Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Božanski matematički omjer
Postoji jedna stvar koja je zajednička starim Grcima, renesansnim umjetnicima, astronomima iz 17. stoljeća i arhitektima 21. stoljeća – svi su koristili zlatnu sredinu, inače poznatu kao zlatni rez ili božansku proporciju. Da budemo precizni, ovo je broj 1,61803399— predstavljen grčkim slovom phi— koji se smatra doista jedinstvenim u svojim matematičkim svojstvima, rasprostranjenosti u prirodi i sposobnosti postizanja savršene estetske kompozicije.
Prema astrofizičaru Mariu Liviu:
„Neki od najvećih matematičkih umova svih vremena, od Pitagore i Euklida u staroj Grčkoj, preko srednjovjekovnog talijanskog matematičara Leonarda iz Pise i renesansnog astronoma Johannesa Keplera, do današnjih znanstvenih ličnosti poput oksfordskog fizičara Rogera Penrosea, proveli su beskrajne sate nad ovim jednostavnim omjerom i njegovim svojstvima. Ali fascinacija zlatnim rezom nije ograničena samo na matematičare. Biolozi, umjetnici, glazbenici, povjesničari, arhitekti, psiholozi, pa čak i mistici razmišljali su i raspravljali o temelju njegove sveprisutnosti i privlačnosti. Zapravo, vjerojatno je pošteno reći da je zlatni rez nadahnuo mislioce svih disciplina kao nijedan drugi broj u povijesti matematike.“
U matematici i umjetnosti, dvije su veličine u zlatnom rezu ako je njihov omjer jednak omjeru njihovog zbroja prema većoj od te dvije veličine. Kada se zlatna sredina konceptualizira u dvije dimenzije, obično se predstavlja kao pravilna spirala koja je definirana nizom kvadrata i lukova, od kojih svaki tvori “zlatne pravokutnike”.
Ovaj simbolički potencijal proizlazi iz načina na koji spiralni oblik sredine podsjeća na obrasce rasta opažene u prirodi, a njegove proporcije podsjećaju na one u ljudskim tijelima. Stoga su te jednostavne spirale i pravokutnici, koji su služili za sugeriranje prisutnosti univerzalnog poretka koji leži u osnovi svijeta, prozvani “zlatnim” ili “božanskim”.
Zlatni rez u povijesti
Zlatni omjer fascinira zapadne intelektualce različitih interesa najmanje 2400 godina. Najraniji poznati spomenici za koje se vjeruje da su izgrađeni prema ovom primamljivom broju su kipovi Partenona u Grčkoj, koji datiraju između 490. i 430. pr. Kr. Međutim, mnogi su tvrdili da seže mnogo dalje od toga i da su Egipćani bili dobro upućeni u svojstva ovog jedinstvenog broja.
Prema nekim povjesničarima, Egipćani su smatrali da je zlatni rez svetinja. Stoga je to bilo vrlo važno u njihovoj religiji. Koristili su zlatni rez pri gradnji hramova i mjesta za mrtve. Osim toga, Egipćani su otkrili da je zlatni rez ugodan oku. Koristili su ga u svom sustavu pisma i u uređenju svojih hramova. Egipćani su bili svjesni da koriste zlatni rez, ali su ga nazivali “svetim rezom”.
Prva zabilježena definicija zlatnog reza datira iz razdoblja kada je grčki matematičar Euklid (oko 325. – oko 265. pr. Kr.) opisao ono što je nazvao “ekstremni i srednji omjer”. Međutim, jedinstvena svojstva omjera postala su popularizirana u 15. stoljeću kada je estetika bila vitalna komponenta renesansne umjetnosti, a geometrija je služila i praktičnim i simboličkim svrhama.
Kao što je slavni matematičar, astronom i astrolog Johannes Kepler (1571-1630) napisao:
„Geometrija ima dva velika blaga: jedno je Pitagorin teorem, a drugo podjela linije na krajnji i srednji omjer; prvi možemo usporediti s mjerom zlata, drugi možemo nazvati dragocjenim draguljem.“
Zlatni omjer u arhitekturi
Mnogi su umjetnici i arhitekti proporcionirali svoj rad kako bi se približio zlatnom omjeru s uvjerenjem da će ishod biti estetski ugodniji. Smišljajući oblike iz ovog omjera, arhitekt može dizajnirati kvaku koja je u komplementarnom odnosu s vratima, koja zauzvrat imaju sličan odnos sa zidom koji ih okružuje, i tako dalje. No više od toga, zlatni rez korišten je za fasadu velikih zgrada od Partenona do Velike džamije u Kairouanu pa sve do modernih znamenitosti kao što su Opera u Sydneyu i Nacionalna galerija u Londonu.
Zlatni rez u prirodi
Možda je ono što najviše iznenađuje u vezi zlatnog reza to što se na njega može gledati kao na prirodni fenomen koji se pojavljuje u prirodi. Zlatni rez se izražava u rasporedu grana duž stabljike biljaka i žilama na lišću. Može se vidjeti na kosturima životinja i ljudi i grananju njihovih vena i živaca. To se čak može vidjeti u omjerima kemijskih spojeva i geometriji kristala.
U suštini, on je svuda oko nas i u nama i zato ga je njemački psiholog Adolf Zeising (1810-1876) označio kao “univerzalni zakon”:
„u kojem je sadržano temeljno načelo sve formativne težnje za ljepotom i cjelovitošću u područjima prirode i umjetnosti, i koje prožima, kao najviši duhovni ideal, sve strukture, oblike i proporcije, bilo kozmičke ili pojedinačne, organske ili anorganske , akustički ili optički; koje svoje najpotpunije ostvarenje ipak nalazi u ljudskom obliku.“
Kao rezultat jedinstvenih svojstava ovog zlatnog omjera, mnogi omjer smatraju se svetim ili božanskim i kao vrata do dubljeg razumijevanja ljepote i duhovnosti u životu, otkrivajući skriveni sklad ili povezanost u tolikom dijelu onoga što vidimo.
Provjeri/TheEpochTimes
Foto naslovnice: screenshot TheEpochTimes, ostalo: pixabay.com
P O D I J E L I !
Izgradnja karaktera kroz čvrste sportske programe
Ne bi ja to ograničio samo na izraz “prirodni fenomen” … Zlatni rez ili kut je dokaz postojanja inteligentnog Tvorca,Konstruktora, Boga… Zlatni rez pobija ateizam i evoluciju, jer kako je moguće reći da se takvo savršenstvo slučajno podesili? Kako reći za onaj krov zgrade u Australiji (Sydney) da je slučajan, da ga nitko nije kreirao? Isto tako,taj kako ste lijepo nazvali , “univerzalni zakon” je netko i postavio. Ti savršeni spiralni oblici nadilaze djela stvaranja na Zemlji , oni su npr. prepoznatljivi i u spiralnim oblicima kretanja galaksija svemirom…