Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Na putu oslobođenja
Koliko puta ste čuli nešto u smislu: “Kad bi svi postali svjesniji, učinili bismo svijet puno boljim mjestom.”
Iako mislim je to donekle istina, jer ljudi na taj način općenito postaju ljubazniji i otvoreniji, nisam siguran hoće li samo to riješiti probleme uzrokovane našim društvenim dizajnom. Vjerojatno neće…
Biti svjestan i promjene u društvenom dizajnu nisu nužno povezani.
Da bi se stvorio svijet fokusiran na ljudsku i prirodnu sposobnost (iako je to zapravo jedna te ista), pozornost se mora namjerno usmjeriti, a ovo što danas imamo je društvo s percepcijom usmjereno na potpuno neprirodne stvari. Iako će to mnogi nazvati umjetnom stvarnošću ili popularno – matrixom, možda nisu niti svjesni njegove dalekosežnosti i poprilične sveobuhvatnosti kojom prožima naše živote, kao ni njegove snage.
Ako zamislimo kulturu kao sustave vrijednosti i vjerovanja koji postaju normalni za grupu ljudi, ili čak cijelu zemlju, možemo vidjeti kako oni određuju kako razumijemo sebe i svoje mjesto u svijetu. Ove „vrijednosti“ također određuju kako stvaramo smisao i definiramo svrhu života. No što ako je sve što smatramo vrijednostima zapravo lažno i neprirodno (umjetno)? Nismo li i mi onda na putu da postanemo upravo takvi?
Sve govori u prilog tome, pogledajte samo transhumanizam koji polako guta naše društvo. Zapravo, samo se osvrnite oko sebe… sve govori tome u prilog.
Kao što sam već pisao, percepcija je ključna stvar ukoliko želite vladati. Zato „gospodari iz sjene“ njome upravljaju već vjekovima i ne žele da ikad osvijestite vaše umove. Oni su stvorili čitavu priču koju učite, odnosno kojom se indoktrinirate, od najranijeg djetinjstva. Oni su stvorili kulturu koja vam daje informacije o tome kako bi oni željeli da dizajnirate i koordinirate vaše životne akcije. I većina ih zdušno slijedi…
Ako je naša pažnja uvijek usmjerena na naučene obrasce obavljanja stvari, stare načine znanja i postojanja, ona ih samo dodatno osnažuje.
Što je rješenje za izlazak iz umjetne stvarnosti
Mnogi su, zbog svoje frustracije, skloni nasilnim rješenjima, jer smatraju da se današnje „vladajuće“ garniture vrlo lako mogu smijeniti i zamijeniti. Ovakav način djelovanja može donijeti početnu i naglu promjenu, ali pitanje je njezine sveobuhvatnosti i roka trajanja. Ukoliko nemate adekvatne ljude, koji su u potpunosti prošli proces „buđenja“ i koji su spremni staviti se u službu stvaranja društva fokusiranog na čovjeka i prirodu, postavlja se pitanje čemu sve.
Razgovor je pokretač zajedničke svijesti i istraživanja mogućnosti. Razgovor može oblikovati kulturu, a time i promjenu. Da bismo promijenili naš svijet, moramo promijeniti razgovor. Moramo prestati pričati o beznačajnim stvarima, koje nas samo udaljuju od cilja. No, da bismo to mogli, moramo vratiti kontrolu nad vlastitom percepcijom. Dobar početak za to je „gašenje televizora“, te odvajanje od svih vrsta mainstream indoktrinacija…
Dobra vijest je da se nešto ipak pojavljuje u ljudima zbog čega se ne osjećaju dobro u vezi s našom postojećom kulturom i društvenim dizajnom. Ljudi sami po sebi znaju da postoji problem, ali nisu sigurni što učiniti u vezi s tim. To je takozvana kriza značenja.
Otkrivanje jedne laži, vuče za sobom pokušaj otkrivanja druge, pa treće… i tako dalje. Mnogi su već na osnovu toga došli do zaključka kako nas zapravo lažu o svemu, pa više ne vjeruju nikome, pa ni samom sebi. Ni to nije rješenje…
Ako pokušamo ukloniti svo naše „znanje“ koje je usuto u naš mozak tijekom života, jedino što nam ostaje jesu naših 5 tjelesnih osjetila, emocije, intuicija (povezanost s bitkom, Bogom, prirodom…) i logika. Vjerujte, to nam je dovoljno da percepiramo što je laž, a što nije. Ono što je problem kod današnjih ljudi je činjenica da za stvaranje vlastite percepcije, odnosno za stvaranje svog doživljaja svijeta i sebe, koriste samo ovih 5 tjelesnih osjetila i emocije. Rezultat toga ne može biti vidljiviji nego što je to slučaj s današnjim društvom.
