Ovako vaša vlada planira proračun, a vi i dalje mislite da radi za vaše dobro

Ovih dana aktualno je pitanje planiranja državnog proračuna za iduću 2022. godinu.

Većina ljudi uglavnom niti ne zna o čemu se radi, a onaj dio koji možda i razumije prima ovakve informacije kao zdrave za gotove. No, ukoliko vam netko obrati pozornost na suštinu zbivanja koja se događa u pozadini ovakvih radnji, koje su uglavnom zamaskirane umjetno stvorenim dnevnopolitičkim ili domoljubnim prijeporima, stvari postaju sasvim jasne što to političari zapravo rade, zašto i kome u korist.

Pogledate li državni proračun po godinama, uočit ćete da se iz godine u godinu uvijek planiraju rashodi veći od prihoda. I to nije slučaj samo za Hrvatsku, nego je to pravilo u gotovo svim drugim zemljama. Da stvar bude još bizarnija, planirani proračuni se gotovo nikada ne realiziraju po planu, nego se u pravilu pred kraj fiskalne godine uvijek vrši tzv. rebalans proračuna, a kojim se nadoda još koja milijarda na rashodovnu stranu.

Da ovakve stvari nisu normalne najbolje se dokazuje na primjeru vašeg osobnog kućnog budžeta. Recimo da planirate idući mjesec ostvariti prihod od npr. 10 000 kuna, a istodobno planirate rashod od 15 000 kn. I tako svaki mjesec, iz mjeseca u mjesec, baš kao naše vlade iz godine u godinu. Onaj manjak od 5 000 kuna koji vam nedostaje u proteklom mjesecu uzeti ćete na dug ili ćete prodati nešto obiteljskog „srebra“, ukoliko ga još imate.

Koliko dugo ćete moći tako živjeti i kada mislite vratiti dugove? Je li smatrate da tako dobro upravljate kućnim budžetom i vodite obitelj u svijetlu budućnost?

Smatrate li da vlade na takav način rade dobro za države i narode ili upravo suprotno?

Iz godine u godinu kako se povećavaju prihodi, tako se povećavaju i rashodi, a oni bi trebali biti jednaki ili što bi narod rekao “pokrij se koliko je dug lancun”.

Dakle, bez obzira na visinu prihoda, političari uvijek planiraju proračun s većom rashodovnom stranom kako bi država, odnosno njeni građani stalno bili u minusu.

A zašto to rade?

Jednim dijelom da bi imali što više novca za realizaciju nekakvih, u većini slučajeva nebitnih, projekata na kojima će opet pokupiti glasove na izborima (na račun nas i naše budućnosti, na račun naše djece), dijelom zbog provizije samih aktera i naposljetku zbog održanja stanja dugovanja.

Zamislite situaciju u kojoj banka kod koje se traži zaduženje kaže odgovornoj osobi kako će joj za svaku milijardu nekog novca za koju se zaduži isplatiti milijun tog istog novca. Malo vjerojatno kažete?

Kako bi razumjeli zašto je potrebno stalno održavanje stanja dugovanja, morate se sjetiti tko su ljudi koji državama „posuđuju“ novce. Pa, to su oni isti ljudi koji su i „instalirali“ gotovo sve vlade u svijetu, a da je to tako možete prepoznati po istom obrascu koji se svugdje pojavljuje. Bitno je da država i narod budu što ovisniji o njima, kako bi se na kraju mogla izvršiti planirana velika pljačka, a radi se o oduzimanju svega što požele…poduzeća, otoci, potoci, šume, vode…a novce ionako printaju iz „ničega“, pa im nije problem posuditi koliko god “nam treba”.