Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Više od vitamina
Nacionalni instituti za zdravlje (NIH) trenutačno preporučuju dodatke vitamina D u dozi od 600 međunarodnih jedinica (IU) dnevno, uz upozorenje o potencijalnoj toksičnosti ako ljudi uzmu više.
No, za neke ljude, suplementacija s onim što bi se smatralo vrlo visokom dozom vitamina D svaki dan može imati koristi za zdravlje, a ne toksičnost, sugeriraju stručnjaci.
U 2019., internist s certifikatom odbora dr. Patrick McCullough objavio je izvješće o iskustvima tri pacijenta koji su uzimali visoke doze od 20.000 do 60.000 IU vitamina D dnevno tijekom mnogo godina, a sva trojica su od tada primijetila značajna poboljšanja zdravlja.
Jedan je pacijent počeo uzimati suplemente vitaminom D3 osam godina prije objave izvješća, te doživio smanjenje napadaja astme s 5-6 godišnje na samo 1 napad od 2011. do 2019. godine. Pacijent je počeo s 10.000 IU dnevno, te je do trenutka objavljivanja izvješća prestao uzimati većinu lijekova protiv astme, uzimajući 30.000 IU dnevno.
Ulcerirana lezija na šaci drugog pacijenta, za koju se pretpostavljalo da je oblik raka kože, smanjila se nakon uzimanja visokih doza.
Još jedan pacijent je imao opsežnu psorijazu na tjemenu, čelu i ušima, kao i manju na prsima, trbuhu, laktovima i bedrima. Dobio je 50 000 IU vitamina D2 i ubrzo je primijetio dramatično poboljšanje psorijaze. Koža mu se očistila nakon nekoliko mjeseci liječenja i mogao je prestati koristiti steroidne kreme i ljekovite šampone.
Dok su klinička poboljšanja impresivna, doze koje su ti pacijenti primili—koje bi se smatrale potencijalno toksičnima—posebno su zapanjujuće.
Adekvatna u odnosu na optimalnu dozu
Trenutačne preporuke sugeriraju dnevni unos od 600 IU kako bi se postigla serumska razina od 20 ng/ml vitamina D u krvi, s postavljenom dopuštenom granicom od 4000 IU dnevno, što neki stručnjaci smatraju nedostatnim za optimalno zdravlje.
McCullough je tvrdio da su “trenutne doze koje se preporučuju subfiziološke”, što znači da su ispod prirodnih potreba tijela. Umjesto toga, McCullough je predložio da bi 10 000 IU dnevno bila odgovarajuća fiziološka doza.
Stručnjaci iz Vijeća za odgovornu prehranu predložili su povećanje maksimalne dnevne granice na 10.000 IU dnevno, nakon što nisu pronašli toksičnost u kliničkim ispitivanjima vitamina D u kojima je osobi davano 10.000 IU ili čak veće doze.
Godine 2011. Endocrine Society je na sličan način izjavilo da je do 10.000 IU dnevno sigurno za odrasle.
Razlike u granicama doziranja uzrokovane su različitim razmatranjima potencijalnih zdravstvenih dobrobiti vitamina D.
Vitamin D je više od vitamina
Brojni radovi u literaturi pokazuju da vitamin D ima mnoštvo uloga u više procesa i organa. Većina stanica ima specifičan receptor za vitamin D, a kada se molekula vitamina D veže za svoj receptor, može aktivirati oko 2000 gena u tijelu.
Stručnjak za vitamin D William Grant, koji je objavio više od 300 radova o vitaminu D, rekao je da vitamin D treba promatrati kao hormon, a ne kao vitamin. Vitamini su mikronutrijenti, a tijelo ih koristi u malim količinama za njihovu pomoćnu ulogu u uspostavljanju zdravstvenih putova.
Vitamin D, međutim, djeluje na mnoge genetske putove kao izravni doprinos, a ne kao pomoćnik, regulirajući razine kalcija i paratireoidnih hormona, te u interakciji s imunološkim stanicama, neuronima, stanicama gušterače i mnogim drugim.
Ono što je najvažnije, dok se svi ostali vitamini moraju dobiti putem prehrane, tijelo prirodno proizvodi vitamin D iz sunčeve svjetlosti. Mnoga su istraživanja također pokazala da je bez izlaganja suncu prilično teško dobiti dovoljno vitamina D samo prirodnom prehranom.
