Glazba i glazbenici u promociji elitističkih ciljeva

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr

„Fuck you, I won’t do what you tell me!“

”A nije to sve – mnogo članova i vođa sastava svih tih čuvenih rock-skupina toga doba šezdesetih godina prošlog stoljeća – bili su djeca roditelja, koji su svi odreda radili na visokim položajima u američkoj vojsci, CIA-i i tako redom. Hm! Diže mi se obrva. Ali i unatoč svemu – Doorsi su (još uvijek) zakon…”, aloha (Lažna lažna zastava).

Vrlo zanimljivu temu je dotakao aloha u svom članku, a tiče se glazbe i glazbenika kao promotora, propagandista ili pronosioca nekih ideja globalističke elite.

Govoreći o roditeljima poznatih članova i vođa tadašnjih čuvenih glazbenih sastava, a koji su odigrali svoju ulogu u nekim važnim povijesnim događajima, izdvojio je za primjer George Stephen Morrisona, oca vođe skupine The Doors, Jima Morrisona. No, nama bolji i bliži primjeri postoje i na tlu nekadašnje države, gdje su neki poznati glazbenici bili djeca iz obitelji tadašnje (komunističke) elite?

Jedan od njih je svakako i Goran Bregović, sin oficira JNA i člana Saveza komunista Jugoslavije, alfa i omega sastava Bijelo Dugme. I sam Goran je osobno cijelo vrijeme karijere Dugmeta bio član SKJ, što nije nikada krio.

Dugme je očigledno bio režimski rock sastav tadašnjeg vremena, iako je činjenica da su imali jako dobrih pjesama. Njima je praktički sve bilo dopušteno. Iako se javno znalo da su tada neki od njih uzimali droge, ništa im se nije dogodilo tijekom karijere, dok je tadašnji režim inače bio strog prema običnim ljudima po tom pitanju.

No, sve te utjecaje putem glazbe razvijene su na takozvanom “demokratskom Zapadu”, gdje je danas potpuno očigledno da je cijela ta pop i rok scena na zapadu i u anglosaksonskim zemljama oduvijek bila neka vrsta “lažne zastave”, tj. obični lažnjak, u službi režima, u službi sistema okultnog globalističkog kulta koji vlada svijetom i koji je danas postao vidljiviji kao nikad ranije.

Sve to je bilo manje-više izrežirano i namješteno za propagandu sistema (čast malobrojnim izuzecima) i za idiotizaciju širokih masa mladih ljudi, pri čemu ne izuzimam ni samog sebe, jer sam se i ja u svojim tinejdžerskom dobu divio mnogim tim rokerima iz SAD-a i Britanije.

Sada mi je potpuno jasno da su mnogi od njih odavno otvoreni propagandisti sistema, a među njima najveći i najgori bi bili Bruce Springsteen i Bono Vox, lažni kršćanin i samozvani mesija i prijatelj Buffeta, Gatesa, Sorosa i ostalih “kilantropa”.

Mick Jagger (The Rolling Stones) i Paul McCartney (The Beatles) su odavno dobili svoje „sir“ naslove od engleske kraljice u znak iznimne propagande krvave imperije i sistema.

Svi su se oni predstavljali kao nekakvi buntovnici… no, istina je potpuno suprotna. Nikada nijedan roker, panker, reper i ostali iz ove ekipe velikih mainstream zvijezda nisu donosili pravi bunt protiv sistema, protiv gospodara kulta… već samo lažno buntovništvo koje je ustvari uvijek i samo bilo usmjereno protiv običnog naroda, protiv tradicijskih, društvenih normi, religije… U biti, protiv istih stvari protiv kojih se stotinama godina bore i svi oni Rockefelleri i ostale obitelji iz kulta… protiv običnog naroda.

Njihov princip djelovanja je oduvijek bio isti, od samog početka, a to je da svaka nova „zvijezda“ sablažnjava javni moral, tradiciju, običaje i vjeru… sjetite se samo „kralja“ Elvisa, koji je sablažnjavao javnost mrdanjem guzica, dok su brojne (glupe) tinejdžerice vrištale za njim. I tako je svaka nova „zvijezda“ i svaki novi glazbeni pravac imao zadatak da sve više sablažnjava… The Beatles, The Rolling Stones… Led Zeppelin i heavy metalci, pa onda pankeri…

Punk je pogotovo bio veliki lažnjak, smijurija, jer je kao on bio potpuno protiv sistema. Kakav je to samo vic! Pa, iza stvaranja jednog od najpoznatijeg punk benda – Sex Pistolsa je stajao moćni menadžer, baš kao i iza svih ostalih lažnih buntovnika u vidu repera, hip-hopera… sve do faze tehna i grungea iz 90-tih, kada su se momci iz dobrostojećih američkih obitelji počeli oblačiti u poderane hlače i košulje, ne bi li netko povjerovao da su zaista buntovnici. Njima su se kasnije pridružili i neki novi metalci i “cross over” glazbenici, sve momci u crnim majicama i bermudama, istetovirani po cijelom tijelu, mrkog pogleda… ma, sve pravi „buntovnici“.

Posebno bih izdvojio grupu Rage against the machine. Ovi „buntovnici protiv sistema“ su krajem 2020. godine pokazali svoje pravo lice režimskih plaćenika, kada su među prvima stavili maske, podržavajući plandemiju i cijepljenje. Toliko o njihovom najpoznatijem stihu iz pjesme „Killing in the name of“: „Fuck you, I won’t do what you tell me!“…

Ali ne treba zaboraviti ni „naše“ Rage-e – The Beet Fleet – koji su pak među prvima pohrlili svirati pred publikom koja svoju lojalnost sistemu potvrđuje covid-potvrdama. Pa onda još jedan „buntovnički“ sastav – Zabranjeno pušenje, pa Željko Bebek, Gibonni, Tonči Huljić i brojni drugi koji su prihvatili snimati reklame za promociju cijepljenja.

Iako je 99% svih tih pop i rock zvijezda upravo spada u ovaj sistemski koš za otpatke, ipak postoje i časni izuzeci… kao što su Eric Clapton, Van Morrison, Nena Hagen…

Sve ovo ostalo se pokazalo kao ljigavi režimski šljam, najgore vrste. Od tada su mi se svi zgadili… ali su mi i pomogli da otvorim oči po ovom pitanju. Stoga, kad malo bolje razmislim – Hvala im!

Foto naslovnice: web screenshot

P O D I J E L I !