Ponedjeljak, 31 ožujka, 2025
NaslovnicaFinancijsko ropstvoTrebaju li nam uopće porezi?

Trebaju li nam uopće porezi?

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr

“Ništa nije sigurno osim smrti i poreza” Benjamin Franklin, 1789
“Pitanje koje se provlači kroz stoljeća i s kojim ćemo se prije ili kasnije morati pozabaviti jesu ljudi protiv banaka” Lord Acton

Postoji li sistem, u kojem nema poreza? Na primjer poreza na promet roba i usluga, poreza na dohodak, poreza na zaradu, poreza na bilo što? Naravno da ne postoji, ali ne zato što nije moguć, već zato što oni koji kontroliraju novac, banke i monetarni sistem, to ne žele.

Ali sistem bez poreza je teoretski, matematički i fizički moguć. Sve što je potrebno je da se ljudi na nekom području, na primjer državi, dogovore da će uvesti bez-porezni sistem. Prvi (i najglavniji) preduvjet ispunjenju tog cilja je promijeniti sadašnji bankarski i monetarni sistem.

U sadašnjem sistemu (nijedna) država nema vlastitu banku iz koje može »uzimati i trošiti novce« na različite i proizvoljne projekte. Ako želi, recimo, izgraditi autocestu, država se mora zadužiti kod jedne od vlastitih privatnih banaka ili jedne od međunarodnih privatnih banaka.

U trenutku kada se država zaduži kod dotične banke – samo je po sebi razumljivo da taj novac treba vratiti, i to s kamatama. Banka koja je izdala kredit, recimo u visini 100 milijuna eura, nema tu količinu novca u svom trezoru, iz kojega će ga izvući i ponuditi državi. Ne, banka naprosto u trenutku izdavanja kredita – taj novac jednostavno izmisli. Stvori ga iz ničega – što bi rekli naši prekoatlantski kolege: »from thin air«. I optereti državu za dug u visini 100 milijuna.

Država sada može investirati taj novac u izgradnju autoceste: platiti svim podizvođačima za sav potreban materijal i usluge izgradnje autoceste. Kada je autocesta gotova i svi poduzetnici namireni – država mora početi vraćati tih 100 milijuna banci, pri čemu mora dodati kamate na taj iznos.

Kako će država doći do tog novca? Pa preko poreza od svojih građana, tvrtki i svih subjekata društva, koji plaćaju poreze na sve i svašta. Nakon nekoliko godina ili desetljeća, država će vratiti svoj dug onoj banci, koja joj je izdala kredit, zajedno sa svim pripadajućim kamatama, koje na dugi niz godina i visinu kamate mogu iznositi i više od same glavnice. Sasvim je moguće da će država morati vratiti toj banci 100 milijuna glavnice i još dodatnih 100 ili više milijuna u kamatama. To izgleda poprilično svakodnevno i normalno, zar ne?

Ali nije normalno. Stvar koja nije normalna je slijedeća, a već je zapisana u gornjem tekstu, pa ću je sad posebno izdvojiti, da se vidi s Mjeseca:

Banka koja je izdala kredit, recimo u visini 100 milijuna eura, nema tu količinu novca u svom trezoru, iz kojega će ga izvući i ponuditi državi. Ne, banka naprosto u trenutku izdavanja kredita – taj novac jednostavno izmisli.

Tako naime funkcioniraju banke u našem bolesnom društvu. Iako u tom postupku stvaranja novca iz ničega postoji jedna zanimljiva stvar, u kojoj leži rješenje problema iz početka priče, naime, trebaju li nam uopće porezi?

Sad pretpostavimo da država ima svoju banku, narodnu ili nacionalnu banku, koja nije privatna banka već, kako ime kaže, zaista prava narodna ili nacionalna banka (a ne kao ova fake “narodna” ili “nacionalna” kakvu imaju sve države svijeta, pa tako i naša država Republika Hrvatska). 

Država želi izgraditi autocestu za 100 milijuna eura (ili neke druge valute, mogle bi to biti kune da ih još imamo). Umjesto da posudi te novce od privatne banke, koja će taj novac izmisliti na licu mjesta u trenutku potpisa ugovora između premijera i direktora banke – ta će država isto tako izmisliti tih 100 milijuna i staviti ih na konto SVOJE prave narodne banke. Iz tog konta će plaćati građevinske tvrtke, odnosno svu potrebnu robu i usluge da se ta autocesta izgradi.

