Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Prisutnost onostranog
Izvedenica riječi “mora” dolazi od praindoeuropskog korijena “mer”, koje se, osim kod slavenskih naroda, pojavljuje i u jezicima drugih europskih naroda, primjerice “nightmare” u engleskom jeziku, “mahr” u njemačkom, “cauchemar” u francuskom ili “nachtmerrie” u nizozemskom.
Podugačak je popis ljudi koji se bore s ovim problemom, koji im izaziva tjeskobu pri samoj pomisli na spavanje, a jednom kad zaspu remeti miran san.
Svi oni redom na isti način opisuju stanje polu-sna u kojem se kao paralizirani ne mogu pomaknuti niti pravilno disati, a što može potrajati i čitavu noć ili bar do buđenja nakon kojeg je ponovo teško zaspati. U takvom stanju, više budni nego u snu, opisuju prisutnost onostranog i zlog lika koje im sjedi na prsima i namjerno im onemogućuje pomicanje i normalno disanje, zadovoljavajući na taj način neku svoju morbidnu potrebu.
Iako je mora kategorizirana kao manifestacija paralize u snu tek u 20. stoljeću, iskustvo paralize tema je medicinskih diskusija već stoljećima, pa i puno duže. Postoji podatak o paralizi u snu još u kineskoj „Knjizi o snovima“ koja datira iz 400. godine prije Krista.
U 2. stoljeću rimski liječnik Galen proučavao je uzroke „epithalesa“ – medicinskog pojma koji uključuje tegobe prilikom disanja, pritisak u prsima te osjećaj gušenja i paralize. U tradicijskoj kulturi svi ovi simptomi zapravo su se pripisivali zlu djelovanju žene koja bi u noći opsjedala svoje žrtve.
Opisi more pojavljuju se u engleskom jeziku u kasnom srednjem vijeku, a rukopis iz 14. stoljeća opisuje kako mora leži na ljudima po noći. Riječ je uključena i u najranije tiskani englesko – latinski rječnik „Promptorium parvulorum“ iz 1499. godine, gdje je prevedena kao Epialtes, vel effialtes, geronoxa, et strix. Jedan od najdetaljnije opisanih iskustava noćne more iz srednjeg vijeka govori o engleskom vitezu iz 12. stoljeća Stephenu od Hoylanda koji opisuje „pritisak u snovima“ koji se pripisuje demonu.
More i njihove manifestacije – paralize u snovima – izazivaju interes psihologa, psihijatara, neurologa, medicinskih antropologa, etnologa i folklorista. Zapravo je glavno medicinsko objašnjenje do 20. stoljeća bilo bazirano na Galenovu viđenju da spavanje rezultira paralizom u snovima zbog problema sa želucem.
Akademski rad Roberta Nessa i Davida Hufforda iz 50-tih godina 20.stoljeća donio je društveno značenje za takvo iskustvo i privikao pažnju akademskih krugova. U njemu se opisuje i povezuje fenomen Old Hag, odnosno vjerovanje da stara vještica jaše na prsima žrtve i tako je imobilizira. Iako paralizirana, žrtva sve čuje i vidi, no težina na prsima joj onemogućuje disanje. Uz fenomen prisutnosti zlog entiteta u prostoriji, žrtve imaju realističnu percepciju vlastitog okruženja ali se ne mogu pomaknuti.
U našem narodu vjerovanje u Moru, Moricu, Morinu, biće nadnaravnih moći, vrlo je rašireno. Ponegdje se opisuje kao ženski zloduh koji se provuče kroz ključanicu ili pritvoren prozor u obliku noćnog leptira, muhe ili mušice, te sjeda čovjeku na prsa i izvlači iz njega životni dah kojim se hrani.
Bilo kako bilo, slušate li pažljivo priče ljudi koji osobno proživljavaju ovakve noćne nelagode, a koji se zaklinju u nevjerojatnu realnost takvih zbivanja, čovjek ne može a da se ne zapita je li Mora samo poremećaj spavanja, kako je „razumni“ ljudi pokušavaju objasniti, ili se ipak radi o nečemu izvan ove naše tri (četiri) dimenzije u kojima živimo i kako to da je baš svi (širom svijeta) opisuju uvijek na isti način.
Foto naslovnice: Noćna mora, slika Johna Henryja Fuselija, ulje na platnu, 18. stoljeće
P O D I J E L I !
