Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Nepoznata povijest
Prema našem konvencionalnom pogledu na povijest, ljudi Zemljom u današnjem obliku hodaju tek nekih 200 000 godina, a velik dio mehaničke genijalnosti za koju znamo u moderno doba počeo se razvijati tek prije nekoliko stotina godina, tijekom industrijske revolucije. Međutim, današnji dokazi aludiraju na napredne civilizacije koje su postojale prije nekoliko tisuća godina, pa čak i puno ranije.
“Oopart“ ili “artefakt izvan mjesta” je izraz koji se daje brojnim pretpovijesnim predmetima koji se danas nalaze na raznim mjestima diljem svijeta i koji pokazuju razinu tehnološke sofisticiranosti koja nije u skladu s našom sadašnjom paradigmom.
Mnogi znanstvenici ih pokušavaju objasniti kao prirodne pojave, dok drugi kažu da su takva objašnjenja omalovažavajuća i da su pretpovijesne civilizacije imale napredno znanje, a to je znanje izgubljeno tijekom stoljeća da bi se iznova razvilo u modernim vremenima.
Ovdje ćemo pogledati razne „oopartove“, starosti od nekoliko stotina do milijun godina, ali svi pokazuju napredak daleko iznad svog vremena.
Ne možemo sa sigurnošću reći što su potpuno istinite činjenice, a dat ćemo vam letimičan pogled na ono što je poznato, pretpostavljeno u vezi s ovim fenomenima, u duhu otvorenog uma i usmjerenosti prema pravim znanstvenim otkrićima.
17. Baterije stare 2000 godina?
Dokazano je da glinene posude s asfaltnim čepovima i željeznim šipkama izrađene prije otprilike 2000 godina mogu proizvesti više od volta električne energije. Ove drevne “baterije” pronašao je njemački arheolog Wilhelm Konig 1938. godine, nedaleko od Bagdada u Iraku.
“Baterije su oduvijek privlačile interes kao zanimljivost”, rekao je dr. Paul Craddock, stručnjak za metalurgiju u Britanskom muzeju, za BBC 2003. godine: “One su jednokratne. Koliko znamo, nitko drugi nije pronašao ništa slično. Čudne su to stvari; one su jedna od životnih enigmi.”
16. Staroegipatska žarulja?
Reljef ispod hrama Hathor u Denderi, u Egiptu, prikazuje figure koje stoje oko velikog objekta nalik na žarulju. Erich Von Däniken, koji je napisao “Kočiju bogova”, napravio je model žarulje koja radi kada je spojena na izvor struje, emitirajući jezivo, ljubičasto svjetlo.
15. Veliki zid Teksasa
Godine 1852., u sada poznatom okrugu Rockwall u Teksasu, farmeri su kopajući bunar otkrili nešto što je izgledalo kao drevni kameni zid. Procjenjuje se da je star između 200.000 do 400.000 godina, neki kažu da je to prirodna formacija, dok drugi kažu da je očito djelo čovjeka.
Dr. John Geissman sa Sveučilišta Texas u Dallasu testirao je stijene u sklopu dokumentarca History Channela. Otkrio je da su svi bili magnetizirani na isti način, sugerirajući da su se formirali tamo gdje jesu i da nisu premješteni na to mjesto s nekog drugog mjesta. No, neke ovaj test za TV emisiju nije uvjerio i pozivaju na daljnje studije.
Geolog James Shelton i arhitekt s Harvarda John Lindsey primijetili su elemente koji izgledaju kao arhitektonski dizajn, uključujući lukove, portale s prečkama i četvrtaste otvore koji nalikuju prozorima.
14. Nuklearni reaktor star 1,8 milijardi godina?
Godine 1972. francuska je tvornica uvezla rudaču urana iz Okla, u afričkoj Republici Gabon. Uran je već bio ekstrahiran. Otkrili su da je mjesto nastanka očito funkcioniralo kao veliki nuklearni reaktor koji je nastao prije 1,8 milijardi godina i radio je oko 500.000 godina.
Dr. Glenn T. Seaborg, bivši šef Povjerenstva za atomsku energiju SAD-a i dobitnik Nobelove nagrade za svoj rad u sintezi teških elemenata, vjerovao je da to nije prirodni fenomen, te da stoga mora biti nuklearni reaktor koji je napravio čovjek.
