Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Preko „javnog zdravlja“ do globalne kontrole
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) finalizirala je dugoočekivani Pandemijski ugovor, nakon višegodišnjih pregovora. Ovaj dokument, koji će biti razmatran na 78. Svjetskoj zdravstvenoj skupštini u svibnju 2025., predstavlja se kao ključni korak u jačanju globalne zdravstvene sigurnosti. No, ispod „brige za javno zdravlje“ krije se nešto mnogo zlokobnije – temelj za koordiniranu akciju u slučaju nove „plandemiju“.
Što donosi Pandemijski ugovor?
Prema službenim izjavama SZO-a, ugovor ima za cilj poboljšati globalnu suradnju u prevenciji, pripravnosti i odgovoru na pandemije. Ključne mjere uključuju:
- Sustav za razmjenu podataka o patogenima, koji bi omogućio brže otkrivanje prijetnji.
- Pravedan pristup resursima, poput cjepiva i lijekova, posebno za zemlje s nižim prihodima.
- Pristup „Jedno zdravlje“ (One Health), koji povezuje zdravlje ljudi, životinja i okoliša, promovirajući holistički pristup prevenciji pandemija.
- Globalna logistika, uključujući mrežu za distribuciju medicinskih proizvoda.
- Financijski mehanizam, koji uvodi obvezu da proizvođači doniraju 10% svojih proizvoda SZO-u besplatno i dodatnih 10% po sniženoj cijeni, uz centralizirani fond (CFM) financiran od zemalja članica prema njihovom BDP-u.
Generalni direktor SZO-a, dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus, nazvao je ovo „generacijskim dogovorom“ koji pokazuje snagu multilateralizma. No, Tedros, koji nije liječnik i pod utjecajem je Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) i njegovog bivšeg predsjednika Klausa Schwaba, izaziva sumnje. Schwabova ostavka nakon finalizacije ugovora samo podgrijava „teorije zavjere“ o skrivenim motivima iza ovog dokumenta.
Nacrt za novu „plandemiju“?
Iako SZO tvrdi da ugovor poštuje suverenitet zemalja, teško je ne vidjeti kako bi on mogao poslužiti kao alat za centraliziranu kontrolu u slučaju nove „pandemije“. Nekoliko elemenata podupire ovu zabrinutost:
- Neizabrani dužnosnici s ogromnom moći
Ugovor daje značajnu ulogu „četverostrukom“ partnerstvu (SZO, FAO, UNEP, WOAH) i stručnom vijeću za „Jedno zdravlje“ (OHHLEP). Ove grupe, sastavljene od neizabranih pojedinaca, imat će ovlasti usmjeravati globalne zdravstvene politike. Tko ih nadzire? Tko osigurava da njihove odluke nisu pod utjecajem političkih ili korporativnih interesa? Povijest SZO-a tijekom COVID-19 plandemije, kada je organizacija optuživana za popuštanje Kineskoj komunističkoj partiji, ne ulijeva povjerenje. - Financijska pristranost
Novi financijski uvjeti izazivaju uzbunu. Zašto proizvođači moraju donirati 20% svojih proizvoda SZO-u? I zašto se od zemalja traži da financiraju centralizirani fond, dok se privatni subjekti potencijalno uključuju u plaćanja? Ovo otvara vrata pitanjima o korupciji i sukobu interesa, posebno kada se uzme u obzir uloga Billa Gatesa, jednog od najvećih donatora SZO-a. Gatesova povezanost s WEF-om i suorganizacija „Događaja 201“ – simulacije pandemije 2019. godine – dodatno potpiruje sumnje da su globalne elite unaprijed planirale zdravstvene krize. - Povijest netransparentnosti
Tijekom plandemije COVID-19, SZO je kritizirana zbog nedostatka transparentnosti i kontradiktornih poruka. Čak je i sama Bijela kuća istaknula nekoliko ključnih propusta:- Društveno distanciranje: Pravilo o „6 stopa“ (u nas 2 m) bilo je proizvoljno, bez znanstvene podloge.
- Maske: Nedostajali su uvjerljivi dokazi o njihovoj učinkovitosti, ali su bile agresivno promovirane.
- Zatvaranja: Uzrokovala su ogromnu ekonomsku i psihološku štetu, posebno mladima, bez fokusa na zaštitu najugroženijih.
- Cenzura: Američka vlada, u suradnji s tehnološkim divovima, cenzurirala je alternative narative.
Ako je SZO propustila pružiti jasne i znanstveno utemeljene smjernice tijekom COVID-19, zašto bismo vjerovali da će biti bolja u budućnosti?
- Veliki reset?
Klaus Schwab, bivši predsjednik WEF-a, više puta je govorio o pandemiji kao prilici za „veliko resetiranje“ globalnog poretka. Njegova povezanost s Tedrosom i Gatesom, zajedno s ugovorom koji promiče centraliziranu kontrolu, izaziva strah da bi nova pandemija mogla biti iskorištena za uvođenje strožih mjera, ograničavanje sloboda i jačanje globalističke agende. Simulacija „Događaj 201“, koju su suorganizirali Gates i WEF, izgleda kao jeziva najava onoga što je uslijedilo 2020. godine.
Što to znači za buduću pandemiju?
U slučaju nove pandemije – bilo prirodne ili „planirane“ – Pandemijski ugovor mogao bi imati dalekosežne posljedice:
- Brza centralizacija vlasti: SZO bi koordinirala globalni odgovor, usmjeravajući resurse i politike kroz svoje neizabrane dužnosnike. Iako se tvrdi da suverenitet ostaje netaknut, pritisak na zemlje da se pridržavaju smjernica mogao bi biti ogroman.
- Prisilna distribucija resursa: Obveza doniranja 20% medicinskih proizvoda SZO-u mogla bi dovesti do nestašica u pojedinim zemljama, posebno ako se prioritet daje globalnim, a ne nacionalnim potrebama.
- Cenzura i kontrola narativa: Iskustvo COVID-19 pokazuje da bi neslaganje s službenim smjernicama moglo biti gušeno, uz podršku vlada i tehnoloških platformi.
- Ekonomski pritisak: Zemlje s nižim BDP-om mogle bi se naći u financijskoj zamci, prisiljene plaćati za globalni fond dok se bore s vlastitim krizama.
Ako je pandemija „planirana“, ugovor bi mogao poslužiti kao savršen alat za uvođenje globalnih mjera kontrole, a ne zaštite, pod izgovorom javnog zdravlja. „Jedno zdravlje“ filozofija, iako zvuči plemenito, nejasna je i može se iskoristiti za opravdanje širokih intervencija u svakodnevni život – od prehrane do kretanja. Građani svijeta moraju ostati budni, tražiti transparentnost i inzistirati na odgovornosti – jer, kako povijest pokazuje, zdravlje javnosti često je samo maska za veće igre moći.
Provjeri/mediji
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
