Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Trilateralna skupina
Multikulturalna integracija Europe i SAD-a bila je politika koju je kreirala isključivo Trilateralna komisija. Henry Kissinger radio je ruku pod ruku s kolegom Trilaterale Peterom Sutherlandom, a sada Kissinger kaže da je sve to bila greška.
Kissinger je nedavno rekao za Politico: “Bila je velika pogreška pustiti toliko ljudi potpuno različite kulture, religije i koncepata jer to stvara grupu pritiska unutar svake zemlje koja to čini”.
Očigledno, Politico se ne sjeća ovog naslova od 1.12.2015.: „Albright i Kissinger traže od Kongresa da odustane od zakona o izbjeglicama“. Madeleine Albright također je bila stručnjakinja za vanjsku politiku i suradnica Trilaterale, a u suradnji s Kissingerom napisali su hitan poziv Kongresu da se zaustavi priljev sirijske i iračke imigracije u SAD:
“Vjerujemo da Amerika može i treba nastaviti pružati utočište onima koji bježe od nasilja i progona bez ugrožavanja sigurnosti i sigurnosti naše nacije. Učiniti drugačije bilo bi u suprotnosti s tradicijom otvorenosti i inkluzivnosti naše nacije i potkopalo bi naš temeljni cilj borbe protiv terorizma.”
Održivi razvoj, migracije i multikulturalna destrukcija nacionalne države
Ovisno o tome gdje živite i koliko ste osjetljivi na globalnu masovnu imigrantsku krizu, vaša reakcija na nju bit će negdje između češanja glave i šokirane nevjerice. Svrha ovog izvješća je pružiti vam neke konkretne dokaze o tome odakle su te politike nastale i s kojim ciljem su stvorene.
Glavni igrač je Peter Sutherland, koji je proteklih godina bio glavni direktor Svjetske trgovinske organizacije, predsjednik Goldman Sachs Internationala, povjerenik EU-a, predsjednik BP-a i predsjednik Vijeća London School of Economics. Međutim, što je najvažnije, on je europski počasni predsjednik elitističke Trilateralne komisije.
Njegova relevantnost za ovaj članak je to što su ga 2006. godine Ujedinjeni narodi imenovali za “posebnog predstavnika glavnog tajnika za međunarodne migracije“.
Nepotrebno je reći da sve što izađe iz Sutherlandovih usta pouzdano predstavlja službenu politiku Trilateralne komisije i globalne elite općenito. Zapravo, on je jedan od najcjenjenijih kreatora politike u svijetu, a mnogi ga smatraju i “ocem globalizacije”.
Migracijska kriza u Europi privukla je globalnu pozornost u jesen 2015. Naslovi poput ovih mogli su se vidjeti u europskom tisku:
- Masovna imigracija je na rubu uništenja Europe (6. studenog 2015.)
- Propali smo: Šef EU strahuje da će se unija raspasti zbog migrantske krize (24. rujna 2015.)
- Merkel čvrsto stoji po pitanju izbjeglica dok ih se vidi da dolaze 1,5 milijuna (5. listopada 2015.)
Švedska je prva otvorila svoja vrata muslimanskim imigrantima 1970-ih. Migracija je u početku bila spora, ali se povećavala tijekom desetljeća kako su previranja na Bliskom istoku stvarala sve više izbjeglica. Danas je švedska kultura islamska koliko i švedska. Muslimani su uporno odbijali asimilirati se u švedsku kulturu, a sada nacija plaća visoku društvenu cijenu za njihovu naivnost – postala je prijestolnica silovanja i grupnog silovanja na Zapadu.
Unatoč europskoj krizi, Sutherland je krajem 2015. napisao:
„Ljudska mobilnost koristi ne samo migrantima i njihovim obiteljima, već i njihovim zemljama podrijetla i odredišta… Niti jedna druga sila – ni trgovina, ni tijek kapitala nema potencijal transformirati živote na održive, pozitivne načine i u mjeri u kojoj to čine migracije…”
Od svog imenovanja za člana UN-a 2006., Sutherland je ovu poruku razaslao diljem Europe uz veliku pompu. S kombiniranom težinom UN-a iza sebe, vlade su bile uvjerene da još više otvore svoje granice za imigraciju. Rastuće multikulturalno društvo, tvrdio je, jedini je put do održivog razvoja.
Sutherland je vodeći apologet federalizma u Europi, to jest potpuno ukidanje nacionalnih granica i jednostavno spajanje svih kultura u jednu veliku „sretnu obitelj“. Očigledni nedostaci tih politika nisu odvratili Sutherlanda ili UN od izjave da je još više migracija odgovor na trenutnu krizu.