Da bi uran “izgorio” u reakciji, potrebni su vrlo precizni uvjeti. Voda mora biti izuzetno čista, puno čišća nego što se javlja u prirodi. Materijal U-235 neophodan je za pojavu nuklearne fisije. To je jedan od izotopa koji se prirodno nalaze u uranu. Nekoliko stručnjaka za reaktorski inženjering rekli su kako vjeruju da uran u Oklu nije mogao biti dovoljno bogat U-235 da bi se reakcija odvijala prirodnim putem.
13. Izrađivači pomorskih karata prije nego što je Antarktika bila prekrivena ledom?
Neki misle da karta koju je izradio turski admiral i kartograf Piri Reis 1513. godine, ali potječe iz raznih ranijih karata, prikazuje Antarktiku onakvom kakva je bila u vrlo dalekom dobu prije nego što je bila prekrivena ledom.
Kopnena masa je prikazana kako strši iz južne obale Južne Amerike. Kapetan Lorenzo W. Burroughs, kapetan američkih zračnih snaga u kartografskom odjelu, napisao je pismo dr. Charlesu Hapgoodu 1961. godine rekavši da se čini da ova kopnena masa točno prikazuje obalu Antarktike kakva je ispod leda.
Dr. Hapgood (1904. – 1982.) bio je jedan od prvih koji je javno sugerirao da karta Piri Reisa prikazuje Antarktiku tijekom prapovijesti. Bio je povjesničar školovan na Harvardu čije su teorije o geološkim pomacima zaslužile divljenje Alberta Einsteina. Pretpostavio je da su se kopnene mase pomaknule, objašnjavajući zašto je Antarktika prikazana povezanom s Južnom Amerikom.
Moderne studije opovrgavaju Hapgoodovu teoriju da se takva promjena mogla dogoditi unutar tisuća godina, ali pokazuju da se mogla dogoditi unutar milijuna godina.
12. 2000 godina star detektor potresa
Zhang Heng je 132. godine nove ere stvorio prvi seizmoskop na svijetu. Kako točno radi ostaje misterij, ali replike su radile s preciznošću usporedivom s modernim instrumentima.
138. godine nove ere, točno je naznačeno da se potres dogodio oko 300 milja zapadno od Luoyanga, glavnog grada. Nitko nije osjetio potres u Luoyangu i odbacio je upozorenje sve dok glasnik nije stigao nekoliko dana kasnije, tražeći pomoć.
11. Lule stare 150.000 godina?
Pećine blizu planine Baigong u Kini sadrže cijevi koje vode do obližnjeg jezera. Pekinški institut za geologiju ih je datirao na prije oko 150.000 godina, prema Brianu Dunningu sa Skeptoid.com.
Državni medij Xinhua izvijestio je da su cijevi analizirane u lokalnoj talionici i da se 8 posto materijala nije moglo identificirati. Zheng Jiandong, geološki istraživač iz Kineske uprave za potrese, rekao je državnim novinama People’s Daily 2007. da su neke od cijevi bile vrlo radioaktivne.
Jiandong je rekao da se magma bogata željezom možda uzdigla iz dubine Zemlje, dovodeći željezo u pukotine gdje se moglo skrutiti u cijevi; iako je priznao: “Doista postoji nešto tajanstveno u vezi s ovim lulama.” Naveo je radioaktivnost kao primjer čudnih svojstava cijevi.
10. Antikiterski mehanizam
Mehanizam koji se često naziva drevnim “računalom”, a koji su izgradili Grci oko 150. godine prije Krista, bio je u stanju izračunati astronomske promjene s velikom preciznošću.
“Da nije otkriveno… nitko ne bi vjerovao da bi moglo postojati jer je tako sofisticirano”, rekao je matematičar Tony Freeth u dokumentarcu NOVA-e. Mathias Buttet, direktor istraživanja i razvoja proizvođača satova Hublot, rekao je u videu koji je objavilo Ministarstvo kulture i turizma Helenske Republike, “Ovaj mehanizam s Antikitere uključuje genijalne značajke koje se ne nalaze u modernoj izradi satova.”
