80 kn mjesečno uzalud…
Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Nadovezujući se na iščitavanje agende useljavanja između redaka progovorit ćemo o manje-više suptilnom pokušaju infiltracije, svim raspoloživim kanalima i sredstvima, izvrnutih vrijednosti za koje se zalaže Europska unija. Ovaj tjedan se na drugom programu HRT-a reprizirala sitcom serija “Ured(i) EU” čija su ciljna skupina trebali biti mladi. No iako je emitirana na državnoj televiziji, premijerno u studenome 2021., serija očito nije pobudila naročiti interes gledatelja pa na Youtube kanalu bilježi sramotno mali broj pregleda, dok je mogućnost komentiranja isključena! (Možda se razlog nepopularnosti krije u tome što je po srijedi isforsirana propaganda koja je u konačnici negledljiva.)
Serija kroz pet epizoda prikazuje radnu atmosferu u novoosnovanom uredu za mlade u kojem je zaposleno petero studenata na projektu kojeg financira EU. Njihov zadatak je osmisliti ideje i načine kako angažirati mlade ljude oko prioriteta i vrijednosti Europske unije. Svaka epizoda obrađuje po jednu temu: klimatske promjene, obrazovanje, vladavina prava, proširenje EU, Brexit.
Izdvojit ćemo neke od poruka koje se provlače kroz seriju a na koje nam se oglasio unutarnji alarm. Na kraju prve epizode svečano se proklamira kako je „Neophodno (je) na globalnoj razini proglasiti klimatsko izvanredno stanje kako bi se poslala snažna poruka da je vrijeme za akciju i promjene.“ Izjava je sasvim na tragu dokumenta „Europa 2020. Europska strategija za pametan, održiv i uključiv rast“. Ma naravno i s cjelokupnim globalističkim narativom o klimatskoj krizi.
U drugoj epizodi, koja tematizira obrazovanje i obrazovne politike, saznajemo da je jedan od članova tima dobio posao preko veze (njegova teta, koja ga je dovela, zaposlena je na tom istom projektu!!!) a ostali kolege reagiraju s odobravanjem nepotizma i komentarima poput „Nije važno sve dok dobro radiš. Važno je kako djeluješ u praksi.“ Ne vjerujući vlastitim očima morali smo odgledati još jednom tu scenu i da, zapošljavanje preko veze se nedvosmisleno odobrava i opravdava argumentima koji vrijeđaju inteligenciju gledatelja.
Da bi ironija bila još veća, sljedeća epizoda bavi se temom „vladavine prava i zaštite ljudskih prava što čini EU prostorom atraktivnim za život“; no da bi ona bila održiva treba kontinuirano raditi a ono što aktere serije posebno zabrinjava je rast antidemokratskih opcija, pa treba osnaživati rad nezavisnih institucija. Nezavisne institucije bile bi, valjda, raznorodne nevladine udruge koje se zauzimaju za izjednačavanje nekakvih prava koje trpaju u isti koš s „osnovnim ljudskim pravima“, što za cilj ima dezintegraciju obitelji, vjerskih zajednica, društva u konačnici.
Budući da su ispoštovana pravila o vidljivosti projekta financiranog sredstvima iz EU fondova, istaknuto je objašnjenje kako je serija “Ured(i) EU” nastala u sklopu projekta “Prema otvorenoj, pravednoj i održivoj Europi u svijetu – projekt predsjedanja EU 2019-2021” koji je financirala Europska komisija i sufinancirao Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske. Projekt su provodile platforme udruga CROSOL – Platforma za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske, Fingo (Finska), FOND (Rumunjska) i CONCORD. Istražili smo čime se uopće ove organizacije bave – za početak vam možemo reći da, u osnovi, svoje statute, ciljeve i vizije „prepisuju“ jedni od drugih. Sve su ovo platforme, udruženja udruga koje su se profilirale kao promicateljice dezintegracije današnjeg europskog društva.
FINGO je finska platforma civilnih udruga koja potiče raznolikost (ključ demokracije!), iskorjenjivanje nejednakosti i postizanje klimatske pravde. FOND također platforma udruga, iz Rumunjske, čija je misija međunarodna razvojna suradnja i humanitarna pomoć, educiranje šire javnosti o razvojnoj suradnji kroz umrežavanje javne politike i aktivnosti zagovaranja, odnosno lobiranja. CONCORD je vrhovna platforma na razini EU-a čija je vizija, s kojom se dalje usklađuju vizije prethodnih platformi, svijet bez siromaštva i izrabljivanja, ostvarivanje prava na blagostanje i jednakost. To se mora postići transformativnom agendom koju predvode građani i koja se temelji na socijalnoj pravdi i ravnopravnosti spolova te poštujući različitosti i granice naših planetarnih kapaciteta.
Za kraj predstavljanja namjerno smo ostavili CROSOL. Punog naziva Platforma za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske, CROSOL je nestranačka i neprofitna organizacija civilnog društva koja je aktivna u području međunarodne razvojne suradnje i humanitarne pomoći. Članice platforme (Autonomna ženska kuća Zagreb, Domine, Gong, Forum za slobodu odgoja itd.) udružuju se radi ostvarivanja utjecaja na oblikovanje i provedbu javne politike međunarodne razvojne suradnje i humanitarne pomoći Republike Hrvatske.
Na mrežnim stranicama ove platforme pronašli smo dvije sulude objave u kojima je izraženo žestoko protivljenje članica platforme dodjeljivanju humanitarne pomoći Republike Hrvatske progonjenim kršćanima na Bliskom istoku (1, 2). Usput da spomenemo kako se u ciljevima djelovanja ove platforme, humanitarna pomoć spominje u njih 4 od sveukupno 6. Dodajmo i to da je CROSOL poslao otvoreno pismo Vladi RH u kojem traži da iskaže solidarnost sa izbjeglicama iz Afganistana i hitno im ponudi azil te osigura podršku u evakuaciji i osiguranju sigurnih i legalnih puteva prema sigurnosti. Vratite se sada na prvu rečenicu ovoga teksta kako bismo zaokružili čitavu priču. Ili ne još?
Nismo sigurni u kolikoj je mjeri ispod radara prošla priča o splitskom Sveučilištu i njegovom pokušaju promicanja pozitivnog izjašnjavanja o LGBT sklonostima pa ćemo se toga usput prisjetiti. Sveučilište u Splitu je u siječnju 2020. objavilo natječaj za studentsku mobilnost u okviru Erasmus+ programa a u tekstu natječaja bila je navedena kategorija „studenti pripadnici LGBT kategorije“ pod kategorijama studenata koje mogu ostvariti pravo na dodatne financije za studente u nepovoljnom položaju. Nakon negodovanja studenata na društvenim mrežama, uz niz neugodnih pošalica, iz teksta natječaja sporna kategorija ubrzo je uklonjena.
Nove generacije hrvatske intelektualne elite također treba pripremiti i za useljenički scenarij pa su ustanove visokoga obrazovanja i znanosti u posljednje vrijeme pohrlile organizirati znanstvene konferencije i simpozije koji se afirmativno, u duhu nove političke korektnosti, bave tematiziranjem migracija i imperativa solidarnosti.
Ovakav udar na mlađu intelektualnu elitu, putem njihova (pre)odgoja za neke nove vrijednosti i zatiranje onih tradicionalnih, vodi prosijavanju nekog novog, izopačenog humanizma.
