Veliko buđenje

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr

Veliki preokreti i buđenja protiv politike Covid mRNA tzv. “cijepljenja” dogodili su se u rujnu 2024 u vodećem američkom zdravstvenom sustavu. Domine počinju padati. 

A mi prenosimo priču doktora medicine Pierra Koryja iz SAD za kojeg ste svakako čuli, ako ne prije, onda 2020 godine, kada se aktivno uključio u boj protiv tzv. “Covid pandemije” tražeći ispravna rješenja i zdravstvene protokole i postupke za svoje pacijente, a kasnije protiv tzv. “Covid cjepiva”. Priča je šokantna ali ulijeva nadu da “na Zapadu ipak ima nešto novoga”.

Wexner medicinski centar državnog sveučilišta Ohio

Ovaj tjedan javila mi se iskusna medicinska sestra s uznemirujućim opisima nekih velikih promjena kojima je svjedočila unutar sustava Medicinskog centra državnog sveučilišta Ohio (OSUMC). OSUMC je velika i sveobuhvatna zdravstvena organizacija, sa značajnom prisutnošću u Ohiju i jakim fokusom na istraživanje, obrazovanje i brigu o pacijentima. To je ogromna institucija s preko 23.000 zaposlenika.

Na web stranici OSUMC-a koja javnosti pruža informacije o tome gdje mogu nabaviti cjepiva protiv Covid-19 najednom se pojavljuje slijedeća izjava: “Medicinski centar više ne nudi cjepivo protiv Covid-19 nijednom od svojih zaposlenika”. Iako ih i dalje nudi javnosti odnosno pacijentima. Kako se takva politika može opravdati? Zašto je učinjena ova promjena politike i zašto je učinjena tako tiho?

Jedini mogući razlog za gornju akciju je taj što je vodstvo OSUMC-a nedavno otkrilo da cjepiva: A) ne djeluju ili B) nisu sigurna. Mislim da biste se složili da je, od dva moguća odgovora, jedini koji ima smisla objasniti ovu naglu promjenu politike odgovor B) cjepiva nisu sigurna. Da su sigurni da A) cjepiva ne djeluju, medicinski centar ne bi imao poticaja da se tako naglo i snažno “razvede” od preporuka naše “dobronamjerne” federalne vlade. Vjerujem da bi takva akcija prilično brzo i negativno utjecala na savezno financiranje istraživanja od strane agencije NIH-a (National Institute for Health). 

Moje je uvjerenje da je novac agencije NIH tijekom Covida držao svih 126 glavnih akademskih medicinskih centara u cijeloj državi u savršenom “skladu”, kao vojnike u stroju, budući da su ti izvršni direktori i dekani dobro svjesni da je odmazda NIH-a u smislu odbijanja financiranja vrlo stvarna, vrlo opasna i već se događala.

Pitao sam vrli AI preglednik, “zašto Ohio State Medical Center više ne nudi cjepiva protiv Covid-19 svojim zaposlenicima?” Iskočile su dvije rečenice: 

“Na temelju pruženih rezultata pretraživanja, čini se da je Ohio State Medical Center u jednom trenutku svojim zaposlenicima ponudio cjepiva protiv COVID-19 .”

“Bez daljnjih informacija ili pojašnjenja Medicinskog centra Ohio State , teško je dati konačan odgovor o tome zašto možda ne nude cjepiva protiv COVID-19 svojim zaposlenicima.”

Dakle, mora biti poseban slučaj da je vodstvo medicinskog centra nekako pronašlo snažniju financijsku destimulaciju za podvrgavanje zaposlenika injekciji cjepiva protiv Covid-19 od financijske stimulacije koja je bila na snazi sve do rujna 2024 (ili drugim riječima: “šutite, cijepite se i pare će stizati u vaš medicinski centar”). 

Odakle bi takva financijska destimulacija mogla doći? Odgovor: tužbe. Usto sumnjam da je strah od sve većeg nedostatka osoblja zbog invaliditeta i/ili smrti dodatno ometao djelovanje medicinskog centra također odigrao ulogu – što ćete saznati u nastavku.