9. Svrdlo za ugljen
John Buchanan, Esq., predstavio je misteriozni predmet na sastanku Društva antikvara Škotske 13. prosinca 1852. Svrdlo je pronađeno zatvoreno u ugljenu debelom oko 56 centimetra, zakopano u sloju gline pomiješanom s gromadama debljine oko 2 metra.
Kaže se da je Zemljin ugljen nastao prije više stotina milijuna godina. Društvo je odlučilo da je instrument suvremene razine naprednosti. No zaključeno je da je “željezni instrument mogao biti dio bušilice koja se slomila tijekom neke prethodne potrage za ugljenom.”
Buchananovo detaljno izvješće nije uključivalo nikakve znakove da je ugljen koji okružuje instrument probušen bušenjem.
8. Kugle stare 2,8 milijardi godina?
Za sfere s finim utorima oko njih, pronađene u rudnicima u Južnoj Africi, neki kažu da su prirodno formirane mase mineralne tvari. Drugi su rekli da ih je oblikovala pretpovijesna ljudska ruka.
“Globusi, koje imaju vlaknastu strukturu iznutra s ljuskom oko sebe, vrlo su tvrdi i ne mogu se izgrebati, čak ni čelikom”, rekao je Roelf Marx, kustos muzeja Klerksdorp u Južnoj Africi, prema knjizi Michaela Crema “Zabranjena arheologija: Skrivena povijest ljudske rase“. Marx je rekao da su sfere stare oko 2,8 milijardi godina.
Ako su to mineralne mase, nejasno je kako su točno nastale.
7. Željezni stup Delhija
Ovaj je stup star najmanje 1500 godina, ali bi mogao biti i stariji. Ostaje bez rđe i zapanjujuće je čistoće. Sastoji se od 99,72 posto željeza, prema profesoru AP Gupti, voditelju Odsjeka za primijenjene i humanističke znanosti na Institutu za tehnologiju i menadžment u Indiji.
U moderno doba, kovano željezo se izrađuje s čistoćom od 99,8 posto, ali sadrži mangan i sumpor, dva sastojka kojih nema u stupu.
Napravljen je najmanje “400 godina prije nego što ga je najveća poznata ljevaonica na svijetu mogla proizvesti”, napisao je John Rowlett u “Studiji o obrtnicima drevnih i srednjovjekovnih civilizacija kako bi se pokazao utjecaj njihove obuke na našu današnju metodu Trgovačko obrazovanje.”
6. Vikinški mač Ulfberht
Kad su arheolozi pronašli vikinški mač Ulfberht, koji datira iz 800. do 1000. godine nove ere, bili su zapanjeni. Nisu mogli shvatitit kako bi tehnologija za izradu takvog mača bila dostupna sve do industrijske revolucije, 800 godina kasnije.
Njegov sadržaj ugljika je tri puta veći od ostalih mačeva tog vremena, a nečistoće su uklonjene do te mjere da je željezna rudača morala biti zagrijana na najmanje 1650°C.
Uz veliki trud i preciznost, moderni kovač Richard Furrer iz Wisconsina iskovao je mač Ulfberht kvalitete koristeći tehnologiju koja bi bila dostupna u srednjem vijeku. Rekao je da je to najkompliciranija stvar koju je ikada napravio, a koristio je metode za koje nije poznato da su ih koristili ljudi tog vremena.
5. Čekić star 100 milijuna godina?
Čekić je pronađen u Londonu u Teksasu, 1934. godine, zatvoren u kamenu koji se formirao oko njega. Kaže se da je stijena koja okružuje čekić stara više od 100 milijuna godina.
Glen J. Kuban, skeptik je prema tvrdnjama da je čekić napravljen prije više milijuna godina, rekao je da kamen možda sadrži materijale stare više od 100 milijuna godina, ali to ne znači da je stijena nastala oko čekića tako davno.
Rekao je da se nešto vapnenca stvorilo oko artefakta za kojeg se zna da su iz 20. stoljeća, tako da se konkrementi mogu formirati prilično brzo oko predmeta (konkrementi su mase stvrdnute mineralne tvari).
