Nacionalni katolički centar za bioetiku (NCBC) izradio je predložak za one koji traže vjersko izuzeće od cijepljenja kao „načelnu vjersku bazu na osnovu koje katolik može odlučiti o odbijanju određenih cjepiva.”
NCBC je 21. srpnja objavio Resurs za izuzeće od cjepiva za pojedince kao vodič za one katolike čija je “informirana savjest” spoznala “odluku” da su eksperimentalna cjepiva protiv COVID-19 moralno, medicinski ili pravno nedopuštena.
Svoju odlučnost da se sloboda savjesti mora poštivati, NCBC temelji na dokumentima i uputama unutar Katoličke crkve, uključujući djela Kongregacije za nauk vjere, Papinske akademije za život i Katekizma Katoličke crkve.
NCBC je postavio četiri ključna načela prema kojima vjernici mogu utvrditi svoju odgovornost za poduzimanje ili odbijanje medicinskih intervencija:
- Cijepljenje u načelu nije moralno obvezno pa mora biti dobrovoljno.
- Opća je moralna dužnost odbiti upotrebu medicinskih proizvoda, uključujući određena cjepiva, koja se proizvode pomoću linija ljudskih stanica iz pobačaja. Dopušteno je koristiti takva cjepiva samo pod određenim specifičnim uvjetima, na temelju presude savjesti.
- Osobna informirana prosudba o razmjernosti medicinskih intervencija mora se poštivati osim ako nije u suprotnosti s katoličkim moralnim učenjima.
- Od osobe se moralno traži da posluša svoju savjest, čak i ako pogriješi.
U skladu s postavljenim načelima, NCBC je potvrdio da “ne postoji mjerodavni Crkveni nauk koji općenito obavezuje katolike na primanje bilo kakvog cjepiva”, čime se utvrđuje da ne može postojati nikakvo obvezujuće građansko pravo po tom pitanju.
Kako bi pomogao katolicima koji se protive medicinskim intervencijama na temelju ovih načela, NCBC je 7. srpnja izradio predložak pisma, formuliran na temelju istih kriterija izuzeća od cjepiva navedenih u pismu od 21. srpnja, za one koji se posredno prisiljavaju da se cijepe, na primjer zbog posla.
Najvažniji prigovor uvođenju cjepiva protiv COVID-a leži u povezanosti s pobačajem trenutačno dostupnih eksperimentalnih cjepiva protiv COVID-a. No, osim toga, NCBC je dodao još jedan način na koji bi katolik mogao odbiti cjepivo i to na temelju crkvenog učenja o terapijskoj proporcionalnosti.
Procjenu terapijske proporcionalnosti “mora donijeti osoba koja je potencijalni primatelj intervencije u konkretnim okolnostima”, stoji u smjernici, što znači da službenici javnog zdravstva ne mogu tvrditi kako cjepivo služi općem dobru u ime individualne savjesti.
Dakle, prvenstveno se „mora poslušati” sud vlastite savjesti u pogledu moralne neispravnosti poduzimanja bilo kakve medicinske intervencije, a ne upute crkvenih ili svjetovnih dužnosnika koje su u suprotnosti s njim.
Ovo proizlazi iz Katekizma Kataličke crkve u kojem se naglašava: „U svemu što govori i čini, čovjek je dužan vjerno slijediti ono što zna da je pravedno i ispravno. Sudeći po savjesti, čovjek spoznaje i prepoznaje propise božanskog zakona.”
Stoga, ako katolik dođe do informiranog suda savjesti da ne bi trebao primiti cjepivo, tada Katolička crkva zahtijeva da se osoba pridržava toga i odbije cjepivo, kaže NCBC.
Potvrđujući činjenicu da crkva potiče ljude na cijepljenje protiv COVID-19 s cjepivima baziranim na korištenju staničnih linija iz stanica pobačenih beba, NCBC zaključuje da bi proizvodnja i odobrenje cjepiva koja se u proizvodnji i/ili testiranju ne oslanjaju na stanične linije iz pobačaja uklonilo veliku prepreku cijepljenju protiv COVID-19 za mnoge.
Nastavljajući, Centar inzistira na tome da je „iznimno važno prihvatiti poštivanje općeg dobra i savjesti kao što je to učinila Kongregacija za nauk vjere (CDF) u prosincu 2020.“, koja sama kaže da „cijepljenje nije, u pravilu moralna obveza i stoga mora biti dobrovoljno “.
Zbog složenosti moralnih i medicinskih čimbenika koji su povezani sa savjesnom odlukom o primanju ili odbijanju COVID cjepiva, NCBC se obvezala „nastaviti pomagati ljudima da iskoriste sva sredstva katoličke vjere za rješavanje brojnih izazova koje donosi COVID-19.”
Brojne katoličke biskupije i sveučilišta u SAD-u propisuju cjepiva protiv koronavirusa ili upućuju svoje svećenike da ne pomažu katolicima u vjerskim izuzećima. Međutim, vjerska izuzeća podnesena većini svjetovnih poslodavaca i institucija u SAD-u ne zahtijevaju potpis svećenika ili pastora.
