinu stvaralo je talog, a lužina ga je otapala.
b. Postupci “izolacije” proizveli su gotovo nultu količinu sumpora, nusprodukta povezanog s proteinima, ali veliku količinu fosforne kiseline.
c. Uglavnom, zaključio je da je otkrio novu tvar na temelju reakcije dobivene otopine na korištene kemikalije i primijenjene postupke, a ne na temelju stvarne izolacije i promatranja sadržaja jezgre pod mikroskopom.
7. Fosforna kiselina je bezbojna tekućina, a dušik je plin; oba su prilično opasna. Pronalazak ovih tvari nakon kemijske alkalizacije, zakiseljavanja, kuhanja i spaljivanja svega što je preostalo govori vrlo malo o molekularnoj strukturi tkiva, stanica, jezgre i nukleina, posebno u njihovom živom stanju. Općenito, pronalazak bilo čega nakon spomenutih kemikalija i koraka govori vrlo malo osim da centrifugiranje, kuhanje, zagrijavanje i spaljivanje kemijski tretiranog tkiva proizvodi opasne tvari.
8. Ponavljanje postupaka i postizanje istih rezultata, tj. Hoppe-Seylerovih eksperimenata, ne dokazuje da je pronađena nova tvar. Ponavljanje utvrđuje da će obrada slične tvari sličnim kemikalijama i primjena sličnih postupaka proizvesti iste nusprodukte.
9. Dok je Miescher dobivao leukocite iz gnoja na zavojima, Hoppe-Seyler je iz nekog nepoznatog razloga odlučio dobiti leukocite iz pasa stavljanjem leća u njihov abdomen i kasnije ubijanjem tih pasa radi vađenja i pregleda. Budući da postoji neinvazivan i po život bezopasan način dobivanja leukocita, koji je razlog za izvođenje ovako surovih pokusa? Ekstrakcija različitih tvari provedena je kuhanjem dijelova tijela pasa u alkoholu i/ili kaustičnoj sodi te zakiseljavanjem smjese octenom kiselinom. Vitriol, otopina sode i bizmutov oksid također su dodani da se ispita bilo kakva reakcija. Hoppe-Seylerov eksperiment na psima podsjetio me na pokuse Louisa Pasteura, gdje je također mučio pse kako bi razvio cjepivo protiv bjesnoće 1885.
10. Prije izolacije DNK, znanstvenici su bili koncentrirani na izolaciju proteina za koji se tada vjerovalo da ima primarnu ulogu u formiranju tkiva. Ono što su Miescher i kasnije HoppeSeyler zapravo učinili jest promjena postupaka “izolacije” izvođenjem dodatnih koraka, dodavanjem kemikalija i enzima koji jedu proteine; drugim riječima, više kemikalija i više koraka proizvelo je različite nusprodukte i kao rezultat drugačije zaključke.
11. Što je točno natjeralo Mieschera i Hoppe-Seylera da povjeruju da je rezultat bio nuklein, a ne nusproizvod korištenja klorovodične kiseline ili enzima koji jedu proteine? Ili da to nisu bili kemijski, toplinski tretirani ostaci stanica i/ili jezgri?
12. Prema mom razumijevanju, proučavanje bilo žive ili mrtve materije je promatrati je pod mikroskopom, imenovati/označiti svaku česticu ili tvar u njoj i pokušati identificirati njenu ulogu uklanjanjem iz materije radi daljnjeg promatranja, kako djeluje samostalno i također promatrajte što se događa s ostatkom materije bez nje. Također bih očekivao da se sve što je izolirano uspoređuje s česticama i tvarima izoliranima iz druge materije. U biokemiji ono što zapravo vidimo i što biokemičari nazivaju “izolacijom” je obrada mrtve ili žive biološke tvari kemikalijama i toplinom, promatranje kemijske reakcije i dokumentiranje nusproizvoda nastalih tim postupcima, npr. fosforna kiselina, sumpor, dušik itd. “Izolacija” nove tvari bit će proglašena ako tvar u epruveti ne reagira i ne proizvodi iste nusprodukte u istoj količini s prethodno “identificiranim” tvarima, u osnovi usporedba nusproizvoda. Osobno bih prihvatio kemijski način proučavanja materije da nije bilo dostupnih mikroskopa, a uzimajući u obzir da u to vrijeme mikroskopi nisu bili tako moćni kao danas. Ali s današnjom tehnologijom i postojanjem elektronskog mikroskopa koji može promatrati atome , ne razumijem zašto znanstvenici i dalje izvode ove eksperimente kemijske “izolacije/ekstrakcije”.
