Znate li što je „Kalergijev plan“ i kakve veze on ima s nama?

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr

Zamjena stanovništva

Mnogi se još pitaju zašto se u Europi i Hrvatskoj danas događa to što se događa i zašto toliki „strani radnici“ sve više preplavljuju naše gradove. Ovaj eugenički plan zamjene stanovništva, odnosno stvaranja neke nove „rase“ odavno je poznat… pročitajte.

Richard Nikolaus Eijiro von Coudenhove-Kalergi (Tokio, Japan, 16. XI. 1894. – Schruns, Austrija, 27. VII. 1972.), austrijski je političar i pristalica europskoga ujedinjenja u prvoj polovici 20. stoljeća. Sin je Japanke Mitsuoko Aoyama i austrijskoga Židova Heinricha von Coudenhove-Kalergija. Obitelj Kalergi imala je svojih grana po Grčkoj, Nizozemskoj, Engleskoj, Italiji, Belgiji, Španjolskoj i Norveškoj, pa ne čudi da Kalergi vjerojatno nije imao pravog osjećaja pripadnosti nekoj naciji.

Kalergija, koji je inače slabo poznat javnosti, mnogi smatraju tvorcem Europske unije. On je odabrao njezinu himnu, a i sudjelovao je u izboru dizajna zastave s nekadašnjih 12 zvjezdica. Brojna načela Kalergija usvojena su kao temelj Europske unije.

Međutim, Kalergija nije zanimala Europa ujedinjenih nacija, niti očuvanje njezinog identiteta. Naprotiv, Kalergi je promovirao ideju rasnog miješanja Europljana s drugim rasama u cilju stvaranja miješane rase bez osjećaja pripadnosti, kojom bi vladajuća elita mogla jednostavno upravljati. Kako je Kalergi i sam tvrdio, vladajuća elita bili bi Židovi, navodno jedina rasa za koju je tvrdio da posjeduje „duhovnu nadmoć“.

Teorija miješanja rasa

Kalergi je u svom Praktičnom idealizmu 1925. napisao: “Čovjek budućnosti bit će mješovite rase. Današnje rase i klase postupno će nestati zbog nestanka prostora, vremena i predrasuda. Euroazijska-negroidna rasa budućnosti zamijenit će raznolikost naroda raznolikošću pojedinaca.”

Isti scenarij zamislio je, s nešto manje entuzijazma, američki zoolog, antropolog, odvjetnik i književnik Madison Grant (New York, 19. XI. 1865. – New York, 30. V. 1937.) u svom djelu The Passing of the Great (Prolazak Velikog) iz 1916. godine. Sličan ideološki kontekst dao je i američki povjesničar Lothrop Stoddard (Brookline, Massachusetts, 29. VI. 1883. – Washington, 1. V. 1950.) u svojoj knjizi The Rising Tide of Color Against World-Supremacy (Rastuća plima boja protiv svjetske nadmoći) iz 1920. godine.

Nadalje, američki teozof Gottfried de Purucker (Suffern, New York, 15. I. 1874. – Covina, Kalifornija, 27. IX. 1942.) napisao je slijedeće o miješanim brakovima 1930. godine: „U vrlo kratkom odgovoru na vaše pitanje, mogu jednostavno reći ovo, da nije došlo vrijeme kada bih rado predložio miješane brakove; ali ja sam iskreno dužan to kvalificirati rekavši da će rasa budućnosti biti složena, sastavljena od mnogih različitih rasa na zemlji danas. Sjetimo se također da su svi ljudi u konačnici jedne krvi“.

William Quan Judge (Dublin, Irska, 13. IV. 1851. – New York, SAD, 21. III. 1896.) bio je teozof i ezoterik iz 19. stoljeća koji je u svojoj knjizi Echoes from the Orient (Odjeci s Orijenta) napisao: „Mi ovdje u Americi pripremamo novu rasu koja će pokazati savršenstvo slave za koju sam rekao da se polako izvlači na površinu iz davno zaboravljene prošlosti… Ovdje, i nigdje drugdje, mogu se naći muškarci i žene svake rase koji žive zajedno, zajedno upravljaju, napadaju prirodu i probleme života zajedno, i rađaju djecu koja kombiniraju, svaka, dvije rase. Taj će se proces nastaviti sve dok se tijekom mnogih generacija na američkim kontinentima ne proizvede potpuno nova rasa; nova tijela; novi redovi intelekta; nove moći uma.“  

Zapadna Europa je poslušala Kalergija

Nakon ovog podsjetnika na tvorce, ideologe i suvremenike teorije miješanja rasa, a time i vjera, nekima se može učiniti kako su to sve prazna naklapanja i samo teorije. No, danas je jasnije nego ikada kako to nje tako. Europa zadnjih nekoliko desetljeća, posebice nakon dekolonizacije od 1960. godine postaje sve manje europska, sve manje kršćanska i sve manje bijela. U bivšim kolonijalnim državama, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Belgiji i Nizozemskoj bijelaca je već sada samo nešto više od polovice, a kako se odvija plansko useljavanje ne-Europljana, samo za nekoliko godina ove će četiri države imati manjinsko bjelačko, europsko stanovništvo.