Kad je autocesta izgrađena, pored zadovoljnih građana koji su dobili novu autocestu – imamo državu koja nikome nije dužna, a najmanje jednoj lihvarskoj privatnoj banci. Na tom računu je nekoć bilo izmišljenih 100 milijuna, a sada ih više nema – ta su sredstva potrošena na izgradnju autoceste.

Država je zaključila posao izgradnje autoceste, nikome nije dužna niti novčića, pa samim time ne treba ubirati poreze iz kojih će vraćati nekakvu glavnicu i pripadajuće joj kamate, a građani su ekstra zadovoljni, jer im je porez smanjen za iznos tog nepostojećeg “duga izgradnje autoceste”.

Ako država sada krene s drugim i trećim i četvrtim i … stotim projektom izgradnje: drugih autocesta, bolnica, sportskih dvorana, bazena, hotela, željeznica, tunela, putničkih i trgovačkih brodova, … stanova za svoje građane, ispada da će ti porezi pasti na nulu – jer država nikome nije dužna i posljedično ne treba vraćati nikome nikakve “izmišljene” novce. A bogami ni kamate. Samim  tim institucija “poreza” postaje bespredmetna. Porezi i kamate uopće nisu potrebni za zdravo funkcioniranje zdrave države u kojoj žive zdravi građani.

Dakle, da rezimiramo:

U jednom primjeru imamo državu i banke koje toj državi izdaju (u datom trenutku) izmišljeni novac u obliku kredita, na koji se vezuju lihvarske kamate, kojega onda država vraća tim bankama uz pomoć poreza građana.

U drugom primjeru imamo državu koja sama sebi izdaje (u datom trenutku) izmišljeni novac ali ne kao kredit već naprosto kao konto na državnom računu, kojega onda ta ista država potroši na jednom ili više projekata. Kada se konto isprazni, a projekti realiziraju – kraj priče. Taj iznos (kojeg više nema) ne mora nikome vraćati. Na državnom kontu je iznos 0 (nula). 

Sada je država spremna za slijedeći (javni) projekt ili projekte. Postavlja se pitanje: “Pa koliko to novaca država može izmisliti?”. Gornja granica količine izmišljenog novca je zapravo broj stanovnika dotične zemlje i  njihova sposobnost proizvodnje novih dobara i usluga. Ako su svi stanovnici dotične zemlje zaposleni – onda postoji jednostavan izračun – koliko dobara i usluga mogu kvantitativno i kvalitativno ti stanovnici proizvesti u jedinici vremena: u jednom danu, jednom tjednu, mjesecu, godini, desetljeću, stoljeću. Država sa 5 milijuna stanovnika može proizvesti X roba i usluga u jednoj godini. Država sa 10 milijuna stanovnika može proizvesti duplo više, a država sa 100 milijuna 20 puta više.

U takvoj državi nema nezaposlenosti. Postoje eventualno ljudi koji ne žele raditi, lijenčine koje ne doprinose društvu. Ali, pošto ne rade na izgradnji autocesta, bolnica, trgovačkih brodova, željeznica ili onih stanova za državljane – neće dobiti niti novčića od onih 100 milijuna, ili – ajmo ispravnije reći – onih 10, 50 ili 100 milijardi eura koliko si može priuštiti da “izmisli” jedna zemlja veličine Hrvatske.

Porezi su potrebni samo u nezdravoj državi, u kojoj obitavaju (mentalno) nezdravi građani, koji (još uvijek) pristaju plaćati nešto što uopće ne treba plaćati – i tako sami sebi zagorčavati život. Jer zdravoj državi, sa zdravim vodstvom i zdravim građanima nisu potrebne privatne banke i nisu joj potrebni porezi. Svaka zdrava država može “izmisliti” toliko zdravog novca – koliko joj ga treba. Ni manje ni više.

P.S.