Carl Baugh, koji je bio u posjedu artefakta, rekao je da se drvena ručka pretvorila u ugljen (dokaz njene velike starosti) i da je metal od kojeg je napravljena čudnog sastava. Kritičari su pozvali na neovisna testiranja kako bi se potvrdile ove tvrdnje, ali do sada takvo testiranje nije provedeno.
4. Prapovijesno gradilište?
Radnici u kamenolomu u blizini Aix-en-Provencea u Francuskoj u 18. stoljeću naišli su na alate zaglavljene u sloju vapnenca 15 metara ispod zemlje.
Pronalazak je 1820. u Američkom časopisu za znanost i umjetnost zabilježio TD Porter, koji je prevodio djelo grofa Bournona – „Mineralogija“.
Drveni instrumenti pretvorili su se u ahat, tvrdi kamen. Porter je napisao: “Sve je težilo da dokaže da je ovaj rad izveden na mjestu gdje su postojali tragovi. Prisutnost čovjeka tada je prethodila formiranju ovog kamena, i to vrlo značajno budući da je on već bio na takvom stupnju civilizacije da su mu umjetnosti bile poznate, te da je on klesao kamen i oblikovao stupove od njega.”
Kao što je navedeno u gore navedenom slučaju čekića, poznato je da se vapnenac stvara relativno brzo oko modernih alata.
3. Most star milijun godina?
Prema drevnoj indijskoj legendi, kralj Rama izgradio je most između Indije i Šri Lanke prije više od milijun godina. Ono što se čini kao ostaci takvog mosta vidljivo je na satelitskim snimkama, ali mnogi kažu da je to prirodna formacija.
Dr. Badrinarayanan, bivši direktor Geološkog instituta Indije, proučavao je uzorke jezgre s mosta. Zbunio ga je izgled gromada na vrhu sloja morskog pijeska i pretpostavio je da su gromade sigurno tamo bile umjetno postavljene.
Geolozi se nisu složili ni oko jednog prirodnog objašnjenja. Datiranje je bilo kontroverzno, jer neki kažu da bilo koji dio mosta (kao što su uzorci koralja) ne može dati pravu sliku o tome koliko je star cijeli most.
2. Svjećica stara 500.000 godina?
Godine 1961. troje ljudi je bilo u potrazi za geodama za svoju prodavaonicu dragulja i suvenira u Olanchi, u Kaliforniji, kada su pronašli nešto što je izgledalo kao svjećica uvučena u geodu. Virginia Maxey, jedna od troje pronalazača, rekla je u to vrijeme da je geolog pregledao fosile oko uređaja i datirao uređaj na 500.000 godina ili više.
Geolog nikada nije imenovan, a trenutno se ne zna gdje se artefakt nalazi. Kritičari tvrdnje, Pierre Stromberg i Paul V. Heinrich, imaju samo rendgenske snimke i umjetničku skicu artefakta za analizu. Misle da je to bila moderna svjećica uvučena u brzo formirajući beton, a ne geoda.
No, Stromberg i Heinrich su rekli: “Postoji malo čvrstih dokaza da su izvorni pronalazači namjeravali ikoga prevariti.”
1. Prapovijesni zid u blizini Bahama?
Zid od stijene u obliku velikih, debelih blokova pronađen je uz obalu Bahama 1968. Arheolog William Donato proveo je višestruka ronjenja kako bi istražio zid i pretpostavlja da se radi o strukturi koju je napravio čovjek, staroj od 12.000 do 19.000 godina, izgrađenoj za zaštititu prapovijesnog naselja od valova.
Otkrio je da se radi o višeslojnoj strukturi koja uključuje potporno kamenje za koje se čini da su je postavile ljudske ruke. Također je pronašao nešto za što vjeruje da je kameno sidro s rupama za užad.
Dr. Eugene Shinn, umirovljeni geolog koji je radio za US Geological Survey, rekao je da uzorci kamene jezgre koje je uzeo pokazuju pad prema dubokoj vodi. Ako sve jezgre pokazuju pad prema dubokoj vodi, to bi dokazalo da je stijena nastala tamo gdje jest, a nije nastala negdje drugdje, da bi je kasnije ljudi prenijeli na sadašnju lokaciju.
