Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr
Stadiji bolesti
Kao što smo već pisali u prvom dijelu našeg članka, EBV ima četiri stadija, a bolest štitnjače razvija se u Trećem stadiju.
1. stadij – Početni stadij
Kad se osoba tek zarazi virusom ili kad se već rodi zaražena, virus se nalazi u krvotoku i najčešće je u stanju mirovanja.Simptomi mogu biti tek vrlo blagi umor i nešto izraženija osjetljivost na prehlade, gripu, upale grla i uhobolje.
Za one koji se zaraze opasnijim sojevima EBV-a, koji u konačnici uzrokuju probleme sa štitnjačom, to je tek početak. U tim slučajevima virus se tiho razmnožava u krvi, čekajući prave okolnosti i pravi okidač ne bi li se razvio u Drugi stadij: mononukleozu – poslije koje slijedi infekcija organa kao što su jetra i slezena.
Virus je u Prvom stadiju ranjiv i ako primijenite antivirusne mjere vrlo lako ga se riješiti.
2. stadij – Stadij ratovanja
U trenutku kada je imunološki sustav osobe posve iscrpljen, EBV se probudi i uđe u Drugi stadij, koji započinje mononukleozom. Mnogi koji imaju probleme sa štitnjačom ne sjećaju se da su prebolili mononukleozu. To može bit zbog toga što postoji velika mogućnost da su je imali dok su bili malo dijete, a liječnici je u pravilu dijagnosticiraju samo kod nešto odraslije djece.
Mononukleozu kod manje djece, liječnici pripisuju „reumatskoj groznici“ ili „upali žlijezda“, ali zapravo se radi o istoj bolesti, odnosno o Drugom stadiju aktivne infekcije virusom EBV. Također, moguće je da ste mononukleozu preboljeli i u odrasloj dobi, ali niste imali značajnijih simptoma osim grlobolje i umora.
To je faza u kojoj je ovaj virus zarazan. Krvne pretrage za ovu bolest nisu posve pouzdane i sve se svodi na način na koji liječnik protumačiti antitijela koja se detektiraju u krvi, ili na suptilne nedosljednosti u razinama bijelih krvnih stanica koje liječnici na medicinskom fakultetu ne uče raspoznavati.
Ono što se događa tijekom mononukleoze je da vaš imunološki sustav ratuje s EBV virusom, koji počinje lučiti kemijske supstance koje vašem imunološkom sustavu obznanjuju da je u tijelu prisutan uljez. Cilj EBV u ovoj fazi je da osvoji vaš limfatički sustav, jer je to obrambeni mehanizam vašeg tijela.
Vaš imunološki sustav odgovara na napad slanjem izvidničkih stanica koje u krvi i limfi „označavaju“ stanice virusa kao uljeze, a zatim šalje stanice vojnike u potragu za tim označenim stanicama.
Nakon što prebolite mononukleozu, virus će odabrati organ ili organe i proširit će se iz krvi prema mjestu na kojem se odlučio gnijezditi. Rat protiv virusa će utihnuti i EBV će ući u drugu fazu Drugog stadija, tijekom koje je najčešće pritajen i miruje, čekajući slijedeće okidače.
To što se primirio ne znači da neće izazivati tegobe, osim ako se ne primjenjuje antivirusni protokol, a virus se ugnježđuje u jetri, jer je jetra filtar u kojem se akumuliraju toksini kao što su živa, dioksini, nezdrave masnoće i otrovi koje smo naslijedili – što su najdraža hrana EBV-a
Osim jetre, dok nekih virus može krenuti i prema slezeni i reproduktivnim organima, što može izazvati razvoj mioma, sindrom policističnih jajnika, te komplikacije u trudnoći, a kod muškaraca jedan od najčešćih ciljeva je prostata, u kojoj se stanice virusa ukapaju i dugoročno mogu izazvati rak.
