Orwellova predviđanja koja danas živimo

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr

1984.

Siguran sam da mnogi od vas, baš kao i ja, povremeno „bacite oko“ na večernje vijesti, tek toliko da vidite što je danas „u modi“ po pitanju provedbenih planova Agende. Ako to radite, sjetite li se ponekad Orwella?

Za vas koji niste toliki mazohisti i ne pratite dnevna zbivanja, kod nas u Hrvatskoj upravo traje „sezona izbora predsjednika“… nečega.

Količina bljuvotine koja se svaku večer slijeva s malih ekrana jednostavno je nesaglediva. Nekakvi kandidati za „nešto“ rigaju vatru jedan protiv drugoga, vrte se intervjui s izbornim „stručnjacima“ binarnog načina razmišljanja i njihovim predviđanjima, a sve potkrijepljeno „relevantnim“ anketama „s terena“… Ničega tu nema, niti kandidata, niti stručnjaka, niti predviđanja, niti anketa… Ako i postoji netko tko bi zaslužio da izađem taj dan i potrošim nešto tinte, taj je već unaprijed marginaliziran i osuđen na izbornu propast, pa zato i neću trošiti vrijeme na takve gluposti.

Jer, sve me to nekako podsjeća na Orwella…

I ta „dnevna“ politika, i svi ti izvještaji o ratu na Bliskom istoku, o ratu u Ukrajini (sada i u Rusiji), također me snažno podsjećaju na Orwellove svakodnevne seanse mržnje, putem teleekrana, gdje hipnotizirani građani treniraju svoj bijes na stranim “neprijateljima”. A ti „neprijatelji“ redovito mijenjaju poziciju s drugim stranim „neprijateljima“ i tako sve dok ljudi potpuno zaborave na čemu bi zapravo trebao biti njihov fokus.

Novogovor

S tih ekrana slijeva se i nevjerojatna količina onoga što je Orwell nazvao “novogovorom”, a to je korištenje jezika koji zapravo zamagljuje istinu i značenje onoga o čemu se raspravlja. I to se sustavno i smišljeno radi, a sve kako bi se uništio jezik i sjećanja ljudi. Inače, to je bio posao protagonista Winstona u Ministarstvu istine iz romana 1984.

Uočit ćete kako mediji marljivo izbjegavaju riječi koje bi mogle promicati neslaganje, što me podsjeća na to koliko dugo medijima često treba da priznaju kako političari flagrantno lažu, koristeći riječi poput nesporazuma ili pogrešnog predstavljanja.

Od nedavno imamo izraze kao što su „priuštivo stanovanje“ ili „održivi turizam“. Ovo prvo je praktički paravan za činjenicu da ljudi, pogotovo mladi, više ne mogu priuštiti kupnju nekretnine za osobne potrebe, pa uskače država kao „spasitelj“ koja će im rentati nekretninu u svojem vlasništvu. I to istovremeno dok se zdušno bori protiv drugih iznajmljivača, onih privatnih, kojima nabija poreze za tu istu djelatnost. Ali ne, to se sada zove „održivi turizam“… jer ovo, jer ono… bla bla.

Strah i nadzor

Jedan od ključnih aspekata Orwellova romana je kako golem utjecaj medija, u ovom slučaju teleekrana, rezultira protagonistovom spoznajom da više ne može računati na objektivnu istinu, zajedno s usađivanjem dubokog straha kao sredstva kontrole od strane države. Iako je Orwellovo djelo često doživljavano kao komentar nacista i komunista (Hitlera i Staljina) iz vremena njegova nastanka, ono to svako nije. 

U 1984., glavno sredstvo kontrole je strah. To je i danas isti slučaj, s jedinom razlikom što je strah kojeg odašilju mediji i institucije države suptilniji, zbog čega se pojedinac osjeća sve bespomoćnijim da utječe na odluke koje se donose o njegovim aktivnostima. To ćete doživjeti i kad god uđete u neku državnu veliku instituciju, poput medicinske ustanove, porezne uprave, ministarstva i slično.

A tu je i „Veliki brat“, koji u romanu simbolizira stalni nadzor koji provodi vlada. I opet, metode su danas malo sofisticiranije. Svaka aplikacija na vašem mobitelu postoji kako bi pratila vaše aktivnosti. One nisu tu za vašu korist. Tko je čitao roman znat će da je upravo taj nadzor omogućio vladinoj skupini da potpuno slomi Winstona, iskoristivši pri njegovom ispitivanju spoznaju o njegovom najvećem strahu – strahu od štakora.

Svi smo profilirani

Valjda je očigledno kako korporacije prikupljaju i stvaraju složene profile potrošača dok koriste internet i pretražuju web stranice, kako bi utjecale na njihovu kupnju i izbor životnog stila. No, bilo bi nerazumno ne prihvatiti činjenicu da to isto radi i vlada – prikuplja goleme informacije o svojim građanima, često pod okriljem nacionalne sigurnosti.

I dok ovaj nadzor i profiliranje u knjizi služe da se postigne potpuna kapitulacija Winstona, koji na kraju knjige priznaje da je “2 + 2 = 5”, aktivnosti vlade, korporacija i medija danas čine se suptilnije usmjereni na jednostavno očuvanje statusa quo i kontroliranje onoga što njihovi „klijenti i kupci“ mogu razumjeti.

Orwellova središnja poruka, danas se čini još relevantnijom s obzirom na sveprisutnost interneta i trenutne akcije vlada i korporacija da kontroliraju poruke koje se emitiraju kako bi se stanovništvo držalo poslušnim.

Uz modernu tehnologiju, kontrola uma je stvarnost

1984. pokazuje kako totalitarna kontrola zahtijeva fizičku dominaciju i potpunu rekonstrukciju stvarnosti putem masovnih medija i tehnologije. Winstonovo putovanje od neslaganja do podložnosti pokazuje kako sustavna propaganda, u kombinaciji sa strahom i nadzorom, može utjecati ne samo na naše ponašanje nego čak i na samu našu svijest.

Teleekran koji u knjizi simbolizira svu nametljivu tehnologiju koju sada imamo, uključujući neljudsku programiranu inteligenciju, pretvara se iz agenta kontrole u agenta ugode. No to nas vodi do jednog drugog romana – “Vrlog novog svijeta” Aldousa Huxleya u kojem su građani podčinjeni uglavnom užitkom i drogama. Teško je ne prepoznati očitu analogiju između „Vrlog novog svijeta“ i „Velike farmacije“ danas.

A što se tiče današnjih mainstream medija, zaglupljujuća repetitivnost njihovih “vijesti”, njihova propaganda i reklame na kraju nadvladaju otpor većine gledatelja i dovedu do potpunog pristanka na postojanje koje je nužno svjesno traume.

Današnji svijet modernih tehnologija omogućava usađivanje nevjerojatno širokog spektra strahova u umove nesvjesnih ljudi. To danas može biti bilo što. Od straha od neimaštine (stalno praćenje rasta i pada cijena goriva), preko zdravlja (brojevi novozaraženih, hospitalizranih, umrlih), pa sve do straha od ratova.

Strahovi su neizbježni, ali je vrlo važno da sami prepoznate svoje strahove i da pokušate odmotati njihovo „klupko“, njihovu pozadinu. Jer, ako nemaju „pokriće“ u stvarnosti, onda je vrlo vjerojatno „Veliki brat“ samo otkrio neke vaše tajne. 

Dakle, ako vam netko kaže da je 1984. samo znanstvena fantastika, vjerujte mi, taj spada među lakovjerne.

Foto naslovnice: web screenshot

P O D I J E L I !