WHO-ov „Ugovor o pandemiji“ pred POTPISIVANJEM!!! Biden prepušta WHO-u ovlasti nad zdravstvenom politikom SAD-a

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr

Ugovor s vragom

Bidenova administracija pristala je na “pravno obvezujući” ugovor sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom koji bi WHO-u dao ovlasti da diktira politiku SAD-a tijekom pandemije.

Unatoč autoritarnom odgovoru WHO-a na pandemiju COVID-a, američki ministar zdravstva i ljudskih usluga Xavier Becerra pridružio se glavnom direktoru WHO-a Tedrosu Adhanomu Ghebreyesusu u rujnu 2022. kako bi najavili “strateški dijalog SAD-a i WHO-a“.

Zajedno su razvili “platformu za maksimiziranje dugotrajnog partnerstva američke vlade i WHO-a te za zaštitu i promicanje zdravlja svih ljudi diljem svijeta, uključujući američki narod.”

Ove i druge rasprave iznjedrile su “nulti nacrt” (pdf) ugovora o pandemiji, objavljenog 1. veljače, koji sada traži ratifikaciju od svih 194 države članica WHO-a. Sastanak Međuvladinog pregovaračkog tijela SZO-a (INB) zakazan je za 27. veljače na kojem će se razraditi konačni uvjeti koje će potom potpisati sve članice.

Napisan pod sloganom “svijet zajedno pravedno”, nulti nacrt daje WHO-u ovlast da proglasi izvanrednu situaciju zbog globalne pandemije i upravlja njome. Nakon što se proglasi izvanredna zdravstvena situacija, sve potpisnice, bit će podvrgnute tijelima WHO-a u pogledu liječenja, vladinih propisa poput karantena i mandata za cjepiva, globalnih opskrbnih lanaca te praćenja i nadzora stanovništva.

Centralizirani odgovor na pandemiju

“Oni žele vidjeti centralizirani odgovor temeljen na cjepivu i lijekovima i vrlo restriktivan odgovor u smislu kontrole populacije”, rekao je za The Epoch Times David Bell, liječnik javnog zdravstva i bivši djelatnik WHO-a specijaliziran za politiku epidemije. “Oni moraju odlučiti što je hitno zdravstveno stanje i uspostavljaju mehanizam nadzora koji će osigurati da postoje potencijalni hitni slučajevi za proglašavanje.”

Ugovor WHO-a o pandemiji dio je napora na dva kolosijeka, koji se poklapa s inicijativom Svjetske zdravstvene skupštine (WHA) za stvaranje novih globalnih propisa o pandemiji koji bi također zamijenili zakone država članica. WHA je tijelo SZO-a koje donosi pravila, a sastoji se od predstavnika država članica.

“Obje inicijative su fatalno opasne”, rekao je za The Epoch Times Francis Boyle, profesor međunarodnog prava na Sveučilištu Illinois. “Jedno ili oboje uspostavilo bi svjetsku medicinsku policijsku državu pod kontrolom WHO-a, a posebno generalnog direktora WHO-a Tedrosa. Ako jedno ili oboje prođe, Tedros ili njegov nasljednik moći će izdati naredbe koje će ići cijelim putem do vaših liječnika primarne zdravstvene zaštite.”

Liječnica Meryl Nass izjavila je za The Epoch Times: “Ako ova pravila prođu u sadašnjem obliku, meni, kao liječnici, bit će rečeno što smijem dati pacijentu, a što mi je zabranjeno davati pacijentu kad god WHO proglasi javnim hitno zdravstveno stanje. Dakle, mogu vam reći da dobivate remdesivir, ali ne možete dobiti hidroksiklorokin ili ivermektin. Ono što također govore je da vjeruju u pravednost, što znači da se svi na svijetu cijepe, bez obzira na to trebate li ili ne, jeste li već imuni ili ne.”

Što se tiče medicinskih tretmana, sporazum bi zahtijevao od zemalja članica da “nadziru i reguliraju nekvalitetne i krivotvorene proizvode povezane s pandemijom”. Na temelju prethodne politike SZO-a i pojedinih vlada, to bi vjerojatno uključivalo prisiljavanje stanovništva na uzimanje novorazvijenih cjepiva, dok bi spriječilo liječnike da propisuju tretmane ili lijekove koji nisu cjepiva.