DNK komponente
Između 1885. i 1901. njemački kemičar Albrecht Kossel utvrdio je da se nukleinska kiselina sastoji od pet spojeva: adenina (A), citozina (C), guanina (G), timina (T) i uracila (U) koji se sada smatraju osnovni građevni blokovi DNA i RNA. Kossel je 1910. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu za svoj doprinos u staničnoj kemiji, uključujući izolaciju proteina i nukleinskih komponenti.
Na kritičko razmišljanje nas navode ove važne kontrolne točke:
1. Nijedan od Kosselovih istraživačkih radova o izolaciji spomenutih spojeva nije slobodno dostupan, niti sam mogao pronaći nekakav sažetak i/ili prijevod na drugim jezicima. Zašto se otkrića koja se uče kao utvrđene činjenice i za koja je osoba zaslužila Nobelovu nagradu ne dijele široko i slobodno? Zbog toga se pitam koliko je znanstvenika ikada pročitalo ove istraživačke radove.
2. Jesu li Kosselova otkrića ikad potvrdili drugi znanstvenici? Jesu li njegovi eksperimenti ikada ponovno izvedeni? Je li proveo kontrolne pokuse kako bi ispitao učinke postupaka i kemikalija korištenih na proučavanu tvar?
3. Kako je ovdje predstavljeno, Kossel je dobio ove spojeve “kemijskom ekstrakcijom” (postupci slični ekstrakciji DNK) koristeći organe i dijelove tijela donirane iz lokalne klaonice:
a. Kossel je navodno izolirao guanin, ali nije spomenuto iz kojeg dijela tijela. Guanin je izvorno izoliran iz izmeta morskih ptica poznatih kao guano od strane njemačkog kemičara Juliusa Bodo Ungera, 1844. godine (nisam mogao pronaći nikakve informacije o metodologiji izolacije).
b. Adenin je izoliran iz žlijezde gušterače vola.
c. Timin je izoliran iz timusa teleta.
d. Citozin je izoliran hidrolizom timusa teleta.
4. Na temelju prethodne točke, pretpostavka da su sadržaj stanica i jezgri te molekularna struktura slični među vrstama i drugom živom tvari nema nikakvu stvarnu osnovu osim teorijske pretpostavke koja se temelji na teoriji stanica. Stanična teorija sama po sebi ima nekoliko pretpostavki i problema. Izdvajanje tvari iz različitih dijelova tijela različitih vrsta korištenjem različitih metodologija i kemikalija jedna je od glavnih mana u cijelom ovom konceptu molekularnog sastava i strukture nukleinske kiseline. U posljednje vrijeme znanstvenici otkrivaju da molekularni sastav DNK u jednom dijelu/tkivu tijela nije isti s drugim dijelom/tkivom tijela.
5. Kossel je koristio hidrolizu i dekarboksilaciju u svojim eksperimentima (u osnovi zagrijavajući tvari na različite načine), kao i kemikalije poput fosfovolframove kiseline, živinog klorida i srebrnog nitrata . Znamo da toplina uništava i mijenja sastav i strukturu svake tvari (npr. sirova vs kuhana hrana, vapnenac vs vapno). Osim toga, korištene kemikalije su prilično oštre i opasne za rad, a njihov učinak na predmet koji se proučava može imati samo destruktivne učinke (npr. živin klorid).