Ova nova politička akcija (poduzeta vrlo tiho) za mene apsolutno ruši branu u smislu napretka prema izlasku istine u javnost o štetnosti mRNA “platforme”. Iako je ujedno etički neprimjerena jer je medicinska institucija donijela odluku da nastavi “bockati” javnost otrovnim i smrtonosnim cjepivom, dok je postala svjesna da ih to isto cjepivo ili izlaže nekontroliranim pravnim rizicima i/ili remeti njihovo poslovanje negativnim utjecajem na zdravlje njihovih vlastitih zaposlenika – doktora, medicinskih sestara, specijalista i drugog medicinskog osoblja. Dobrodošli u distopiju.

Usput, bacimo “malo dublji pogled ispod haube” što se to događa u OSUMC-u. Mislim da, nakon čitanja dolje navedenog, nije pretjerano reći da se njihov sustav mijenja na mnogim razinama. Na temelju onoga što sam naučio od ove medicinske sestre zviždača – ne bih želio biti njihov pacijent.

Ono što slijedi je parafrazirani sažetak dugog telefonskog razgovora koji sam vodio sa svojom kolegicom medicinskom sestrom – informatorom / zviždačem. Ona opisuje početak velike promjene u perspektivi i otvorenoj raspravi oko tzv. “cjepiva” koja se dogodila unutar OSUMC-a u proteklih 6 i više mjeseci. 

U isto vrijeme, ona primjećuje da mnogo medicinskog osoblja još uvijek nije u stanju povezati ove promjene s cjepivima, pa čak i kada su se sami razboljeli. Ovo što se trenutno događa u bolnicama po pitanju kvalitete medicinske skrbi je stvarno uznemirujuće. Evo najsnažnijih informacija koje sam prikupio od nje, bez posebnog reda:

Sve je primjetniji broj liječnika, medicinskih sestara i osoblja koji su „iznenada umrli“, „neočekivano umrli“ ili su postali invalidi i bolesni od ozljeda i/ili karcinoma. Osoblje sve više primjećuje mladost nekih zaposlenika – da ne spominjemo poplavu prethodno zdravih i/ili mladih pacijenata koji sada imaju teške i/ili atipične bolesti za tu dob. Upamtite, rak je prije uglavnom bio bolest starenja.

Posljedično, sumnja na ulogu cjepiva u većini smrtnih slučajeva već je postala javna tajna i sve veća zabrinutost tamošnjeg osoblja. Naime, Medicinski centar državnog sveučilišta Ohio (OSUMC) također je nedavno prestao slati e-poštom osmrtnice istaknutih zaposlenika ili veterana nakon njihove smrti. Zašto? Kako zbog broja istih, tako i zbog komentara zaposlenika koji su počeli otvoreno prozivati vjerojatnost da su cjepiva uzrok (tj. isticali bi datume cijepljenja pokojnika i njihovu smrt). Komentari ispod tih objava pokazivali su da sve više zaposlenika zna zašto svi “padaju mrtvi”. Nije iznenađujuće da će OSUMC brzo cenzurirati sve objave te prirode.

Brojni liječnici, a najzapaženiji su superspecijalisti koje je teško zamijeniti, osim što umiru, odlaze i zbog invaliditeta ili zbog zdravstvenih razloga u mirovinu. Čuje se za sve veći broj tužbi članova obitelji tih liječnika protiv OSUMC-a zbog obaveze cijepljenja koji su doveli do smrti ili invaliditeta. Jednu je tužbu podnijela udovica liječnika koji je iznenada umro. Zanimljivo je da je zahtijevala obdukciju s bojenjem na protein šiljaka i srce je pronađeno “prepuno šiljaka”.