Utjecajem na 5 tjelesnih osjetila i emocije, „gospodari iz sjene“ nas drže u šaci, programirajući našu percepciju i usmjeravajući našu pažnju samo na ono što oni žele da percipiramo. Oni ne žele da koristite svoju logiku, a pogotovo ne intuiciju. Uništavanje logike se nameće već u osnovnoj školi, pa i vrtiću, a za intuiciju je spremna „inkvizicija“ u nešto kasnijoj dobi, kada se „znanošću“ ona nastoji kirurški precizno odvojiti od onog „razumnog“.
Naš se svijet neće promijeniti preko noći, to je sasvim jasno, i neki čarobni bljesak sunca neće tek samo tako izmijeniti svačiju svijest i ukloniti percepcijske okove. Umjesto toga, svi vi koji ovo čitate – vi ste kreatori promjena i tvorci budućih društvenih struktura. Ne bježite od te odgovornosti.
Razgovarajte sa svojom okolinom, potičite ih da probude usnulu intuiciju i izvade logiku iz prašnjave ladice. Pomozite im da počnu postavljati pitanja, za koja do sada nisu ni znali da postoje ili da se smiju postavljati. Pri tome budite jasni, pažljivi i strpljivi, jer svaki novi pojedinac koji shvati, novi je borac na našoj strani.
Zapamtite ono što „gospodari iz sjene“ ne žele da znate – Mi smo ti koji stvaramo percepciju!
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
Tako je!!! Samo da dodam da je neophodno i znanje kako bi mogla da se koristi logika jer logika bez znanja nije ništa – kao bušilica bez burgije.
1. korak je povezivanje ljudi koji ovako misle! Ljudi prave grupe na društvenim mrežama po najglupljim pitanjima a nema ni jedne ozbiljne gde bi diskutovalo o ovakvim temema. Naravno, mi znamo zašto je tako ali smo mi koji to treba da promene.
2. korak je rad te grupe na definisanju zaključaka o bitnim pitanjima.
Ako je grupa u stanju da konstruktivno rešava probleme na filozofskom nivou onda je vreme za 3. korak – realizacija projekata u svom okruženju kako bi ljudima pokazali da nije u pitanju samo filozofiranje već da su njihove ideje bolje od rešenja koje nudi Sistem. To je jedino što masa prepoznaje, ona nije u stanju da proceni vrednost ideje na intelektualnom planu.
Ako je i 3. korak uspešan, sledi organizacija društva na novim osnovama…
Evo male vježbe za percepciju:
1. moja kolegica na poslu je htjela dohvatiti vazu na polici, ali je pri tome bila malo nespretna i vaza je pala na pod, te se razbila. Kolegica je žalosna, a i meni ju je žao, jer sada nema kamo staviti cvijeće koje sam joj donio za rođendan
2. moja kolegica na poslu, pravi zmaj, naj-antipatičnije stvorenje koje postoji na ovom svijetu, htjela je dohvatiti vazu na polici, ali je babetina bila prilično nespretna i vaza joj je pala na glavu, pa na pod. Vaza se razbila, a kolegica dobila manju posjekotinu. Tako joj i treba kad je tako nemoguća i prihvaća cvijeće od onog našeg smrada od direktora
3. moja draga i ljubljena žena , htjela je dohvatiti vazu na polici, ali je pri tome bila malo nespretna i vaza joj je pala na glavu, pa na pod. Vaza se razbila i to baš ona skupa vaza koju sam joj svojevremeno poklonio, a žena dobila opasnu posjekotinu. Sada čekam s njom na prvoj pomoći da joj zašiju ranu i molim boga da dođe na red što prije i da se vratimo kući
4. danas sam htio dohvatiti vazu s police, pa mi je pala na glavu, a poslije na pod. Prokletinja se nije razbila, ali je zato dobrano razbila moju glavu. Sada ležim, s oblogom od leda u ručniku i pritišćem na otečeno mjesto. A baš moram pripremiti jednu prezentaciju za sutra i sve skupa me čini nervoznim, jer ne znam gdje da počnem, a kamoli kako da završim tu je*enu prezentaciju.