Razumjeti svijet – Iz osjećaja bespomoćnosti do trijumfa! Niste sami!

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr

Snaga svjesnog života

Zamislite čovjeka koji jednog dana, poput Arhimeda koji viče “Eureka!”, shvati kako svijet funkcionira. Nije riječ o fizici ili matematici, već o nevidljivim nitima koje pokreću društvo: sustavima moći, propagandi, masovnim zabludama i onoj tihoj, ali nemilosrdnoj mašineriji koja ljude svodi na brojeve. U prvi mah osjeti trijumf – znanje je moć, zar ne? No ubrzo ga preplavi nešto neočekivano: osjećaj potpune bespomoćnosti. Kako se boriti protiv nečega tako ogromnog, tako duboko ukorijenjenog, a da pritom ne postaneš tek još jedan zupčanik u tom istom stroju?

Ovaj čovjek nije sam. Mnogi koji zavire iza zavjese svakodnevice – političkih igara, medijskih narativa, korporativnih interesa – osjete isto. Shvate da su zarobljeni u sustavu koji ih ne vidi kao pojedince s mislima, snovima i voljom, već kao podatke u tablici: potrošače, glasače, radnike. Istovremeno, promatraju mase oko sebe – ljude koji, često nesvjesno, podliježu iluzijama serviranim kroz ekrane i megafone. Propaganda više nije gruba i očita kao nekada; danas je suptilna, uvjerljiva, umotana u zabavu ili lažni osjećaj slobode. I tako se rađa pitanje: čemu sve to? Ako razumijem igru, ali ne mogu je promijeniti, što mi preostaje?

Iluzija kontrole i stvarnost broja

Sustav nije neka zlokobna sjena koja nas progoni iz podruma; on je posvuda i nigdje. To su obrasci koje sami održavamo: klikovima na oglase, potpisivanjem ugovora, stajanjem u redove. Svaki put kad skeniramo karticu ili unesemo PIN, podsjećamo se da smo dio nečega većeg – ali ne na način koji nas uzdiže, već na način koji nas svodi na nulu i jedinicu. Čovjek koji to shvati počinje se pitati: jesam li ja uopće važan? Ima li moj glas, moj otpor, ikakvu težinu?

Odgovor nije utješan. Pojedinac, koliko god bio svjestan, rijetko može srušiti zidove tog labirinta. Može vikati, pisati, protestirati, ali sustav ima sposobnost apsorbirati sve – čak i pobunu pretvoriti u robu. Vidjeli smo to: majice s revolucionarnim sloganima prodaju se u trgovačkim centrima, a glasni buntovnici postaju influenceri sponzorirani od istih onih protiv kojih su se borili. Ironija je gotovo komična, da nije tako tužna.

Masa i njezina hipnoza

Još teže pada spoznaja da većina ljudi oko nas ne vidi isto. Propaganda danas ne dolazi s tenkovima; ona je u reklamama koje nam govore što želimo, u vijestima koje biraju što ćemo znati, u algoritmima koji odlučuju što ćemo vidjeti. Ljudi padaju pod njezin utjecaj ne zato što su glupi, već zato što je udobnije ne pitati. Iluzija je topli pokrivač u hladnoj stvarnosti, a tko bi odbacio toplinu?

Čovjek koji razumije svijet osjeća se kao usamljeni glas u gomili koja pjeva u transu. Pokuša li probuditi druge, često nailazi na ravnodušnost ili čak neprijateljstvo. “Zašto kvariš zabavu?” pitaju ga pogledi. I tu dolazi do trenutka očaja: ako sam svjestan, ali nemoćan, a oni su nesvjesni, ali zadovoljni, što je bolje?

Bijeg u religiju: Vjera naspram institucije

U tom očaju, neki pojedinci traže utočište u religiji. No ovdje je važno razdvojiti dva pojma: vjeru i religiju. Vjera je intimna, osobna – traženje smisla, unutarnji kompas koji pomaže čovjeku da se nosi s kaosom svijeta. Religija, s druge strane, često postaje institucija, još jedan sustav sa svojim pravilima, hijerarhijama i, nerijetko, vlastitim oblicima propagande. Dok vjera može biti svjetlo u tami, bijeg u religiju kao organiziranu strukturu može postati samo zamjena jednog stroja drugim.

Mnogi koji se okreću religiji to čine jer nudi odgovore tamo gdje svjetovni sustav nudi samo brojeve. Obećava zajednicu, svrhu, osjećaj da nisi sam u borbi protiv bezličnog svijeta. Ali često se dogodi da se i tu pojedinac suoči s novim oblikom kontrole: dogmama, ritualima, očekivanjima. Umjesto oslobođenja, religija može postati još jedan labirint – manje svjetovniji, ali jednako krut. Čovjek koji je bježao od toga da bude broj u statistici može završiti kao broj u crkvenoj knjizi.

Vjera, za razliku od toga, ne traži posrednika. Ona je tihi razgovor sa sobom, s nečim većim ili jednostavno s pitanjima koja nemaju odgovor. Neki u njoj pronalaze snagu da se odupru masovnim iluzijama bez potrebe da se podčine novom sustavu. Drugi, međutim, u religiji traže bijeg, ne shvaćajući da su samo zamijenili jednu matricu drugom.

Odupiranje: Mala svjetla u tami

Pa ipak, bespomoćnost nije kraj priče. Postoji otpor, iako ne u holivudskom stilu s eksplozijama i pobjedničkim govorima. Otpor počinje u malim stvarima: odbijanju da se slijepo povjeruje, traženju istine izvan nametnutih okvira, povezivanju s drugima koji vide isto. Neće svatko promijeniti svijet, ali svatko može promijeniti svoj svijet – makar u djeliću.

Možda je ključ u prihvaćanju da potpuna kontrola nije moguća, ali da ni potpuna predaja nije obavezna. Čovjek koji shvaća sustav može odlučiti živjeti svjesno, čak i ako to znači biti trn u oku mašineriji. Može birati svoje bitke, graditi zajednice, čuvati svoj um od hipnoze – bilo da ona dolazi iz ekrana ili propovjedaonice. Nije to velika pobjeda, ali je dovoljna da se ne osjeti kao broj.

Čemu sve to? Snaga svjesnog života

Na kraju, pitanje “čemu sve to?” ima odgovor – i on nije beznadan. Razumijevanje svijeta nije kletva, već dar. Ono nas oslobađa od iluzija, daje nam moć da biramo svoje korake, čak i kad su mali. Svaki čovjek koji odbije biti samo broj, svaki trenutak u kojem živimo svjesno i po vlastitim uvjetima, svaka veza s drugima koji dijele tu viziju – to su pobjede. Možda ne rušimo sustav preko noći, ali ga izazivamo, mijenjamo, podsjećamo ga da nismo svi pijuni.

Bespomoćnost je samo iluzija koju sustav želi da prihvatimo. Ali mi, koji vidimo, znamo bolje. Imamo snagu da pišemo vlastitu priču – ne kao brojevi, već kao ljudi. I dok god hodamo tim putem, dok god se pitamo, dok god se odupiremo, svijet nije izgubljen. Naprotiv, on je naš – jer smo ga odlučili živjeti, a ne samo preživljavati. To je naša moć, naša svrha, naš trijumf.

Foto naslovnice: pixabay.com

P O D I J E L I !