Njegovi kasniji spisi govore da su svi njegovi uzorci pokazali ovaj pad, kao da dokazuju da je to prirodna formacija. Ali njegova ranija studija je ukazala da je samo 25 posto njegovih uzoraka pokazalo pad.
Dr. Greg Little, psiholog koji se zainteresirao za ovu strukturu, suočio se sa Shinnom zbog ove razlike i Shinn je priznao da svoju studiju nije shvaćao ozbiljno. Rekao je: “Malo sam se zanio da napravim dobru priču.”
Provjeri/TheEpochTimes
Foto naslovnice i sve fotografije u tekstu: screenshot theepochtimes.com
P O D I J E L I !
Ovim svijetom vlada pali anđeo Sotona Đavo, kojeg je Krist razotkrio kao oca laži. Cijeli svijet je u vlasti Zloga, pa tako mu je sva znanost podređena. Vidjeli smo na zadnjim događanjima u vezi p(l)andemije, gdje svi oni koji govore suprotno od službene verzije koja je nadahnuće elita koje služe globalnom kultu, je unaprijed izrugana i odbačena…
Ista stvar je i s službenom povijesti ove planete Zemlje i svega na njoj. Osobno, ne vjerujem da je Zemlja i život na njoj stariji od par desetaka tisuća godina. I to ide u skladu s objavama nekolicine znanstvenika kreacionista,poput npr. Robert Gentry-a…
Najlakše je lupati stotine tisuća, milijuna godina ili čak po nekoliko milijardi godina… Pa , ljudi moji znate li uopće koliki je to vremenski period?
Robert Gentry je istraživao granit po svom svijetu i utvrdio da je pun mjehurića radioaktivnog polonija, što znači da je Netko super moćan ohladio površinu zemlje u najkraćem vremenu, poput situacije da imate šumeću tabletu C vitamina u čaši vode i imate super zamrzivač koji vodu zamrzne u sekundi. Što dobijete u presjeku leda? Mjehuriće u vodi! Isto je s polonijem u granitu. Osim toga profesor Gentry je pronašao plin Helij , što upućuje da se proces dogodio prije par desetaka tisuća godina, jer da se radi o milijunima godina Helij bi ishlapio.
Svi znamo po biblijskoj kronologiji da je potop bio prije nešto više od 4000 godina. Tad je na Zemlji bio jedan veliki kontinent, nazvan kopno. A na Zemlji su uz ljude stigli pali anđeli ( vanzemaljci, ako tako želite)
Sve što se pronalazi od piramida i ostalih čuda dostignuća su njihovo djelo. Zna se da skrivaju istinu. Piramide su obrasle fosilima školjki i oni ih danas intenzivno uklanjanju. Znači piramide su bile pod vodom dulje vrijeme, a Biblija govori o godini dana potopa…itd.itd.
Evo još nekih razmišljanja o mladoj zemlji o kojima se malo piše….
1. Radioaktivni halo-i
Neke stijene u sebi sadrže radioaktivne elemente, kao što su Uran, Torij, Radij ili Polonij. Ti elementi spontano se raspadaju nuklearnim procesima, pri čemu dolazi do izračenja određene količine energije. Ako se taj proces događa u stijeni, onda to izračenje rezultira time da se okolina točke gdje je stajao atom koji se raspao oboji bojom koja je karakteristična za svaki pojedini element. To obojenje (koloracija) je u obliku sfere koja se naziva ‘radiohalo’. Po boji i uzorku radiohalo-a može se zaključiti o kojem je elementu riječ.
Fizičar Robert V. Gentry godinama je istraživao radihalo-e i došao do otkrića da se među njima nalaze i tragovi Polonija (Po-218) koji ne može živjeti dulje od nekoliko minuta. Polonijske radiohalo-e Gentry je našao u mnogim geološkim slojevima (koji su po evolucionističkoj paradigmi nastajali milijunima i milijardama godina) što je rezultiralo zaključkom da Zemlja nikada nije bila rastaljena masa (jer inače Polonij ne bi mogao ostaviti tragove u stijenama), te da su svi geološki slojevi podjednako stari. Drugim riječima, stijene su morale biti stvorene brzo (kroz nekoliko minuta) i istovremeno. Upravo onako kako bismo zaključili literarnim čitanjem biblijskog izvještaja o Stvaranju.
