U Tokiju su u tijeku 32. Olimpijske igre, koje se održavaju u nikad dosad viđenim uvjetima. Sportska borilišta su prazna, bez gledatelja, a medijska slika koju prenose MS mediji potpuno je kontrolirana i dirigirana, kako bi bila u skladu s propagandom COVID-19 plandemije.
Teško je doprijeti do pravih informacija „s terena“, kako bi se stekao dojam u kakvim uvjetima žive i treniraju olimpijci, čekajući svoje nastupe za osvajanje medalja. Ako se prisjetite proteklih Olimpijada, sportske tv emisije obilovale su reportažama o tome kako žive olimpijci u olimpijskim „selima“. Sada to nije slučaj, takvih reportaža nema, vrlo vjerojatno su i zabranjene.
No, pojedini olimpijci na društvenim mrežama objavljuju svoje video uratke o životu u Tokiju, iz kojih se vrlo dobro može osjetiti distopijski svijet u kojem žive. Jedan od takvih videa objavila britanska atletičarka u skoku u dalj Jazmin Sawyers.
„Ja sam Jazz i trenutno sam u Japanu na olimpijskim igrama u Tokiju. Evo nekih od COVID protokola koje moramo slijediti. Prvo, moramo se testirati PCR testom svaki dan i to se mora izvršiti do 10 sati ujutro. Zatim moramo izmjeriti temperaturu i unijeti je u dnevni upitnik aplikacije japanske vlade, kako bi se moglo pratiti naše zdravstveno stanje, što radimo i gdje smo. Dezinfektori za ruke su apsolutno svugdje i morate nositi masku cijelo vrijeme osim kada jedete ili trenirate. Kada se jede, morate jesti iza plastičnih pregrada. Također, nije dozvoljeno da sami uzimate hranu. Sve je to zbog sigurnosti. Nije nam dozvoljeno napustiti hotel u kojem je naš tim, bez nadzorne pratnje, recimo u šetnju ili na trening. Šetnja je dozvoljena samo u strogo ograničenom prostoru od samo nekoliko desetaka metara, pa možete samo šetati tim prostorom, ali to je stvarno skučeno. Ako želite izaći vani dok ste u hotelu, imamo pristup balkonu na koji možete izaći i kojeg dijelimo s ostalim sportašima, ali morate nositi masku. Ako želite davati medijske izjave, morate to činiti ili putem zoom aplikacije ili u sobi sa samo jednom osobom umjesto čitavog medijskog tima. Ograničeni smo u kretanju samo na nekoliko katova hotela i ne možemo komunicirati s javnošću ni u kojem slučaju.“
Nalikuje li vam ovo na sportski događaj, za kojeg se sportaši pripremaju minimalno četiri godine i koji bi trebao biti svetkovina zdravlja, sportskog duha i slobode?
Nama više nalikuje na koncentracijski logor…
