Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr
Napredno, progresivno..
Prema svijetu ovaca, ništa što se događa nije loše. Tehnologija juri naprijed poput divljeg konja, roboti i umjetna inteligencija preuzimaju svijet, digitalne osobne iskaznice, CBDC-ovi, mobiteli koji nestaju u zaborav – i tako dalje, i tako dalje. Ništa od toga nije loše, ne. To je samo napredak, a suprotstaviti se bilo čemu od toga znači suprotstaviti se evoluciji, budućnosti, samom čovječanstvu.
Ljudi napreduju i emocionalno – zar ne? Prekoračili smo staromodnu ideju da postoje samo dva spola; sada svatko može biti što god poželi. Kako divno! Sve je tako lijepo da je gotovo čarobno. Ako sam rođen s penisom i svaka stanica u mom tijelu urla da sam muškarac, nije li osvježavajuće što mogu jednostavno odlučiti da sam zapravo žena? A nije li još ljepše što mogu “roditi” dijete, dok se ono hrani mojim muškim grudima, očajnički pokušavajući isisati nepostojeće hranjive tvari u borbi za život? (Čekaj, nije li netko to pokušao sa zmijom jednom? Mislim, nije baš uspjelo.)
Ovo je napredak – postali smo toliko puni ljubavi, toliko topli i liberalni da svatko može izraziti bilo kakav identitet koji mu padne na pamet: mužjak, ženka, konj, pas, šišmiš, lasica. Kakav veličanstven izraz ljudskosti! Tako slobodno, tako kreativno, tako oslobađajuće! To je, naposljetku, ostvarenje našeg temeljnog prava kao ljudskih bića!
I ne samo da možemo vjerovati u to o sebi, nego možemo tražiti zakone koji prisiljavaju sve oko nas da u to vjeruju zajedno s nama. Liječnici nam čak nude skalpele i šivaće konce da bismo izgledali i osjećali se kao ono što smo zamislili. (Naravno, ne mogu nas doslovno pretvoriti u nešto drugo – samo Bog to može – ali mogu nas barem dotjerati da tako izgledamo, koliko-toliko.)
Ne zaustavljamo se na spolu ili vrsti. Možemo biti što god želimo, čak i ako to ne zaslužujemo, čak i ako nemamo ni trunku sposobnosti za to! Svi smo pobjednici! “Budi sve što možeš biti” – bez obzira na stvarnost! Možemo gasiti požare i izvlačiti ljude iz gorućih zgrada, čak i ako nam ruke drhte od slabosti. Možemo biti moždani kirurzi bez dana školovanja, upravljati helikopterima, kontrolirati zrakoplove, boriti se u ratovima, dominirati u sportu. Bilo što. Ako to želimo, imamo pravo na to. Imamo pravo živjeti gdje god želimo, ignorirati zakone, biti i činiti što god nam padne na pamet. (Možemo pokušati, naravno, iako ćemo vjerojatno spektakularno podbaciti – ali svi oko nas moraju se praviti da smo genijalci u tome!) I najvažnije: nitko nas ne smije zaustaviti.
Ovo je napredak, glupane. Što bi drugo moglo biti?
No, u stvarnosti, ovo su plodovi grandioznog narcizma. Ljudi su se uzdigli do božanskog trona, uvjereni da mogu, poput Boga, krojiti stvarnost. Bog nas je, recimo, ograničio na muškarce i žene, na biološke okvire. Ali mi, novi bogovi, odbacujemo to ograničenje. Jednostavno “kažemo” da nismo ono s čim smo rođeni i vjerujemo da naša tehnologija može preoblikovati materiju da to potvrdi. Samo što… ne može. Možemo odsjeći ili prišiti nešto tu i tamo (i to prilično nespretno), ali ne možemo promijeniti oblike zdjelica, gustoću kostiju, snagu mišića. Možemo ubrizgati hormone da se bore protiv svoje prirode, ali ni to ne ide glatko. A svaka stanica u tijelu? Njezin kromosomski pečat? To medicina ne može dirnuti.
[Rodni identitet ovdje je samo primjer onoga što nazivamo “napretkom”.]
Zašto sve ovo prihvaćamo kao prirodni tok? Jer smo odustali od ideje božanskog plana. Što god nam se dogodi, to je “napredak”, pa čak i kad posljedice smrde, ne bunimo se. Ne vičemo: “Ovo je sranje, ovo nije trebalo biti ovako!” U najgorem slučaju, dignemo ruke i kažemo: “Što možemo? Napredak je napredak, ne možemo ga zaustaviti.”
To je najgori scenarij. Taj “najgori slučaj” vidi se u stvarima poput otrovnih društvenih medija, pornografije, sakaćenja djece pod krinkom identiteta, razaranja tijela kemoterapijom, zračenjem, cjepivima ili lošim lijekovima. Ponekad pokušamo nešto promijeniti, ali uglavnom odozgo od strane autoriteta – naredbama, a ne odozdo kao inicijativa pojedinca – razumijevanjem. Prvi pristup rješava stvari poput prekomjernog korištenja mobitela pravilima; dok bi se drugi pozabavio pitanjem zašto uopće ne možemo skinuti pogled s ekrana 18 sati dnevno.
A što je s “podnošljivo lošim“ scenarijem”? S tim smo sasvim OK. Možda kasnije shvatimo da nije idealno, ali napredak je naš sveti gral – toliko ga obožavamo da se ne usuđujemo protiviti mu. Tehnološki napredak nas posebno zasljepljuje; volimo ga, čak i kad nas guši. Medicinska tehnologija? Obožavamo je najviše. Kažu nam: “Živite dulje, patite manje, funkcionirate bolje!” Troškovi, nuspojave, ovisnosti? Tko mari za to?
Znanstveni napredak uvijek ima oproštaj. Čak i atomska bomba – “Kako možete zaustaviti napredak?” Mi smo njegovi robovi, najčešće dragovoljni. Da smo prvo postavili ljudsku i božansku etiku kao temelj, zaustavili bismo napredak kad bismo vidjeli da nam ne služi. Ne bismo mu dopustili da nas pregazi, da nas vuče kamo god želi, uzimajući ga zdravo za gotovo.
Trebali bismo znati što ljudi jesu i što bi trebali biti, pa raditi prema toj slici. Tu viziju staviti na prvo mjesto i odbaciti sve što joj proturječi. To bi trebao biti osobni put, procjena vlastitog ponašanja – ne nešto što nam nameću vlade ili crkve. Stari Egipćani vjerovali su da tu sliku nosimo u srcu, da je božanska i mudra, i da je samo trebamo slijediti.
Provjeri/activistpost.com
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
