Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
“Dolaske najčešće povezujemo s nečim ugodnim, a odlaske s nečim neugodnim. Ajmo malo razmisliti o tome u vezi sa zdravljem i bolestima”
U vezi sa (za sada) dvije prevladavajuće teorije o virusima i bolestima uopće, pri čemu se jedna teorija prakticira već barem 150 godina, a druga se smatra teorijom zavjere – postavlja se pitanje: da li je bolest nešto što dolazi ili nešto što odlazi. Što to znači i kakvo je to pitanje?
Dolazak
Po Teoriji klica koju je predstavio Louis Pasteur, naš ljudski organizam živi u prekrasnoj harmoniji sve do trenutka kada ga napadnu klice: od bakterija do virusa. Klice dakle dolaze iz vanjskog svijeta i zloćudne su. Njihova je zadaća zatrovati naš organizam i u konačnici ga savladati. A konačni poraz za naš organizam je smrt.
Ta teorija je u principu u sukobu sa elementarnim postavkama našega planeta, na kojem je nastao život. Naravno, ako vjerujemo ili dokažemo da je život na našem planetu nastao postepeno, zahvaljujući ugodnim uvjetima za razvoj života.
Ako pak smatramo da je život na našem planetu nastao uz pomoć Boga ili neke druge nadnaravne sile – onda je lakše zavesti naivne ljude. Netko je, eto, “uskočio” i svojim nadnaravnim moćima stvorio život. Ili su ga neki vanzemaljci “donijeli” iz neke udaljene galaksije i “zasadili” život na našem planetu.
Nešto je od nekud stiglo. To bi bila poanta ove teorije i tog vjerovanja. Netko je donio život na zemlju. Netko je stvorio život na zemlji. A klice, bakterije i virusi svojim dolaskom taj život degradiraju, te u konačnici uništavaju – donose smrt. To je sukobljavanje Života i Smrti. I jedno i drugo – i život i smrt – netko, eto, “donese”. Pa ga onda u primjeru “donošenja” Života slavimo – kao Boga. A u primjeru “donošenja” Smrti – onda se protiv tog “nečeg” borimo. Borimo se protiv klica, bakterija i virusa.
Odlazak
Po Teoriji terena koju je predstavio Antoine Béchamp, naš ljudski organizam živi u prekrasnoj harmoniji sve do trenutka kada tu harmoniju počnemo kvariti. Kvarimo je odnosom prema vlastitom tijelu – fizičkom i duhovnom, odnosom prema prehrani, odnosom prema prirodi, odnosom prema svemu živom i neživom na ovom planetu.
Ta teorija je zapravo jedino logično objašnjenje ako vjerujemo ili dokažemo da je život na Zemlji nastajao postepeno. Ako odbacimo misao i vjerovanje da je život stvorio Bog ili neka druga nadnaravna svemirska “civilizacija” – vanzemaljci.
Život je nastajao jer su bili ugodni uvjeti za nastanak života. Vjerojatno postoje i drugi planeti i nebeska tijela u svemirskom prostranstvu, na kojima je moguć nastanak života. Tada bi mogli poistovjetiti svemir kao veliki laboratorij i rađaonicu života. Taj laboratorij naprosto “kuha” svoju čorbu već milijardama godina – pa se tu i tamo pojavi život, jer su uvjeti ugodni, a kuhinja “posluje” toliko dugo da će se prije ili kasnije zbog tih ugodnih uslova negdje, na nekom planetu, pojaviti život.
A kako na tom planetu život nestaje? Ili, kako se taj život na tom planetu degradira, kroz bolesti na primjer? Pa tako da se poremeti prirodna ravnoteža koja na tom planetu vlada. Tako da se poremeti prirodna ravnoteža u nekom organizmu – ili više njih. Tako da ta prirodna ravnoteža nestane – naprosto “ode”.
Nešto dakle od nekud odlazi. To bi bila poanta ove teorije i tog vjerovanja. A što odlazi? Pa odlaze ugodni uvjeti, odlazi harmonija svega živoga i neživog u prirodi koja nas okružuje. Tim postepenim odlaskom zapravo “navlačimo” bolesti na sebe. Bolest dakle nije posljedica “dolaska” tamo nekog “virusa” – već je posljedica “odlaska” svih onih dobrih komponenti života.
Za kraj
Je li bolest dolazak ružne i zle vještice u naše živote ili je bolest odlazak lijepe i dobre žene iz naših života? Jesmo li tu vješticu privukli nečim, a ako jesmo – što ju je privuklo? Jesmo li tu lijepu i dobru ženu otjerali nečim, a ako jesmo – što ju je otjeralo? Jesmo li se neprimjereno ponašali prema toj lijepoj ženi, neprimjereno živjeli i neprimjereno razmišljali? Je li ta lijepa žena već cijelo vrijeme uz nas, sveprisutna i sveobuhvatna? A mi je vidimo tek onda kada ode. Pa zamišljamo da je stigla zla vještica.
Ja volim lijepe i dobre žene. Koje pored toga lijepo pjevaju. Zato je za mene odgovor na gornje pitanje posve jasan: Historia de un Amor by Luz Casal.
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
Filozofija ima “širinu tumačenja” za razliku od biologije koja zahteva precizne informacije da bi na njima gradila određene tvrdnje. Recimo nestanak života usled “poremećaja harmonije” u životnoj sredini: u bilo kojem periodu Zemlje ti uslovi su se menjali u dovoljnoj meri da neke vrste izumiru ali ta promena uslova je omogućila drugima da se pojave. Totalni nuklearni rat bi zbrisao 50% ili čak više od ukupnog života na planeti ali bi se vremenom pojavile vrste kojima baš takvi uslovi odgovararu. Života će verovatno nestati kad Sunce uđe u fazu crvenog džina (kad se “naduva” toliko da Zemlja bude u njegovoj atmosferi) a do tada teško da će nešto život na Zemlji da uništi u potpunosti.