Ishodi pacijenata s transplantiranim organima nakon kampanje mRNA cijepljenja se kompliciraju ili postaju fatalni. Postalo je toliko loše da, u potpunom preokretu od prije dvije godine kada su programi inzistirali na cijepljenju i donora i primatelja, u OHSUMC-u očito više ne zahtijevaju niti preporučuju mRNA cjepiva primateljima i daju prioritet organima necijepljenih donora. Očigledno je jedan od razloga to što su primatelji razvijali nova “sistemska” stanja koja ranije nisu bila tipična ili očekivana kod transplantiranih pacijenata tako da se stanje primatelja drastično pokvarilo.

Zapisnici sa sastanaka administrativnih i političkih odbora više nisu javno dostupni na internoj web stranici OSUMC-a i umjesto toga dostupni su samo ako se “prijavite” (vjerojatno kako bi znali tko traži te zapisnike).

Kada liječnici “iznenada umru”, to stvara veliki operativni nered zbog činjenice da se “otvorene bilješke” u elektroničkom medicinskom kartonu ne mogu zatvoriti i kronična, stalna skrb za veliki broj često dugo ili vrlo aktivnih pacijenata postaje poremećen.

Mnoge invaliditete i smrti liječnika otkrila je ova medicinska sestra dok je pratila bilješke koje su bile “otvorene” u elektroničkom medicinskom kartonu. Osoblje bi je tada obavijestilo o ozljedi, smrti ili invalidnosti pružatelja zdravstvenih usluga. Mnoge od bolesti ili invaliditeta opisane su joj kao posljedica neuroloških problema – bilo otvorenih neuroloških deficita ili kognitivnog pada/oštećenja, pa čak i demencije (ovdje su sveobuhvatni podaci koji pokazuju negativne kognitivne učinke mRNA cjepiva). Ovo je važno jer je kognitivno oštećenje jedna od najčešćih nuspojava cjepiva protiv COVIDa, što ne pokazuju samo podaci, već i ono čemu svakodnevno svjedočim u kliničkoj praksi. Nadalje, dodavanje panela “napuštenih” pacijenata (od strane preminulih kolega) zdravijim i još uvijek zaposlenim liječnicima te specijalnosti uzrokovalo je daljnje napore, pa su neki specijalisti postali još opterećeniji količinom pacijenata.

Kancerogene bolesti – rakovi eksplodiraju, uzrokujući ogroman pritisak na onkološke službe. Osobito glioblastomi na mozgu, kao i na kralježnici. Također, voditelji programa za veliki broj pacijenata oboljelih od raka izjavili su da ne idu u mirovinu zbog velikog i povećanog broja pacijenata.

Još gore, dijagnoza raka se propušta u visokim stopama s obzirom na to da “indeks sumnje” kod mlađih pacijenata nije dovoljno visok. Kao rezultat toga, liječnici »propuštaju« karcinome kod mlađih ljudi i ne prepoznaju ih, što je dokazano retrospektivno očitim znakovima i simptomima u medicinskom kartonu.

Zahtjevi za kratkotrajnu i dugotrajnu invalidnost liječnika toliko su porasli da su stvorili zaostatke i odgode koje je osoblje primijetilo i o kojima otvorenije govore. Ni često mlada dob osoblja koje podnosi zahtjeve za invaliditet također nije prošla nezapaženo. Ova medicinska sestra čak osobno poznaje nekoliko svojih kolega u medicinskom centru koji su ili oboljeli ili umirali od raka, ali su bili prisiljeni raditi kako bi osigurali svoju obitelj.

Poznajemo brojne liječnike koji su postali oštećeni ili onesposobljeni zbog cjepiva protiv COVID-a, od kojih su mnogi tada morali otići u prijevremenu mirovinu, a nažalost i priličan broj onih drugih koji su prerano umrli od nuspojava cjepiva. Mnogi liječnici to još uvijek poriču, ali mnogi drugi dobivaju “Matrix crvenu tabletu” jer je šteta neosporna i ne može se zanemariti budući da izravno utječe na njih i njihov opseg posla.