Zaobilaženje ustava

Ključno pitanje oko sporazuma je može li Bidenova administracija, ali i administracija drugih država kao što je Hrvatska, obvezati tu državu na ugovore i sporazume bez pristanka parlamenta, što je potrebno prema Ustavu. 

Nulti nacrt dopušta da, prema međunarodnom pravu, ugovore između zemalja moraju ratificirati nacionalna zakonodavna tijela, čime se poštuje pravo njihovih građana na pristanak. Međutim, nacrt također uključuje klauzulu da će sporazum stupiti na snagu na “privremenoj” osnovi, čim ga potpišu izaslanici WHO-a, te će stoga biti pravno obvezujući za članice bez da ga ratificiraju zakonodavna tijela.

“Tko god da je sastavio ovu klauzulu znao je koliko i ja o ustavnom pravu SAD-a i međunarodnom pravu, i namjerno ju je sastavio kako bi zaobišao ovlasti Senata da daje svoje savjete i daje pristanak na ugovore, kako bi je privremeno stavio na snagu odmah nakon potpisivanja”, rekao je Boyle. Osim toga, “Bidenova administracija će zauzeti stav da je ovo međunarodni izvršni sporazum koji predsjednik može zaključiti sam po sebi bez odobrenja Kongresa, a obvezujući je za SAD, uključujući sve državne i lokalne demokratski izabrane dužnosnike, guvernere, državne odvjetnike i zdravstvene dužnosnike.”

Prema Ustavu SAD-a, zdravstvena skrb ne potpada pod nadležnost savezne vlade – to je domena države. Bidenova administracija smatrala je da je to nepoželjna prepreka njezinim pokušajima da Amerikancima nametne mandate za cjepivo i maske, kada su sudovi presudili da savezne agencije nemaju ovlasti za to.

“Kako bi to zaobišli, obratili su se WHO-u, bilo zbog propisa ili ugovora, kako bi zaobišli domaće protivljenje”, rekao je Boyle.

Prema nultom nacrtu, potpisnici bi se složili da će “ojačati kapacitete i učinak nacionalnih regulatornih tijela i povećati harmonizaciju regulatornih zahtjeva na međunarodnoj i regionalnoj razini”. Oni će također implementirati “pristup cijele vlade i cijelog društva na nacionalnoj razini” koji će uključivati ​​nacionalne vlade, lokalne samouprave i privatne tvrtke.

U nultom nacrtu navodi se da je ovaj novi sporazum neophodan zbog “katastrofalnog neuspjeha međunarodne zajednice u pokazivanju solidarnosti i jednakosti u odgovoru na pandemiju koronavirusne bolesti (COVID-19)”.

Izvješće WHO-ovog neovisnog panela za pripravnost i odgovor na pandemiju (pdf) okarakteriziralo je učinak WHO-a kao “toksični koktel” loših odluka. Supredsjedateljica Ellen Johnson Sirleaf rekla je za BBC da je to zbog “bezbroj neuspjeha, praznina i kašnjenja”. Rješenja predložena u tom izvješću, međutim, nisu sugerirala veću lokalnu autonomiju ili diverzificirano donošenje odluka, već veću centralizaciju, više ovlasti i više novca za WHO.

„Jedan zdravstveni nadzor“ i dezinformacije

Sporazum WHO-a o pandemiji poziva države članice na provedbu “One Health surveillance“ (Jedan zdravstveni nadzor). One Health koncept je koji su prihvatili UN, CDC, Svjetska banka i druge globalističke organizacije.

“Izraz je izvorno značio način gledanja na zdravlje ljudi i životinja kao povezanih – ponekad i jesu – tako da možete poboljšati ljudsko zdravlje djelujući šire”, rekao je Bell. “Izraz je kompromitiran i sada se koristi za tvrdnju da sve ljudske aktivnosti i sva pitanja unutar biosfere utječu na zdravlje i stoga su u nadležnosti javnog zdravstva. Dakle, može se smatrati da javno zdravlje uključuje klimu, ili rasizam, ili upravljanje ribarstvom, a to se koristi za tvrdnju da je rješavanje problema s emisijama ugljika zdravstveni problem i stoga zdravstvena ‘hitnost’.”