Ovo što ste upravo pročitali, moj cijenjeni čitatelju, predstavlja minimalističku aproksimaciju – da lakše shvatite kako su stvari zapravo jednostavne u zdravoj državi, koju vodi zdravo vodstvo i koju obitavaju zdravi građani – kada nema privatnih banaka. Gornja aproksimacija ne znači da u toj državi nema mjesta za druga zanimanja građana. Takva država itekako treba i doktore i znanstvenike i inženjere i kulturne i prosvjetne radnike – svu bulumentu zanimanja koje poznajete i danas. Čak i automehaničare, frizerke, čistače javnih prostora ili prodavače u trgovinama. Ali kada bi to išao opisati, stvari bi postale nepotrebno komplicirane i izgubio bi se smisao države bez poreza, bez privatnih banaka i bez kamatarenja. 

Jer privatne su banke izvor svih naših problema. Jedino i isključivo privatne banke. Maknite privatne banke iz jednadžbe i dobit ćete rajsku državu – koju bi mogli nazvati i Republika Eden.

Foto naslovnice: web screenshot

Svidio vam se članak? Trebamo i vašu pomoć da nastavimo iznositi istinu!

9 KOMENTARI

  1. Lep primer… kada se radi o izgradnji autoputa ali taj novac je gotovo zanemariv u odnosu na ukupna budžetska izdavanja. Koja se finansiraju porezom.
    Još je bolji primer kako se teorija koja se zasniva na pogrešnoj informaciji pretvara u iracionalnu sliku – privatne banke ne prave pare iz vazduha, i one se zadužuju kod većih banaka sa konačnim vrhom u obliku FED-a koji jedini ima privilegiju “pravljenja para iz vazduha” ali ni to nije potpuno tačno jer taj dug ipak postoji u obliku enormnog američkog duga! Da nije tako… zamisli koliko bi bili bogati vlasnici lokalnih banaka kada bi im svi vraćeni krediti ostajali u džepu? Ja, kao laik, bih odmah izbacio i klijente i zaposlene… i davao pare sam sebi!
    ———————————-
    Postoje dva načina (meni poznata) da se ukine porez a sve se svodi na elinimaciju potrebe za budžetskim izdavanjima – znači nema finansiranja obrazovanja, zdravstva, religija, vojske i policije, pomoći socijalno ugroženim… Jedini način da sve ovo funkcioniše je da pređe u privatne ruke. Tako bi umesto poreza plačali privatne škole, privatne lekare… odmah nam je jasno da bi tu loše prošli ali šta sa policijom i vojskom, šta sa podrškom socijalno ugroženih? Za najviše par meseci bi sa suzama u očima tražili vraćanje plaćanja poreza. Ako bi država opstala i toliko.

    Drugi način je ukidanje novca! Fantastična ideja, u jednom momentu će ljudi dostići taj nivo svesti ali taj momenat nije blizu – kad nismo uspeli da sačuvamo socijalizam za koga je trebalo neuporedivo manje svesti, razmišljati o “beznovčanom društvu” (valja obratiti pažnju na to da za takvo stanje mi nemamo čak ni odgovarajući izraz – što definitivno nije slučajno) je obično fantaziranje. Za početak bi trebalo da počnemo da pomažemo ljudima oko sebe ne očekujući da nam usluga bude plaćena pa ni uzvraćena ukoliko taj neko nije u mogućnosti da uzvrati.

  2. Tzv. Poreska uprava je strana agencija ili tzv. Poreska uprava je, u biti, strana privatna korporacija Međunarodnog monetarnog fonda-MMF i privatna “vojska“ talmud židovske Centralne banke. Tzv. Vlade su mogle same vršiti emisiju bez kamatnog novca s nenametanjem poreza narodu i ne robovati sotonističkim židovskim bankarima, ali to nije moguće zato što su svuda na tzv. funkcijama postavljenje sluge i poslušnici talmudista. Svjetski politički sustav je (nakon programiranih rušenja monarhije) osmišljen da služi lažnom bankarskom sustavu i da maskira stvarne upravljače svjetskih procesa i tijeka povijesti zadnjih nekoliko stoljeća. Otuda i odgovor na pitanje zašto niti jedan politički “lider” modernog doba ne postavlja pitanje lažnog, privatnog bankarskog sustava i emisije kreditnog novca. Jedini koji je pokušao da ograniči moć cionističkih židovskih bankara bio je, američki predsjednik, JF Kenedi, koji je likvidiran u atentatu od strane operativaca CIA, a po narudžbi zna se koga…

