Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr
Opravdane sumnje
Kada šetamo muzejima i divimo se drevnim artefaktima, često prihvaćamo njihove opisane starosti zdravo za gotovo. Ali koliko su te procjene pouzdane? Posebno kada je riječ o kamenim artefaktima, poput reljefa ili kipova, znanstvena zajednica suočava se s izazovima koji često ostaju skriveni od šire javnosti.
Radiokarbonsko datiranje
Radiokarbonsko datiranje, poznato i kao metoda C-14, najpoznatija je tehnika kojom se određuje starost organskog materijala. Ova metoda mjeri količinu radioaktivnog izotopa ugljika-14 preostalog u uzorku nakon smrti organizma. No, ovdje dolazimo do ključnog problema — kamen nije organski materijal. Kamen ne apsorbira ugljik-14 tijekom svog „života“, što znači da se radiokarbonsko datiranje ne može izravno primijeniti na kamene artefakte.
Kako onda arheolozi određuju starost kamenih reljefa? U mnogim slučajevima datira se okolišni materijal, poput organskih ostataka u pukotinama kamena, sedimenata ili patine koja se nakupila nakon što je artefakt izrađen. Problem je očit: datira se vrijeme nakon izrade, a ne sam čin oblikovanja kamena. Time se otvara prostor za pogrešne interpretacije.
Alternativne metode i njihove slabosti
Za datiranje anorganskih materijala koriste se tehnike poput uran-torij ili kalij-argon datiranja. Međutim, ni ove metode nisu bez svojih ograničenja. One često datiraju formaciju kamena, a ne njegovu obradu. Zamislite da analizirate mramorni kip i dobijete starost od nekoliko milijuna godina — zapravo ste datirali mramor, a ne trenutak kada ga je kipar oblikovao.
Paradoks „mladih“ i „starih“ artefakata
Zanimljiv paradoks nastaje kada artefakti izgledaju drevno, ali analiza okolnih materijala sugerira da su mlađi. Ili obrnuto — relativno novi artefakti mogu poprimiti stariji izgled zbog utjecaja okoliša. Arheolozi se tada oslanjaju na stratigrafiju (analizu slojeva tla) ili stilsku analizu, uspoređujući umjetničke elemente s poznatim stilovima iz povijesti.
No koliko su ti postupci objektivni? Stilovi se mogu reproducirati, a slojevi tla mogu biti narušeni ljudskim djelovanjem ili prirodnim procesima. To ostavlja prostor za sumnju u preciznost procjena.
Primjer stećaka: pretpovijesni spomenici pod krinkom srednjeg vijeka?
Jedan od intrigantnih primjera koji izaziva sumnju u službene narative su stećci — misteriozni kameni nadgrobni spomenici rasprostranjeni po Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji. Većina arheoloških studija smješta ih u razdoblje srednjeg vijeka, između 12. i 16. stoljeća. Međutim, postoje teorije koje sugeriraju da su neki stećci znatno stariji, možda čak i pretpovijesni.
Ove teorije temelje se na nekoliko čimbenika:
- Nedostatak pouzdane datacije: Budući da se radi o kamenu, datiranje stećaka oslanja se uglavnom na stratigrafiju i stilsku analizu, što ostavlja prostor za pogrešne interpretacije.
- Simbolika i motivi: Neki motivi urezani na stećcima, poput spirala i solarnog diska, imaju paralelne primjere u pretpovijesnoj umjetnosti širom Europe.
- Geografski raspored: Postavljanje stećaka na prapovijesnim lokalitetima sugerira mogućnost da su neki od njih zapravo preuzeti iz ranijih razdoblja i kasnije reinterpretirani.
Ako bi se ove teorije pokazale točnima, to bi značilo da naši uvidi u povijest jugoistočne Europe zahtijevaju temeljito preispitivanje.
Utjecaj pretpostavki na znanstvene interpretacije
Još jedan problem leži u pretpostavkama koje znanstvenici često nesvjesno unose u svoje analize. Ako se smatra da je neka civilizacija postojala prije 3000 godina, arheolozi mogu biti skloni interpretirati nalaze u skladu s tom vremenskom linijom. Ovo može stvoriti kružno razmišljanje — artefakti potvrđuju vremenske okvire koje smo prethodno sami postavili.
Vrijeme je za kritičko preispitivanje
Arheološke metode datiranja pružaju nam neprocjenjiv uvid u prošlost, ali važno je ostati kritičan prema njihovim ograničenjima. Kada gledamo kamene reljefe i druge drevne artefakte, trebali bismo se zapitati: datiramo li zaista povijest umjetnosti ili samo materijal iz kojeg je ona nastala?
Otvorena pitanja poput ovih potiču dublje razumijevanje arheologije i naglašavaju potrebu za transparentnošću u znanstvenim metodama. Jer prava povijest još uvijek čeka da bude otkrivena — skrivena među slojevima vremena i naših vlastitih pretpostavki.
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
