Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Programirani pad
Dok „klimidijoti“ i glavnostrujaški mediji tvrde da je Britanija vodeća u svijetu u smanjenju emisije CO2, vrlo malo se govori o tome kako je došlo do ovoga i kako je ovakva politika utjecala na britansku ekonomiju.
Od 1990. britanske emisije CO2 gotovo su se prepolovile sa 604 milijuna metričkih tona na nešto ispod 350 milijuna tona do 2022. godine. To je jednako padu s 10 na 5 metričkih tona po glavi stanovnika od 1990. godine.
Evo još jednog grafikona. Prikazuje udio proizvodnje u BDP-u UK-a:
Od 1990. godine kada su emisije CO2 u Velikoj Britaniji počele padati, postotak BDP-a Velike Britanije iz proizvodnje također se prepolovio s nešto više od 16% na oko 8%.
Štoviše, tijekom istog razdoblja, broj ljudi zaposlenih u proizvodnji u Velikoj Britaniji pao je s 4.963.000 na samo 2.601.000. Cinik bi mogao biti u iskušenju da se zapita što se dogodilo sa svim onim stotinama tisuća visokokvalificiranih, visoko plaćenih „zelenih“ poslova čije je stvaranje britanska vlast obećala uslijed prelaska s energije fosilnih goriva na obnovljive izvore.
2022. godine u Ujedinjenom Kraljevstvu, koje dobiva samo 42% električne energije iz fosilnih goriva, energija za kućanstva koštala je 0,41 USD/kWh. U Francuskoj, gdje 70% električne energije dolazi iz jeftinih, pouzdanih nuklearnih elektrana, troškovi električne energije bili su samo 0,21 USD/kWh – gotovo polovica cijene u Velikoj Britaniji. U SAD-u, koji proizvodi oko 60% svoje energije iz fosilnih goriva, cijena je bila 0,18 USD/kWh – manje od polovice troškova u Velikoj Britaniji. U Kini, gdje 55% električne energije dolazi iz ugljena, a ukupno 83% dolazi iz fosilnih goriva, troškovi električne energije u kućanstvima su samo 0,08 USD/kWh – četvrtina troškova u Velikoj Britaniji. Slična je slika u Indiji, gdje se više od 75% električne energije proizvodi iz fosilnih goriva.
Istovremeno, 2022. godine 8% BDP-a Ujedinjenog Kraljevstva proizašlo je iz proizvodnje u usporedbi s 9% u Francuskoj, 12% u SAD-u, 13% u Indiji, 14% u Italiji, 18% u Njemačkoj i golemih 28% u Kini.
Dakle, sve ovo sugerira da što se zemlja više oslanja na obnovljive izvore energije za svoju električnu energiju, to su veći njeni troškovi energije i manji je postotak njenog BDP-a koji čini proizvodnja.
Ekonomist Richard Salsman napisao je: “Ekonomska znanost je jasna: proizvodnja novca i duga nije ekvivalentna proizvodnji stvarnog bogatstva. Tvrditi suprotno znači slijediti fantaziju, a ne stvarnost – ili znanost.”
Dok Britanija, ali i čitava Europska unija, s entuzijazmom tiska novac i povećava državni dug u potrazi za ciljevima Net Zero, dolazi do očiglednog uništavanja proizvodnje visokim cijenama energije čime se vrši ekonomsko samoubojstvo, jer se proizvodnja seli u zemlje s nižim troškovima energije.
Neupućeni čovjek bi se mogao zapitati kako to da nitko od političara na vlasti i tobožnjih medijskih „stručnjaka“ ne razumije ili nije voljan priznati što se zapravo događa. Odgovor je vrlo jednostavan – to je vrlo dobro smišljen i razrađen plan kolektivnog ekonomskog samoubojstva zbog nastojanja za smanjivanjem emisije CO2, tobože radi ublažavanja posljedica „klimatskih promjena“.
Provjeri/dailysceptic.org
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
