Šećer je glavni podupiratelj raka

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr

Zanemarena činjenica

Još prije pedeset godina stručnjaci su uočili vezu između šećera i raka. Godine 1966. dr. Otto Warburg održao je predavanje nobelovcima pod naslovom “Glavni uzrok i prevencija raka”, tijekom kojeg je raspravljao o ulozi šećera u širenju raka. Tada je rekao: “Rak, iznad svih drugih bolesti, ima bezbroj sekundarnih uzroka, ali čak i za rak postoji samo jedan glavni uzrok… Glavni uzrok raka je zamjena disanja kisika u normalnim tjelesnim stanicama fermentacijom šećera (anaerobno disanje).”

Od tog predavanja prošlo je 50 godina, a liječnici koji se bave (prava riječ jer ga ne liječe) rakom ne čine se mnogo mudrijima. Svaki onkolog koji pacijentu oboljelom od raka kaže da mu konzumacija šećera ne šteti, laže. Rak buja na šećeru.

Prema članku koji je prošlog mjeseca napisao dr. Ben Lerner – suosnivač Maximized Livinga i autor više od desetak knjiga bestselera New York Timesa – šećer ozbiljno ometa našu fiziologiju. On kaže: “Ovaj uzročnik bolesti je posvuda. Prema objavljenim izvješćima, glavni izvor šećera za veliku većinu Amerikanaca su bezalkoholna pića. Ostali izvori uključuju prerađeno meso, pizzu, umake, kruh, juhe, krekere, voćne napitke, konzerviranu hranu, jogurt, kečap i majonezu. Pročitajte sastojke! Šokirat ćete se. Ovaj smrtonosni bijeli prah konzumira se u prosjeku 55 kilograma po osobi svake godine.”

Dr. Lerner objašnjava:

Ako onkolog ili bilo tko kaže pacijentu oboljelom od raka da nije važno jedu li šećer, ta je osoba potpuno u krivu. Kao i svi uzroci raka, šećer ometa normalnu, zdravu, uravnoteženu fiziologiju. Ono što šećer čini još većim problemom je to što rak doista buja na njemu.

Kad pacijent ode na pozitronsku emisijsku tomografiju (PET) da se vidi širi li se rak, što mu se daje? Odgovor je dekstroza, koja je oblik šećera. Zašto? Jer stanice raka imaju više receptorskih mjesta za šećer nego za bilo što drugo. Stvarnost: šećer je gorivo za rak.

Neposredno prije izvođenja PET skeniranja, pacijentu se ubrizgava šećer koji sadrži radioaktivnu boju. Stanice raka jedu šećer, a boja svijetli poput božićnog drvca kada se skenira. To liječnicima omogućuje provjeru je li se rak proširio. Stanice raka, koje brzo rastu, vjerojatnije će uzeti veće količine šećera od normalnih stanica.

U Njemačkoj je 30. lipnja 1966. dr. Otto Warburg održao predavanje dobitnicima Nobelove nagrade pod naslovom “Glavni uzrok i prevencija raka”, koje je raspravljalo o ulozi šećera u širenju raka. “Rak, iznad svih drugih bolesti, ima bezbroj sekundarnih uzroka, ali čak i za rak postoji samo jedan primarni uzrok,” rekao je Warburg na predavanju. “Glavni uzrok raka je zamjena disanja kisika u normalnim tjelesnim stanicama fermentacijom šećera (anaerobno disanje).”

Sve normalne tjelesne stanice trebaju kisik za preživljavanje. Međutim, stanice raka nisu poput normalnih, zdravih stanica. Stanice raka svoje energetske potrebe zadovoljavaju fermentacijom. Drugim riječima, glukoza (šećer) pomaže stanicama raka da prežive i napreduju.

Visoke razine šećera u krvi i inzulina također dovode do povišenih razina faktora rasta 1 (IGF-1) sličnog inzulinu. Kao što je ranije spomenuto u vezi s mliječnim kravama kojima su ubrizgani hormoni, povišeni IGF-1 igra glavnu ulogu u napredovanju mnogih karcinoma u djetinjstvu i u rastu tumora kod raka dojke, raka malih stanica pluća, melanoma i raka gušterače i prostate, prema istraživačima Nacionalnog instituta za zdravlje. To se mnogo puta potvrdilo.

Bilo da se radi o inzulinu, tjelesnoj masnoći, upali ili hormonima, mnoge studije podupiru potpunu činjenicu da je šećer jednak raku. Časopis Nacionalnog instituta za rak iz 2004. pokazao je da žene koje su jele hranu s visokim glikemijskim indeksom (ili slatku) imaju tri puta veću vjerojatnost da će razviti rak debelog crijeva.

Jeste li ikada vidjeli kukuruzni sirup s visokim sadržajem fruktoze na etiketama hrane? Ovo je još gore od običnog šećera od trske. Istraživači sa Kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu otkrili su da tumorske stanice gušterače koriste fruktozu za diobu i razmnožavanje. Studija, objavljena u časopisu Cancer Research, primijetila je da tumorske stanice napreduju na šećeru, ali su posebno koristile fruktozu za proliferaciju. I na kraju, sugerirao je da ljudi koji “smanje unos fruktoze… mogu poremetiti rast raka.”

Sa svim tim dokumentiranim istraživanjima o šećeru i raku, tijekom proteklih pedeset godina, koliko je novca prikupljenog za istraživanje raka otišlo na smanjenje količine šećera koju ljudi jedu? Odgovor: premalo.

Zamjene za šećer: dobre, loše i one koje ne dolaze u obzir

Šećer i njegovi bliski rođaci – kukuruzni sirup, kukuruzni sirup s visokim udjelom fruktoze, fruktoza i agava – su “antinutrijenti”. Svi uzrokuju skokove šećera u krvi. Sadrže samo neznatnu količinu vitamina i minerala i zapravo vašem tijelu oduzimaju pohranjene dragocjene hranjive tvari. Prirodna biljka stevija preferirani je alternativni zaslađivač. Xylitol® je prihvatljiva alternativa. Ovo su izvrsni sastojci za slastice i načini da zadovoljite želju za slatkim.

Iako su alternative poput meda i javorovog sirupa prirodne, ipak će povećati šećer u krvi. Ako se uopće jede, mora biti samo u sirovom, organskom obliku. Čak i tada morate redovito vježbati kako biste sagorjeli te kalorije.

Kemijske alternative u ružičastim, plavim i žutim pakiranjima jednostavno ne dolaze u obzir! Saharin, Nutrasweet® i Splenda® koncentrirane su kemikalije proizvedene u laboratoriju i ne pripadaju nijednoj razini u tijelu koje se želi kloniti bolesti.

Provjeri/thepeoplesvoice.tv

Foto naslovnice: screenshot thepeoplesvocie.tv

P O D I J E L I !