Ključna točka je da su se cjepiva protiv COVID-a “prodavala” zaposlenicima medicinskog centra uz najagresivniju marketinšku kampanju u povijesti, tako da je upotrijebljena svaka moguća taktika koja se mogla koristiti za njihovu prodaju. Jedna od njih bila je korištenje zdravstvenih radnika kao početne skupine za promicanje tzv. “cjepiva” budući da bi kasnije bilo lakše manipulirati ljudima da se potpuno cijepe – javnost bi vjerovala njihovoj podršci i bila bi manja vjerojatnost da će objavljivati nuspojave cjepiva. Zbog toga su liječnici bili jedni od najviše cijepljenih Amerikanaca, a zauzvrat su imali neke od najviših stopa ozljeda. Stoga očekujemo da pad medicinske skrbi u medicinskom centru u Ohiju nije izolirani primjer.

Problemi među medicinskim sestrama, voditeljima slučajeva i liječnicima pripravnicima

Slijedeća izvješća o smanjenim razinama vještina novih pripravnika doista su zabrinjavajuća, s obzirom na njihove vjerojatne posljedice – padanju kvalitete skrbi koju očekujemo u američkoj bolnici. Rastućem “strahu od bolnica” koji se pojavio u javnosti, koji je započeo u Covid tzv. “pandemiji”, svakako neće pomoći slijedeće:

Standardi obuke i razine vještina/znanja također su primjetno opali. Za to se krivi mlađe pružatelje usluga koji su bili obučeni tijekom Covida s nedovoljnim kontaktom/količinom pacijenata i ograničenom komunikacijom licem u lice s pacijentima. Računala i “zoom konferencije” su se naprosto previše koristili za komunikaciju tijekom Covida. Mnogi medicinski vježbenici su imali “virtualne” rotacije tijekom tzv. “pandemije” ili su preskakali osobna predavanja na kojima su se podučavale osnovne liječničke vještine, a to je pogubno za buduće kliničke vježbenike. Mlađe medicinske sestre i mlađi liječnici “užasnuti su pri donošenja odluka” zbog nedostatka znanja i iskustva, pa svoje obaveze ili prebacuju na starije i iskusnije kolege ili ih uopće ne ispunjavaju.

Jedan viši liječnik specijalist bio je toliko zabrinut razinom vještina svojih mlađih kolega na obuci da je nekoliko njih otpušteno iz programa obuke. Kao bivši direktor pulmološkog i kritičnog specijalističkog programa nekoliko godina i tijekom moje karijere u velikoj nastavnoj bolnici, imao sam samo jednog kolegu koji je morao proći “popravni ispit”, ali je i on stigao do diplome. Ne proći kroz popravni ispit znači da su ti mladi liječnici bili potpuno nekvalificirani. Iako, vjerojatno nije (samo) njihova krivnja što su se pokazali nesposobnima za posao, kada su bili ispostavljeni neprimjerenim studijskim uvjetima za vrijeme Covida.

Zapošljavaju se novi, neiskusni i slabo obučeni voditelji slučajeva pacijenata koji često rade na daljinu i stalno pokazuju slabo znanje i vještinu u izvlačenju relevantnih i potrebnih informacija iz dokumentacije. Često tijekom pregleda zdravstvenog kartona otkrije se da pacijent ima drugačiji problem i treba drugačije rješenje. Prema njezinim riječima: “oni zapošljavaju nove diplomante s novim certifikatima, koji ne znaju ništa, ne znaju čak ni pravilno izgovoriti dijagnoze i ne mogu čitati tablicu povijesti bolesti. Mnogi su čak nekakvi »poduzetnici« za koje se ne zna tko su, odakle su niti što zapravo rade.”

Medicinske sestre su zaglupljene, znaju vrlo malo, skupovi vještina s kojima barataju su loši i nedostatni. Učestale su pogreške kod pacijenata, kartoni i dijagrami su pogrešni, najčešće među mladim medicinskim sestrama, osnovni rezultati su žalosni u usporedbi s nekadašnjim studentima. To se događa usprkos tome što je elektronički medicinski karton dizajniran tako da usmjerava zdravstvenog radnika. Medicinske sestre ne okreću pacijente dovoljno, neurološke provjere su loše, bilješke se svode na copy/paste s puno pogrešaka i nisu dovoljno ucrtane.