——————-
Pristalice “teorije terena” svu snagu ulažu u dokazivanje neispravnosti “teorije klica” dok svoju teoriju NE DOKAZUJU. Zato, čak i da se teorija klica pokaže pogrešnom to i dalje ne znači da je teorija terena tačna! Da se dokaže da je Rokfeler sve izmislio kako bi zarađivao na farmaciji opet ne bi bio dokaz koji potvrđuje teoriju terena! Nadam se da je ovo jasno kako se ne stalno vrteli u krug (ne mislim samo na nas dvojicu).
A teoriju terena ne podržava ni osnovna logika: ljudi su u prošlosti obolevali čak više nego mi danas iako je danas “teren” mnogo zagađeniji nego nekada. Pre recimo dva veka nije bilo nui približno hemije u hrani, u vodi i vazduhu kao danas, nije bilo zračenja a ipak je bilo perioda kada bi i polovina populacije umirala u kratkom roku! To nije priča napamet, to su podaci iz različitih izvora. Teorija terena je verovanje, VERA a ne nauka.
—————–
Kad smo kod vere… ni ja ne verujem u Boga kako ga religije predstavljaju, mnogo u toj priči “nije na pravom mestu” ali i tu dolazimo do činjenice da dokazivanjem da nešto nije tačno ne dokazujemo istovremeno da je nešto drugo tačno! Čovečanstvo je do sada nebrojeno puta videlo da ako nešto smatramo istinom to nije obavezno istina.
Kao informatičaru jasan ti je koncept matrixa: recimo programiraš neku naprednu video igru koja nema ograničenje u broju učesnika. Svaka “vrsta lika” je određena klasa sa određenim zajedničkim parametrima ali i svaki lik ponaosob može imati lične parametre – sa tim se programeri sreću svakodnevno.
Mi se ovakvim programiranjem bavimo tek nekoliko decenija ali smo u stanju da napravimo vrlo kompleksne simulacije, da sad zamislimo “programera” koji ima neuporedivo veće resurse, naprednije alate… i dovoljno je samo da jedan zajednički parametar za sve “učesnike” ove “simulacije” (ili matrixa) bude osećaj realnosti svog postojanja. Ono: posečeš se – osećaš bol, nisi ceo dan jeo – osećaš glad, u sukobu si sa nekim – osećaš bes (if – then, parametar metoda) ali je osećaj fizičkog postojanja stalni parametar klase! Ako prosečnom čoveku nije jednostavno da razume ovaj koncept programeru je to… svakodnevna stvar. A ovim smo samo zagrebali površinu mogućih varijanti. Bog je mnogo širi koncept od onoga što nam religije nameću kao obrazloženje zato… ovo je mesto za filozofiju. Za razliku od teorije klica.
“Ako pak smatramo da je život na našem planetu nastao uz pomoć Boga ili neke druge nadnaravne sile – onda je lakše zavesti naivne ljude”
——————
a kako je to nastao, ako nije uz pomoć Boga?
je li onda nastao teorijom velikog praska, odnosno teorijom evolucije?
da od ničega nastane nešto…onako samo od sebe pukim slučajem
pa upravo oni koji su izmislili teoriju klica, ti isti su izmislili i teoriju velikog praska i teoriju evolucije, i teoriju “zoonoze”, i rodnu teoriju, i teoriju o štetnosti CO2, i teoriju o zatopljivanu klime… i sve ostale teorije…koje sve imaju jednu zajedničku crtu– a to je baš negacija Boga
Zanimljivo kako ta “sitnica”, da su zagovaratelji evolucije isti oni koji nam podvaljuju i npr klimatske promjene ili sreću tek kad ništa ne budemo posjedovali, promiče mnogima.
U tekstu @aloha kaže: “Ta teorija je zapravo jedino logično objašnjenje ako vjerujemo ili dokažemo da je život na Zemlji nastajao postepeno.” iz čega opet logično slijedi da su oni koji misle drugačije, recimo da postoji Bog koji je odgovoran za nastanak života, nelogični.
Svjestan sam da nikoga ne treba ubjeđivati u svoju viziju života, nema smisla, ali znam da po pitanju dokazivanja kreacionisti puno bolje stoje. Čak trebaju manje vjere nego evolucionisti jer lakše je jednostavno vjerovati u Boga nego u to da su na zemlji prije x milijardi godina postojali “ugodni uvjeti za nastanak života”. Koliko ja znam jedini stvarno ugodni uvjeti, barem za sada, postoje u majčinoj maternici, sva druga mjesta uključujući i mitski praocean, nisu ugodni.
Zadnjom rečenicom si me vratio u školsku klupu. 😉
Nema dokaza da postoji Bog.
Nema dokaza da ne postoji Bog. To se i ne može dokazati, jer ne možeš dokazati da nešto ne postoji.
Postoji vjerovanje da postoji Bog.
Postoji vjerovanje da ne postoji Bog.
A pored svega navedenog ništa nas ne sputava da razmišljamo o alternativama.
A Conscious Universe? – Dr Rupert Sheldrake
https://www.youtube.com/watch?v=XqWbIVlnmNM&t=427s
Ovako vrhunski fizičar razmišlja na tu temu (vrlo je kratko)
Micio Kaku: https://www.youtube.com/watch?v=KoGYObRNn6A