3. stadij – Stadij štitnjače
U ovom će stadiju neki ljudi osjetiti simptome poput još jednog blažeg oblika mononukleoze. Ti se simptomi na krvnim pretragama neće pokazati kao mononukleoza, jer ste tu bolest već preboljeli pa će liječnici vjerojatno zamijetiti antitijela koja otkrivaju „prošlu infekciju“ i zaključiti da bolest ne može biti aktivna kad su ta antitijela prisutna.
U međuvremenu virus postaje aktivan, puneći jetru toksinima koji se luče u limfatički sustav i krvotok, a koji zbunjuju limfocite koji štite štitnjaču, što stanicama EBV-a pruža priliku da iskoriste tu situaciju i napreduju prema štitnjači.
U trenutku kad se virus naseli u štitnjaču, nestat će simptomi mononukleoze, jer se virus počinje ukapati duboko u štitnjaču, uzrokujući probleme.
Ne smije se smetnuti s uma da stanice virusa nakon napda na štitnjaču i dalje ostaju u jetri, slezeni i reproduktivnom sustavu. Uslijed toga može doći do problema kao što su masna jetra, neplodnost, srčane palitacije, probavne tegobe i mentalna smušenost. Povrh toga, dok se virus razmnožava u štitnjači, za sobom ostavlja svoje nusprodukte, toksine i drugi otpad, a budući da su jetra i slezena tjelesni filtri, u ovom stadiju su puno više opterećeniji.
U ovom stadiju dolazi do upale štitnjače uslijed ukapanja virusa u nju, na što imunološki sustav odgovara proizvodnjom antitijela koja napadaju EBV. Medicinska zajednica ovo pogrešno tumači kao antitijela koja napadaju samu štitnjaču. Ona su dokaz da vaše tijelo marljivo radi ne bi li vas zaštitilo od virusa koji vas je napao.
U ovom stadiju može vam biti dijagnosticiran Hashimotov tireoiditis, za kojeg medicinari kažu da uzrokuje hipotireozu (smanjenu razinu hormona štitnjače) – što nije točno. Nasuprot tome, EBV može uzrokovati i povećanu razinu hormona ili ono što medicinari zovu Gravesova bolest.
Simptomi koji se mogu javiti u ovom stadiju su: umor, mentalna smušenost, preskakanje srca, nadimanje, navale vrućine, tjeskoba, problemi sa spavanjem, bolovi, kronična upala grla, trnci, obamrlost udova, ispadanje kose, lomljivost noktiju, suhoća kože i vrtoglavice.
Također, može doći do razvoja čvorića na štitnjači, što su kalcificirani zatvori kojim se žlijezda brani od virusa. Ako zatočene stanice ostanu predugo aktivne, čvorići se mogu pretvoriti u ciste, a ciste u dobroćudne tumore.
4. stadij – Stadij tajanstvene bolesti
U ovom stadiju, virus počinje izazivati probleme i na neurološkoj razini jer počinje napadati i središnji živčni sustav. Medicina i ovdje griješi, pa sve pripisuje umoru, smušenosti, tjeskobi, depresiji, poremećajima pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), bipolarnim poremećajima, kandidi i poremećajima osobnosti. Naravno, pogrešne dijagnoze za sobom povlače i propisivanje raznih „lijekova“ bez liječenja pravog uzroka ovih stanja, tj. bez rješavanja od virusa EBV-a.
Tajanstvene bolesti koje medicina pogrešno dijagnosticira i posljedično pogrešno tretira jesu fibromialgija, sindrom kroničnog umora, reumatoidni artritis, tinitus, vertigo, Menierova bolest, idiopatska plućna bolest, cistična fibroza, intersticijska plućna bolest, Ehlers-Danlosov sindrom, poremećaji vezivnog tkiva, sarkoidoza, sindrom nemirnih nogu i multipla skleroza.
Četvrti stadij EBV-a nije doživotna kazna, jer kad otkrijete koji je pravi uzrok vaše bolesti, te kad naučite rabiti sredstva kojim ćete ga riješiti, ponovo ćete preuzeti kontrolu nad vlastitim životom.
Kako početi s rješavanjem otkrit ćemo u slijedećem, posljednjem nastavku ovog članka.
Provjeri/Anthony William (medicinski medij – zdrava štitnjača)
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