    Npr. Rusija je u pogledu energetskih i drugih resursa samodostatna, ali kakva korist od toga kada su sva velika bogatstva Rusije u vlasništvu i pod kontrolom židovskih bankara, oligarha i agenata međunarodnog cionizma. Rusi nemaju svoju štampariju novca, odnosno Banka “Rusije” i emisija “ruske” rublje je u rukama sotonističkih židovskih bankara i masonerije, kao što je slučaj i sa bankom FED u Americi ili “Europskom” centralnom bankom, koje su privatne talmud židovske banke, koje pak emituju dolare i
    eure, s kamatom koji ni teoretski nije moguće otplatiti. To je praksa u svim zemljama svijeta jer gojimi, dakle, nemaju svoj novac i tzv. budžet pune podizanjem kredita od talmud židovskih financijskih institucija i oporezivanjem kreditno emitovanog novca, uglavnom (od) sirotinje…

    Svaki rat je jako isplativ cionističkim centralnim bankarima koji finansiraju obje zaraćene strane, s ciljem da u konačnici, kada se zato ispune uslovi, nametnu svim narodima jednu javno priznatu svjetsku cionističku nad-vladu.
    Na ovu temu je ovako pisao kritičar židovske masonerije i centralnih bankara, Henry Makow-po etničkom podrijetlu i sam Židov:

    PLANDEMIJA CENTRALNOG BANKARSTVA
    CENTRAL-BANKSTER PLANDEMIJA pokrenuta je 1694. u Britaniji (Bank of England), 1913. u SAD (Federal Reserve), 1800. u Francuskoj („Bankue de France“), 1876. u Nemačkoj („die Deutsche Reichsbank“), 1860. godine u Rusiji (“Državna” banka), 1922. godine u
    komunističkoj Rusiji („Gosbank“) itd.
    Centralno-Bankarski model ratovanja podrazumjeva da global cionistički židovski centralni bankari dizajniraju rat za izgradnju sjetske imperije Antikrista. Oni koriste potpuno izmišljeni nacionalni „dug“ da bi „opravdali“ robovima da „moraju“ da plate porez da bi financirali taj rat za izgradnju imperije. Kada „Tim Antikrist” i njegovi „saveznici” pobjede, pobjeđena nacija također plaća ratne „dugove” i složene kamate „Timu Antikrista”, koji iz rata u rat postaje sve bogatiji i bogatiji. Plan je da na kraju, kumulativni efekat stotina ratova za izgradnju imperije bude talmudski „novi“ svjetski poredak i apsolutna svjetska tiranija pod „Timom Antikrista“.

    Što se tiče slijepe svjetine ili gomile, rulje… Psihologija iste je odavno snimljena:

    “Mase nisu nikada zudjele za istinom. Odbijaju dokaze koji im nisu bili po ukusu; radije obozavaju pogresku, ukoliko ih je zavela; ko god ih moze opskrbiti iluzijama, lako im postaje gospodar, a ko pokusa dovesti u pitanje njihove iluzije, postaje njihova zrtva”. – Le Bon

    Postavlja se pitanje ima li nade za one rijetke pojedince koji vide ili i oni moraju dijeliti sudbinu slijepe gomile (životinja u ljudskom obliku-po Talmudu) koja se vodi parolom: u se, na se i poda se? Čini se da smo sve bliže vremenu kada će se dati odgovor i na to pitanje…

  3. Nema uvrede, ja sam uvek za diskusiju 🙂
    Hvala ti na linkovima ali sad nemam vremena. Ono što sam već video je da je banka dužna da za kredit ostavi centralnom banci čini mi se 10% od visine uzetog KREDITA (da, i banka uzima pare kao kredit) – možda procenat nije tačan ali čak i da je 50% to joj omogućava da dobijeni kredit stavi kao zalog i tako povećava novčanu masu koju obrće u beskonačno!?! Sumanuto ali… zakonski.