Puno bolja situacija nije ni u državama koje nisu imale brojne kolonije u Africi, Aziji ili Karibima – Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Danskoj, Švedskoj ili Norveškoj – jer i u tim državama stranci i nebjelačko stanovništvo naglo se širi i povećava. Pa čak i u najudaljenijoj, uglavnom luterantskoj, Finskoj.

Kod romanskih bivših kolonijalnih država – Španjolske, Portugala i Italije – različiti su bili i jesu putovi useljavanja neeuropskih naroda. Portugal je već odavno potamnio od Afrikanaca iz portugalskih kolonija (Mozambik, Angola, Zelenortska Republika, Gvineja Bisau, Sao Tome i Principe, Ekvatorska Gvineja, Istočni Timor, Goa, Makao…). Španjolska ima brojnije stanovništvo i lakše je asimilirala ne-Europljane, ali je zadnjih desetljeća i ona, zbog svoga geopolitičkoga položaja, postala odredište useljavanja Afrikanaca ne samo preko Melille i Ceute, svojih enklava na sjeveru Afrike. Treći primjer je Italija koja je zbog blizine Afrike na udaru useljenika iz Afrike i zapadne Azije kroz povijest. Brojni talijanski gradovi već su postali više afrički, nego talijanski.

S opravdanjem bi svatko morao postaviti sebi pitanje hoće globalistički umovi iskoristiti migrante za progon svojih neistomišljenika među domicilnim stanovništvom Europe?

Što je s Hrvatskom?

Budući da vlast u Hrvatskoj u potpunosti izvršava naredbe bruxelleskih vladara, isto je i po pitanju planskoga useljavanja stranaca s drugih kontinenata. Teško je doći do istinitih podataka o tome koliko je zapravo useljeno tzv. radnika iz Indije, Bangladeša, Nepala, Pakistana, Afganistana, Filipina i tko zna odakle još. Vlasti taje i ne govore istinu po tom pitanju, isto kao u nedavno otkrivenom slučaju tajnih letova kojima se dovoze azilanti vraćeni iz zapadnih europskih zemalja. Tek kad su bili pritisnuti dokazima, vlast je priznala da se to planski radi.

Iako nam se prodaje priča kako su ti ljudi isključivo došli raditi i zaraditi za svoje siromašne obitelji, nakon čega će se vratiti, nitko ne zna hoće li oni zauvijek ostati u Hrvatskoj. A što se tiče „vraćenih“ nam azilanata iz Iraka, Sirije, Afganistana, Irana, Pakistana… teško da će od njih itko raditi u Hrvatskoj, jer to nisu činili ni u svojim matičnim državama u kojima vlada kult nerada. Ako jedna bogata Njemačka nije postigla njihovu integraciju, iluzorno očekivati da će kod nas biti drukčije.

Za sve to zdušno se zalaže i „naša“ Dubravka Šuica, koja već, najmanje 11 godina radi ono što joj se naredi i provodi globalizacijsku agendu. Donedavno je bila ministrica EU-a za demografiju, a sada je ministrica Unije za Sredozemlje, koja sprema zamku iz koje se bijela i kršćanska Europa više neće nikad izvući. Ona najavljuje da treba iz Bliskog istoka i sjeverne Afrike, država koje oplakuje Sredozemno more, pod hitno uvesti mlade ljude da zamijene staro europsko stanovništvo. Taj svoj zlokobni plan D. Šuica naziva „rješenjem“:

„Cijela Europa suočena je s brojnim demografskim izazovima od starenja do iseljavanja i opadanja stopa nataliteta. Ipak, ostajem optimistična. Zajedničkim radom i sustavnim naporima možemo značajno doprinijeti rješavanju ovih izazova. Mi smo kroz paket instrumenata ponudili državama članicama konkretne alate za rad na njihovim demografskim izazovima, jer moramo i možemo pomoći jedni drugima. U rješavanju demografskih problema može pomoći i privlačenje talenata iz južnog susjedstva. Bit će potrebno raditi na legalnim migracijama i integraciji ovih talenata u europsko tržište rada i društvo. Na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi djeca i mladi do 24 godine čine gotovo polovicu stanovništva. Do 2030. godine ukupna populacija regije povećat će se na 581 milijun što je skoro 100 milijuna više nego u 2018. Ovi mladi ljudi zaslužuju priliku za pošten i pristojan život. Možemo pomoći jedni drugima razvojem partnerstava.“

Provjeri/hrvatski-fokus.hr

Foto naslovnice: web screenshot

P O D I J E L I !