Potpisnici su također suglasni podržati službeni narativ kada je riječ o informacijama o pandemiji. Konkretno, oni će “provoditi redovito društveno slušanje i analizu kako bi identificirali prevalenciju i profile dezinformacija” i “dizajnirati komunikacije i strategije slanja poruka za javnost kako bi se suprotstavili dezinformacijama i lažnim vijestima, čime jačaju povjerenje javnosti”.

Službeni narativ tijekom pandemije COVID-a uključivao je podršku karantenama, zatvaranjima škola i nošenju maski – a sve se to od tada pokazalo neučinkovitim i štetnim za javno zdravlje. Grupa od više od 900.000 liječnika, epidemiologa i znanstvenika javnog zdravstva zajednički je potpisala Veliku Barringtonovu deklaraciju 2020., izražavajući “ozbiljnu zabrinutost zbog štetnih utjecaja prevladavajućih politika COVID-19 na fizičko i mentalno zdravlje”. Ova je izjava naširoko ismijana kao opasna dezinformacija i cenzurirana je na društvenim mrežama.

U siječnju je istraživanje predstavljeno na Svjetskom gospodarskom forumu pokazalo da je povjerenje javnosti u vladu naglo opalo od početka pandemije, iako sudionici nisu mogli objasniti razloge za pad povjerenja. Umjesto toga, rasprava na panelu pod nazivom “Razbijanje nepovjerenja” bila je usredotočena na borbu protiv lažnih izvora vijesti koji su doveli u pitanje središnji narativ.

Redefiniranje suvereniteta i ljudskih prava

U nultom nacrtu sporazuma navodi se da nacionalni suverenitet ostaje prioritet, ali unutar granica. “Države imaju, u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda i načelima međunarodnog prava, suvereno pravo odrediti i upravljati svojim pristupom javnom zdravlju, pod uvjetom da aktivnosti unutar njihove nadležnosti ili kontrole ne uzrokuju štete njihovim narodima i drugim zemljama.”

U sporazumu se navodi da su ljudska prava također važna i nalaže da “ljudi koji žive pod bilo kakvim ograničenjima slobode kretanja, kao što su karantene i izolacije, imaju dovoljan pristup lijekovima, zdravstvenim uslugama i drugim potrepštinama i pravima”. Sporazum predstavlja ljudska prava kao “pravednost u zdravlju, kroz odlučno djelovanje na društvene, ekološke, kulturne, političke i ekonomske odrednice zdravlja”.

U skladu s tim konceptom, zemlje poput Austrije otišle su toliko daleko da su kriminalizirale odbijanje cijepljenja protiv COVID-a, dok se u ostalim zemljama propisivala obveza posjedovanja cjepnih putovnica za pristup javnim prostorima, dijeleći svoje stanovnike na privilegiranu klasu cijepljenih i drugu klasu necijepljenih.

Međutim, drugi ljudska prava ne vide u smislu kolektivnog zdravlja, već kao individualna prava, uključujući stvari kao što su osobni suverenitet, sposobnost pojedinaca da donose vlastite izbore, pravo ljudi da imaju glas u medicinskim odlukama koje se na njih odnose, slobodu govora i slobodu kretanja i okupljanja.

Nakon Drugog svjetskog rata i ideologije državne kontrole fašizma, nacionalsocijalizma i komunizma, “shvaćeno je da mora postojati temeljno razumijevanje da su pojedinci suvereni”, rekao je Bell. Deklaracije o ljudskim pravima nakon rata naglašavale su da se, čak i u kriznim vremenima, “rađamo s pravima, svi smo jednaki i ta su prava nepovrediva. To se jako razvodnjava ili briše kako bi se ovo moglo učiniti.”

“Mislim da je ovo pitanje puno, puno šire; to je u kakvom društvu želimo živjeti. Vjerujemo li u jednakost ili vjerujemo u feudalni sustav u kojem imamo nekoliko ljudi na vrhu, koji kontroliraju društvo, govore drugima što da rade? To je smjer u kojem idemo.”

Provjeri/newspunch.com

P O D I J E L I !