Medicinske sestre praktikantice ne gledaju pacijente i ne obraćaju pažnju na probleme pacijenata koji se razvijaju. Dolaze iz „brzih“ studijskih programa s minimalnim vremenom kliničke obuke koje je potpuno nedostatno. Ne znaju ništa. Osim toga, medicinske sestre koje ulaze u te programe imaju samo nekoliko godina iskustva u njezi.

Također mi je naglasila da su problemi s medicinskim sestrama i praktikantima prethodili Covidu: tradicionalni programi zahtijevali su veliko iskustvo u kliničkim okruženjima, ali sada to više ne čine. Moglo bi funkcionirati da su pred-diplomski programi usmjereni na znanost. To često nije slučaj i to se vidi. Covid je dodatno pogoršao situaciju brzim praćenjem potreba, a ne procjenom sposobnosti medicinskih sestara i razumnog očekivanja uspjeha za kvalitetu skrbi koju pacijent treba i prima.

Mlade medicinske sestre ne čitaju dovoljno o svojim pacijentima na početku smjene. Ne komuniciraju dobro s drugim osobljem u pripremi za postupke svojih pacijenata. Izvješće o smjeni je sadržajno na nivou običnog “smeća”. One ne shvaćaju što je uistinu važno znati.

Zatim je govorila o kampanji mRNA i obaveznim cijepljenjima u kontekstu onoga što je primijetila u svojoj karijeri rekavši: “Druga stvar koje sam oduvijek bila svjesna i sumnjala je da radimo u sustavu koji ne osigurava naše zdravlje i ne sprječava našu izloženost visoko opasnim “tvarima” i to kumulativno. Često nema dostupnih olovnih pregača za zaštitu osoblja tijekom postupaka s izloženošću zračenju. Kemoprotokoli se ignoriraju – npr. zabrane izlaganja kemoterapijskim agensima izvan centra za rak. Zanemaruju se ograničenja doziranja i odgovarajućeg osoblja pri postavljanju kreveta. Takve stvari traju godinama i vjerujem da su kumulativne.”

Po jednoj strani mnogo gore navedenih činjenica sugerira da se zdravstveno osoblje “budi” što je vrlo pozitivan trend. Međutim, po drugoj strani postoji još mnogo i previše zdravstvenog osoblja koje to otvoreno ne priznaje niti se čini da povezuje bolest i status invaliditeta, a kamoli rak , sa tzv. “cjepivima” ili “boosterima”. 

Još uvijek nisu svi dovoljno obučeni, ne čitaju dovoljno i ne istražuju. Još uvijek postoji enormno povjerenje u Sustav. Većina koristi tradicionalne tretmane za rak – ne znaju za ivermektin, mebendazol, isl. 

Povjerenje je konj s kojeg je teško sjahati. Zdravstvo je gotovo kultno okruženje. Kult koji nikada ne prepoznajete je onaj u kojem se nalazite i u kojemu živite.

Pierre Kory, dr.med., MPA (objavljeno 17. rujna 2024)

A kakva je situacija kod nas u Republici Hrvatskoj? Treba li nam zviždač / zviždačica ili već sami možemo vidjeti neke naznake i obrise koji su opisani i dešavaju se u Medicinskom centru Ohio? Zanimljivo je da već veliki broj medicinskog osoblja Prve pomoći kada stigne na lokaciju, na kojoj je prijavljena interventna situacija, najprije zapitaju ukućane: “Je li osoba cijepljena protiv Covida?”.

Čemu to pitanje? Što je to tako “atraktivno” kod “cijepljenih”?

Provjeri/pierrekorymedicalmusings.com

Foto naslovnice: web screenshot

P O D I J E L I !