2. Slabljenje Zemljinog magnetskog polja
Jačina magnetskog polja Zemlje mjeri se od 1835. godine. Usporedbom svih do sada prikupljenih podataka i njihovom ekstrapolacijom dolazi se do zaključka da se svakih 1465 godina jakost magnetskog polja Zemlje smanji za pola. Pod tim uvjetima, prije 10.000 godina magnetno polje Zemlje bilo bi toliko jako da bi život bio onemogućen. To ukazuje na to da život na Zemlji ne može biti stariji od 10.000 godina, što je savršeno u skladu s onim što bismo očekivali ako ozbiljno uzmemo u obzir biblijske kronologije po kojima je život stvoren prije nekih 6 – 7 tisuća godina.
3. Najstarija pustinja
Najstarija pustinja na svijetu je Sahara, i njezina starost se pouzdano može procijeniti na oko 4.500 godina. To se savršeno slaže s idejom potopa u dane Noe koji se zbio upravo prije od prilike toliko vremena. Ako je Zemlja zaista stara 4.6 milijardi godina, zašto nemamo pustinje starije od par tisuća godina?
4. Premalo soli u oceanu
Kao što znamo, oceani u sebi sadrže mnoge soli i minerale. Oceani svake godine prime više od 450 milijuna tona natrija. Oko 27% od te količine napusti ocean, a ostatak se otopi i zadrži u oceanu. Ako pretpostavimo da je ocean počeo kao potpuno slatka voda, onda bi se današnja slanost oceana postigla za manje od 42 milijuna godina – što je puno manje od navodne starosti Zemlje od 4.6 milijarde godina koju iznose evolucionisti. Kreacionisti pretpostavljaju da je Bog stvorio slane oceane prije nekoliko tisuća godina, što je u skladu s opažanjem.
5. Biološki materijal se prebrzo raspada
Poznato je da se DNA molekula mrtvog organizma jako brzo raspada. Molekularne veze pucaju i od DNA lanca vrlo brzo ostaju samo razbacane molekule. Stručnjaci se slažu da u idealnim uvjetima savršenog konzerviranja DNA molekula može opstati maksimalno do 10.000 godina. Međutim, čitavi lanci DNA molekula pronađeni su u fosilima čija je navodna starost nekoliko milijuna godina: kosti neandertalaca, kukci zarobljeni u smoli, čak i dinosauri. Sve to ukazuje da život na Zemlji ne može biti stariji od 10.000 godina, što je u slaganju s biblijskim izvještajem.
6. Previše ugljika (C14) u dubokim geološkim slojevima
Poluživot radioaktivnog izotopa ugljika C14 iznosi 5.700 godina. To znači da će se svakih 5.700 godina broj neraspadnutih ugljikovih atoma raspoloviti. Ako krenemo od neke razumne količine ugljika u nekom uzorku, možemo sa sigurnošću reći da nakon 250.000 godina tu više ne može biti niti jedan atom ugljika. Međutim, znatna količina C14 atoma nađena je u dubokim geološkim slojevima koji su navodno stari nekoliko milijuna pa i milijardi godina. Posebno je zanimljiva analiza ugljena koji je nađen u različitim geološkim slojevima sa od prilike istom koncentracijom atoma C14 – što ukazuje na to da su svi slojevi podjednako stari i da se njihova starost mjeri u tisućama, a ne u milijunima i milijardama godina.
7. Dijamanti su nastali nedavno
Evolucionistička paradigma pretpostavlja da su dijamanti nastali sporim naturalističkim procesima koji su trajali nekoliko milijuna ili čak milijardi godina. Ako je tomu tako, onda je sasvim jasno da u dijamantima ne može biti atoma C14, koji nakon 250.000 godina moraju potpuno nestati. Međutim, u mnogim dijamantima nađena je znatna količina atoma C14 koja ukazuje da su dijamanti stvoreni odjednom prije nekoliko tisuća godina – nadnaravnim činom Boga Stvoritelja, a ne sporim prirodnim procesima…