Dakle, sažmimo Kosselova otkrića kako bismo krenuli dalje: Kossel je izolirao komponentu proteina i DNK primjenom topline i korištenjem jakih kemikalija na različite organe životinja. Njegovi nalazi nisu potvrđeni ponavljanjem njegovih eksperimenata, različitom metodologijom izolacije/ekstrakcije ili korištenjem drugih dijelova tijela i vrsta; njegova metodologija i istraživački radovi nisu slobodno dostupni javnosti bez obzira na to što se njegovi nalazi poučavaju kao činjenice i za njih je dobio Nobelovu nagradu.
Nešto zanimljivo: Phoebus Levene je još jedan kemičar za kojeg se tvrdi da je pronalazač komponenti DNK. Levene je kratko radio u laboratoriju Kossle, imenovan je članom Rockefeller Instituta za medicinska istraživanja, a kasnije voditeljem odjela “Centra bioorganske kemije u Americi”. Tvrdi se da je Levene otkrio deoksiribozu, ugljikohidratnu komponentu okosnice DNK. Bio je prvi koji je pokušao razviti kemijsku strukturu DNK.
Provjeri/criticalcheck.wordpress.com
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
A evo još bolje ideje iz naslova članka u vezi s projektom Stargate AI, koja doduše nije moja, jer uz najveći trud ne mogu smisliti nešto tako opako i pakleno:
1. svi građani stariji od neke dobi dobit će poziv na redoviti zdravstveni pregled
2. na kojem će se vaši uzorci poslati na obradu u Stargate AI
3. koji će u određenom postotku slučajeva »otkriti« kancerogene stanice u vašem organizmu
4. pa će vam biti ponuđeno »cjepivo« protiv vašeg tipa raka, koje je naravno razvio Stargate AI
5. potrebne su 4 doze u razmacima od par tjedana, a svaka doza košta između 50.000 € i recimo 250.000 €
6. rasprodat ćete sve što imate i svojoj djeci nećete ništa ostaviti
7. posljednja doza cjepiva će vas ubiti
8. a liječnici će izjaviti da su se maksimalno trudili, ali eto – desilo se.
Gdje sam ono pročitao da će se uvesti zdravstveni pregledi? Ah, da:
Preventivom do boljeg zdravlja nacije
https://zdravstvo.gov.hr/vijesti/preventivom-do-boljeg-zdravlja-nacije/6687
Isto je i u drugim EU državama. Svi su silno zabrinuti za vaše zdravlje.
Bravo Aloha 👍👍👍
Još jedan izvrstan doprinos razbijanju pseudo-nauke nametnute nam u ovoj “platonovoj pećini”… 😁👍
A ovaj tvoj “dječiji zaključak” – (nakon razumjevanja DUBINE idiotizma pseudo-nauke) – čini mi se vrlo izvjestan u skoroj budućnosti (i u slučaju da GENERACIJAMA zaglupljeni “gojim” nastavi isključivo “zabavu i učenje” preko tik-tok influencera i Debilane)…
“…
A sad, kad smo već kod Stargate umjetne inteligencije, jedan mali »hint«. Koja bi mogla biti jedna od zadaća te AI? Pa recimo, svi stariji od N godina dobit će od svoje zdravstvene ustanove poziv na testiranje za rak. Testove će obaviti Stargate AI i u X % primjera ustanoviti prisutnost kancerogenih stanica. Nakon čega slijedi drugi poziv – na anti-kancerogeno mRNA »cijepljenje«. Pri čemu je X proizvoljan broj u epsilon okolici 99 %, a N proizvoljan broj od recimo 60 godina. Kad ponestane ovih od 60 godina, N se može smanjiti na 55, pa na 50, i tako redom.
..
… .”