Nedostaci vitamina D povezani su s lošim kardiovaskularnim zdravljem, dijabetesom, hipertenzijom, smrtnošću od raka, kognitivnim padom, infekcijama, autoimunim bolestima i alergijama.
600 IU možda neće biti dovoljno za cjelokupno zdravlje
Iz tog razloga, neki stručnjaci sugeriraju da je vitamin D potreban u puno većoj dozi od one koja se preporučuje za održavanje općeg zdravlja.
Certificirana internistica i integrativna liječnica dr. Ana Mihalcea rekla je da većini njezinih pacijenata treba 10.000 IU dnevno kako bi postigli optimalnu funkciju s kognitivnom i energetskom razinom.
Mnogi njezini pacijenti došli su k njoj s umorom, slabošću mišića i lošim kognitivnim sposobnostima, a sve to može biti povezano s nedostatkom vitamina D unatoč tome što su ti pacijenti bili na “adekvatnoj” razini od 20 ng/ml.
Nakon što im je pomoću dodataka povisila razinu u serumu na 70 ng/ml ili više, neki su od njih primijetili velika poboljšanja. Mihalcea ukazuje da je nedostatak vitamina D možda krivac za njihove simptome.
Optimalna doza razlikuje se među pacijentima
Iskusni kirurg i liječnik, s više od 20 godina prakse, dr. Joseph Bosiljevac također izvještava o velikoj varijabilnosti optimalne razine vitamina D u serumu među različitim pacijentima. Neki pacijenti su doživjeli velika poboljšanja nakon što su im razine dosegnule već 60 ng/ml, dok je drugima bilo potrebno 120 ng/ml ili više.
Studije su pokazale da se toksičnost vitamina D može razviti kada razina vitamina D u serumu prijeđe iznad 150 ng/ml, iako je McCullough rekao da je vidio da neki pacijenti dobro funkcioniraju na više od 200 ng/ml.
Visoke doze vitamina D kao lijek
Liječnici kažu da ljudi s određenim patologijama mogu trebati više vitamina D nego zdravi ljudi. Neki ljudi s neizlječivim bolestima odlično su se oporavili nakon što su im propisane visoke doze vitamina D.
Dodatni vitamin D može se koristiti “kao lijek, a ne samo kao preventivni vitamin”, rekla je Mihalcea.
Istraživanja su pokazala da dovoljne razine vitamina D mogu smanjiti rizik od mnogih stanja, od kardiovaskularnih bolesti do alergija.
Vitamin D regulira imunološke stanice, smanjuje upalu i aktivira imunološke stanice koje se suprotstavljaju autoimunim odgovorima.
Neki pacijenti s autoimunim bolestima imaju otpornost na vitamin D; osoba postaje manje osjetljiva na suplementaciju vitaminom D i izlaganje suncu. Stoga su im potrebne veće doze vitamina D kako bi podigli razinu vitamina D u serumu na odgovarajući raspon.
Dr. Cicero Coimbra, otkrio je da mnogi njegovi pacijenti s multiplom sklerozom postižu remisiju nakon uzimanja velikih doza vitamina D, zajedno s drugim dodacima prehrani.
Protokol može započeti s niskim dozama od 150 IU po kilogramu tjelesne težine i potencijalno se može povećati do doza visokih do 1000 IU po kilogramu tjelesne težine dnevno, pod uvjetom da se pacijenti rutinski testiraju kako bi se provjerile razine paratiroidnih hormona, kalcija i drugih mikronutrijenata.
Coimbra je rekao da je njegova klinika liječila preko 15.000 pacijenata s autoimunim bolestima; među pacijentima s multiplom sklerozom, oko 85 posto dostigne remisiju. Njegov protokol se također koristio za reumatoidni artritis, lupus, upalne bolesti crijeva, psorijazu i Crohnovu bolest diljem svijeta, a većina pacijenata koji su slijedili ove protokole prijavila je značajna poboljšanja.
Rak
Veće doze vitamina D povezane su s nižim rizikom od progresije raka i smrtnosti.
Nedostaci vitamina B skupine, vitamina C, željeza, cinka, magnezija i selena povezani su s povećanim rizikom od raka, a mnoge opservacijske studije na pacijentima s rakom otkrile su da je nedostatak vitamina D također faktor rizika.
Izvješće iz 2016. pokazalo je da su žene čija je razina vitamina D podignuta iznad 40 ng/ml imale više od 65 posto manji rizik od pojave raka. Druga studija iz 2019. koja je pratila pacijente s rakom debelog crijeva u posljednjem stadiju otkrila je da su oni koji su povećali razinu vitamina D imali sporije pogoršanje simptoma.