    Ali da ostavimo svu teoriju po strani i da upotrebimo “seljačku logiku” (ili zdrav razum ako hoćeš): možeš li da mi odgovoriš, ako privatne banke “štampaju novac iz vazduha”, zašto jednostavno sebi ne naštampaju $milijarde? Zašto bi se zamajavale sa klijentima? Zašto recimo Iran koji je stalnom sukobu sa Amerikom ne naštampa $trilione i tako ne samo ojača nego i ruši ekonomiju protivnika?

    Srbija je u vreme sankcija radila upravo to – štampala bez pokrića pa smo imali takvu inflaciju da si na kraju za kutiju cigara plaćao u milijardama dinara!
    —————————
    Živa je istina da banke deru kreditore na razne načine ali definitivno nemaju autonomiju kakvom je ti predstavljaš (osim FED-a i donekle ECB-a). Pogrešne informacije ovog nivoa su deo onoga što opisujem kao agendu sluđivanja gde ljudi više ne znaju kome da veruju. Pokušaj da odgovoriš na pitanje koje sam ti postavio pa ćeš da vidiš da grešiš. I povedi računa kad ti je izvor bibliotecapleyades – imaju oni mnogo korisnih tekstova… ali svako 50ti ili 100ti. U te sigurno ne spadaju oni o “Galaktičkoj Federaciji” i mnogo toga još. U zvaničnom narativu ima mnogo laži ali ih ima i na alternativi…

  4. Shumadinac: možeš li da mi odgovoriš, ako privatne banke “štampaju novac iz vazduha”, zašto jednostavno sebi ne naštampaju $milijarde?

    Sve privatne banke “igraju” po pravilima, i to bankarskim pravilima, koja postavljaju Centralne banke. Banka “štampa” novac iz zraka tako da nekome odobri kredit. U tom trenutku nastaje novi novac u vrijednosti tog kredita. Banka ne može i ne smije lažirati kredit nekoj izmišljenoj osobi ili izmišljenoj firmi, jer bi je centralna banka momentalno zatvorila. Bankama i centralnim bankama je izuzetno važno da brojke “štimaju”. Zato je bankarstvo “igra brojkama” i ništa više. A ta “igra” ima ogromne reperkusije na život građana, uglavnom, zapravo isključivo negativne posljedice.

    Dakle, banke svojim kreditima direktno utječu, na što građani smiju trošiti, a na što smiju trošiti firme. Tipičan problem današnjice: banke su smanjile a neke više i ne daju kredite malim i srednje velikim poduzetnicima na području poljoprivrede i prehrane. Ali zato daju kredite građanima za kupnju gluposti, nepotrebnog luksuza, itd. Na taj način komercijalne banke direktno utječu na razvoj ili propast industrije u dotičnoj zemlji (dajući ili ne-dajući kredite), na razvoj ili propast poljoprivrede, prehrane, …

    Kada se “stambeni balon” građana previše napuše – tada se (manje) banke prestraše da neće moći održavati te svoje “brojke” u skladu. Vrlo jednostavno: ako banka izda kredit osobi za 250.000 € (time je upumpala ili “odštampala” novih 250.000 € u opticaj), a ta osoba nakon godinu dana bankrotira i ne može više otplaćivati svopj dug banci – onda banka zaplijeni nekretninu i pokuša je prodati na tržištu. Kada ide za sporadične slučajeve građanskih bankrota, onda za banku nema panike: može joj uspjeti prodati nekretninu za 250.000 €, a možda i više, rijetko za manje. Međutim, kada građanu počnu masovno bankrotirati, tada se najednom pojavi velik broj nekretnina na tržištu, koje banke moraju pothitno prodati, zato da im brojke “štimaju”. A tada neminovno dolazi do pada cijena nekretnina i mnoge manje banke ne mogu pratiti taj “minus” – i zato objave stečaj.

    To bi se u pravilu trebalo desiti svim bankama, bez obzira na veličinu, ali u stvarnosti tome nije tako. One najveće nikad ne propadnu, iako su i one u takvim uslovima masovnog bankrota građana u “minusu”. One su “too big to fail” TBTF i tada uskače građanstvo sa svojim štednim ulozima, koje te banke naprosto konfisciraju – i opstanu. Ali to je već druga priča.