Na vrhuncu migracijske krize u studenom 2015. i neposredno nakon užasnih terorističkih napada u Parizu, pojavio se naslov, UN upozorava Europu da se ne ‘povuče’ u pogledu obveza prema migrantima, kojim su prekoreni europski čelnici:
“Ujedinjeni narodi u utorak su pozvali države da ne ‘odstupe’ od obećanja datih za udomljavanje migranata i izbjeglica, uključujući one iz Sirije, nakon napada u Parizu. Više agencija UN-a izdalo je upozorenje europskim čelnicima koji bi mogli iskoristiti tragediju za promicanje politike protiv migranata.
Glasnogovornik UN-ove agencije za ljudska prava Rupert Colville opisao je pozive na suzbijanje migranata kao “vrlo, vrlo glupe”.
Doista je prilično odvratno kako su ekstremni antiimigrantski političari i medijski komentatori skočili na ovaj napad kako bi progurali svoje postojeće agende. To je zapravo prilično opsceno, s obzirom na ono što se dogodilo u Parizu,” rekao je Colville novinarima.“
Nije iznenađujuće da je migracija sada uključena kao službeni dio UN-ove Agende 2030 koja je stvorila 17 ciljeva održivog razvoja (SDG) u studenom 2015. Sutherland se time pozabavio u svom izvješću, Migracija je razvoj: koliko su migracije važne za raspravu poslije 2015.:
„Dosadašnja rasprava nakon 2015. naglašava potrebu za jačanjem globalnih partnerstava, a, u svjetlu gore istaknutih dokaza, ljudska se mobilnost spominjala u istom kontekstu kao i trgovina, prijenos tehnologije i druge razvojne sile.”
Cilj 10.7 SDG-a odražava to na „omogućavanje uredne, sigurne, redovite i odgovorne migracije i mobilnosti ljudi, uključujući kroz provedbu planiranih i dobro vođenih migracijskih politika.”
U Migracija je razvoj, Sutherland je napisao,
“…nema većeg simbola rastuće međuovisnosti svijeta od kretanja ljudi. Ako možemo postići značajan ekonomski napredak u nadolazećim generacijama, jedan od ključnih razloga bit će da se ljudima omogući slobodnije kretanje. Napredne zemlje, sa svojim nepovoljnim demografskim trendovima, trebaju migrante, kao i zemlje u razvoju – ne samo zbog ekonomskog doprinosa migranata, već i zbog društvene i kulturne raznolikosti koju oni donose.”
Sutherlandovu upotrebu riječi “međuovisnost” pamtit će rani proučavatelji literature Trilateralne komisije od 1973. nadalje. Iako Komisija možda nije izmislila ovu riječ, svakako ju je popularizirala u kontekstu globalizacije. Međutim, nikada nije bilo zahtjeva ili potrebe za međuovisnošću među nacijama, ali je doktrina Komisije inzistirala na tome da je to dana životna činjenica i da će se nacije nužno spojiti.
Ukratko, odatle su potekle moderne migracijske politike. Uvedene su otvorene granice i neograničena mobilnost stranaca. Ukinute su imigracijske restrikcije bilo koje vrste.
Do sada se ne biste trebali iznenaditi kada shvatite da su politike koje se vide u Europi identične onima koje se vide u SAD-u, posebno u pogledu granice s Meksikom. Čak i kada je Kongres zakonski propisao izgradnju zidova i odobrio financiranje, izvršna grana vlasti je glatko odbila povinovati se i SAD je ostao s otvorenom granicom koja je omogućila ulazak milijunima osoba bez dokumenata. To nije bilo stranačko pitanje, jer su republikanci bili jednako sukrivci kao i demokrati u izbjegavanju graničnih kontrola.
Sutherland i njegovi prijatelji iz Trilateralne komisije u Europi prvenstveno su bili odgovorni za stvaranje i unapređenje sustava upravljanja Europskom unijom. Komisija je izvršila sličnu hegemoniju u SAD-u od izbora Jimmyja Cartera i Waltera Mondalea 1975., a obojica su bili Trilateralci.
Naknadne Trilaterale uključuju Georgea H.W. Busha, Billa Clintona, Al Gorea i Dicka Cheneya. Obama nije član ali je okružen Trilateralama. Ekonomskom i trgovinskom politikom dominiraju članovi Trilaterale: devet od dvanaest američkih trgovinskih predstavnika od Cartera bili su članovi Komisije. Šest od osam predsjednika Svjetske banke bili su članovi.
Pronalaženje istih migracijskih politika u dva različita dijela svijeta snažno upućuje na postojanje jednog izvora, naime Trilateralne komisije.
Provjeri/technocracy.news
Foto naslovnice: screenshot thepeoplesvoice.tv
P O D I J E L I !