Grantovo istraživanje pokazuje da vitamin D smanjuje rizik od pojave raka utječući na diferencijaciju, proliferaciju i apoptozu (dezintegraciju) stanica, sprječava smrtnost smanjenjem stvaranja novih krvnih žila za održavanje rasta tumora i smanjuje metastaze.
Budući da vitamin D djeluje blokirajući puteve koji potiču daljnji rast i metastaze raka, bolji je u sprječavanju smrtnosti od raka nego pojavnosti raka, rekao je Grant.
Vrijedno je napomenuti da rak može biti potaknut mnoštvom čimbenika uključujući toksine iz okoliša, pušenje, zračenje, genetiku i upale, od kojih se mnogi ne mogu kontrolirati samo unosom vitamina D.
Nadalje, još je neizvjesno hoće li vitamin D biti učinkovit za sve vrste raka, a razlozi oboljenja oboljelih od raka razlikuju se od jednog do drugog.
Unatoč tome, zabilježeni su slučajevi remisije raka nakon uzimanja visokih doza vitamina D, iako drugi čimbenici mogu utjecati na oporavak pacijenata.
Zdravlje mozga
Niske razine vitamina D povezuju se s većim rizikom od tjeskobe, depresije, Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti i autizma.
Vitamin D regulira kemikalije u mozgu koje pomažu neuronima u korteksu i hipokampusu rasti i preživjeti. Ta su dva područja uključena u pamćenje i kognitivne funkcije, obradu emocija i složene motoričke funkcije.
Mihalcea je rekla da bi se moždana magla koju njezini pacijenti doživljavaju kao dio njihovog nedostatka ublažila kada bi im podigla razinu vitamina D.
Psihijatar dr. John J. Cannell rekao je u intervjuu za ZME Science da je u liječenju djece s autizmom otkrio da je davanje veće doze od 5000 IU dnevno pomoglo gotovo 80 posto ove djece sa njihovim simptomima.
“Moje iskustvo, nakon što sam liječio oko 100 djece s autizmom, je da 25 posto dramatično reagira na visoke doze vitamina D, 50 posto značajno, a 25 posto uopće ne reagira”, rekao je.
Koliko je vitamina D potrebno?
Certificirani internist dr. Syed Haider preporučuje određenu količinu izlaganja suncu kao najbolju opciju za dobivanje vitamina D, jer je nemoguće razviti toksičnost od izlaganja suncu znog toga što tijelo ima mehanizam za sprječavanje daljnje proizvodnje.
Ipak, s obzirom na to da većina ljudi živi u urbanim područjima i veći dio dana provodi u zatvorenom prostoru, uzimanje dodataka prehrani vjerojatno je najprikladnija opcija.
Osoba može suplementirati ili biljnim vitaminom D2, poznatim kao ergokalciferol, ili životinjskim vitaminom D3, također poznatim kao kolekalciferol. Dva vitamina nisu sinonimi jedan za drugoga; kada se proguta, tijelo proizvodi različite metabolite.
Između to dvoje, liječnici obično prepisuju D2 jer je dostupniji na tržištu, ali se više preporučuje verzija D3. Tijelo ga bolje apsorbira, a i duže se zadržava u organizmu.
Štoviše, D3 može biti manje povezan s toksičnošću, budući da je tijelo tolerantnije na njega.
Preporučljivo je uzimati vitamin D s K2 i magnezijem prilikom suplementacije jer će to spriječiti toksičnost vitamina D.
I K2 i magnezij pomažu taložiti kalcij u kostima, a ne u arterijama, te stoga sprječavaju hiperkalcijemiju, koja se može pojaviti kao posljedica toksičnosti vitamina D.
Mihalcea je naglasila važnost testiranja razine vitamina D u serumu kao indikacije za doziranje, budući da apsorpciju vitamina D mogu opstruirati upale, stres, pretilost i loše zdravlje crijeva.
Endokrinolog i stručnjak za vitamin D, dr. Michael Holick, pokazao je da pretile osobe imaju tendenciju manjka budući da dodatna masnoća u njihovim tijelima izdvaja više vitamina D u njihovim stanicama umjesto da mu dopušta da slobodno lebdi u serumu, zbog čega su pretile osobe obično potrebne nekoliko puta više od preporučene doze.
Provjeri/TheEpochTimes
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