    Drugim riječima, ne odlučuje Vlada i premijer kako će se država razvijati i na kojim područjima. To ISKLJUČIVO ovisi o komercijalnim bankama. Premijer nije tu zato da odlučuje kako će se razvijati dotična zemlja. O tome odlučuje Glafija (globalna mafija). Premijerova uloga je samo da smiruje i zaglupljuje široke narodne mase i glumata na TV ekranima kako je on/ona velika faca. Ujedno potpisuje sve negativne ugovore koje mu Glafija ponudi u potpis.

    Je li ti sada jasnije?

    • Uglavnom se slažem, posebno u delu malignog uticaja banaka na vrstu potrošnje koju finansira čime utiče na razvoj privrede, na određivanje robe koja se kupuje a time posredno i na uvoz… ali “đavo se krije u detaljima”.

      Kažeš: “Bankama i centralnim bankama je izuzetno važno da brojke “štimaju” – dakle PRIVATNE banke NE MOGU NOVAC DA KREIRAJU IZ VAZDUHA, one moraju seve da rade u dogovoru sa centralnom bankom!!! Time pobijaš svoju osnovnu tezu.

      Isto tako ni centralna banka (Srbije, Hrvatske) ne može da odobrava privatnoj banci novca koliko god da joj ova traži, i centralnoj banci moraju “brojke da štimaju”. Centralna banka može donekle da blefira ali kada se brojke ne slože ceo svet gubi poverenje u lokalnu valutu i ona… ode u bunar. Znači, NI CENTRALNA BANKA NE MOŽE DA KREIRA NOVAC IZ VAZDUHA, I ONA JE OGRANIČENA VELIČINAMA DEVIZNIH REZERVI (ili zlatnih)!

      Pa čak ni FED ne može da štampa bez ikakvog traga, taj trag se ogleda u ukupnom dugu Amerike. To je mesto gde ima mnogo muljanja jer oni nemaju supervizora nad sobom ali I FED IMA BAR NEKA OGRANIČENJA U KREIRANJU NOVCA!

      Pobio si i svoju tvrdnju da “Premijerova uloga je samo da smiruje i zaglupljuje široke narodne mase i glumata na TV ekranima kako je on/ona velika faca” primerom spašavanja velikih banaka od bankrota – ako su banke te koje odlučuju, koji su q… tražili pomoć od države, kako je došlo do toga da država odlučuje koje će banke spašavati jer NEKE BANKE I TO VELIKE SU PROPALE u vremenu o kome pričaš!
      U pravu si da banke imaju nedopustiv uticaj na ekonomiju države ali ne samo banke – država nas je prepustila slobodnom tržištu što je katastrofa i za samu državu ali velika većina država je ucenjena i to ne samo preko finansija što je posebna priča.
      ———————————–
      Ovakve diskusije su od velikog značaja za razbijanje mnogih podmetnutih narativa, voleo bih da mi pokažeš gde grešim samo te molim da ne posežeš za demagogijom ako nemaš činjenice. Znači ja tvrdim da ni komercijalne, ni centralna banka nemaju autonomiju potpuno slobodnog kreiranja novca, da je ono ograničeno (bar okvirno) vrednošću deviznih rezervi – da li sam u pravu?

  5. E, moj shumadinac, još uvijek nisi razumio. Ali, ne zamjeram ti, jer to ne razumije ni 99,999% hrvatskih/srpskih građana. To ne razumije ni 99% zaposlenika u svim tim bankama. Ali generalni direktor banke i još dvije-tri povjerljive osobe jako dobro razumiju. I jako dobro skrivaju od publike to svoje znanje. Za te bi se ljude moglo reći da su izdajnici svoga naroda. Ali njima nije do naroda. Njima je do para 😉

    Evo, krenut ću napisati članak za vas 99,999% s naslovom “Zašto je bankarstvo običnim ljudima tako komplicirano i nerazumljivo?”.

  6. Aha…
    Dakle, počelo je cenzuriranje – (rijetkih) – komentara…
    1. Ledeni sa odličnim podužim komentom, ali koji ukazune dokumentovano na zabludu o “nepoznatim” Vlasnicima tzv centralnih banaka…
    2. Moj koment, sa linkom na govor 12to-godišnje djevojčice koja bukvalno govori isto što i ti – (pokušavaš) – reći, ali još iz godine 2012)…

    E moj Aloha – jadan li si… 🙄
    Uživaj sam…

VEZANO

najnovije