Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr
Moć naroda
Nedavni masovni prosvjedi u Srbiji, potaknuti tragičnim događajem pada nadstrešnice u kojem je izgubljeno nekoliko života, ukazali su na duboko nezadovoljstvo građana prema vlastima i državnoj korupciji. Studenti, kao predvodnici ovih prosvjeda, mobilizirali su se na način koji podsjeća na snagu mladih u povijesnim trenucima političkih promjena. No, postavlja se pitanje: mogu li ovakvi protesti srušiti nakaradne društvene sustave u državama bivše Jugoslavije?
Prosvjedi u Srbiji: znak šireg nezadovoljstva
Ovi prosvjedi nisu samo reakcija na jedan izolirani incident, već odraz dubokih strukturnih problema. Nezadovoljstvo prema predsjedniku Aleksandru Vučiću i njegovoj vladi godinama raste zbog optužbi za autoritarizam, kontrolu medija, korupciju i ekonomsku stagnaciju. Pad nadstrešnice, koji simbolizira urušavanje sustava odgovornosti, postao je katalizator za izlazak ljudi na ulice.
Posebno je zanimljiva uloga studenata. Oni često predstavljaju najprogresivniji dio društva, neopterećen partijsko-klijentelističkim strukturama koje guše slobodu djelovanja. U Srbiji, studenti su uspjeli mobilizirati i širu javnost, što pokazuje da potencijal za otpor vladajućim strukturama itekako postoji.
Je li moguće srušiti postojeće sustave?
Povijest pokazuje da su masovni prosvjedi rijetko dovoljni sami po sebi da sruše nakaradne sustave, ali mogu pokrenuti lavinu promjena. Primjeri iz regije, poput pada Miloševića 2000. godine, dokazuju da masovna mobilizacija može imati značajan utjecaj. No, ključ je u organizaciji, koherentnoj strategiji i, što je najvažnije, u sposobnosti da se osvoji povjerenje šire javnosti.
Slično vrijedi i za Hrvatsku. Ako bi se građani okupili oko konkretnih ciljeva, poput borbe protiv korupcije, reforme pravosuđa ili zaštite javnih interesa, prosvjedi bi mogli postati sredstvo za dubinske društvene promjene. Međutim, izazov ostaje fragmentiranost oporbe i manjak vizije koja bi mogla mobilizirati veći dio stanovništva.
Hrvatska: potencijal za promjene ili društvena apatija?
Hrvatska se suočava s brojnim izazovima koji su slični onima u Srbiji, premda u nešto drugačijem kontekstu. Korupcija, političko pogodovanje, neučinkovito pravosuđe i nepovjerenje u institucije problemi su koji ozbiljno opterećuju društvo. No, za razliku od Srbije, gdje je autoritarni stil vlasti očit, Hrvatska formalno održava demokratske standarde, što često maskira duboke sistemske nedostatke.
Jedan od ključnih problema u Hrvatskoj je fragmentiranost civilnog društva i manjak organizacije među skupinama koje dijele nezadovoljstvo. Iako su građani tijekom posljednjih godina sudjelovali u prosvjedima, poput onih protiv COVID-19 mjera ili u vezi s ekološkim pitanjima, ti su pokreti ostali izolirani. Nedostajala je sveobuhvatna platforma koja bi povezala različite društvene slojeve oko zajedničkog cilja.
U Hrvatskoj se često spominje fenomen društvene apatije. Dio problema leži u sustavnom razočaranju građana u politički sustav, pri čemu se brojni mladi ljudi odlučuju za iseljavanje umjesto aktivnog sudjelovanja u društvenim promjenama. Bez kritične mase mladih, poput one koja trenutno vodi prosvjede u Srbiji, teško je zamisliti značajan pritisak na vlasti.
Hrvatska povijest prosvjeda pokazuje da uspjeh često ovisi o jasno definiranim ciljevima i širokoj podršci javnosti. Na primjer, prosvjedi za obranu radničkih prava (poput onih u slučaju brodogradilišta) ili okoliša (borba za zaštitu rijeke Mure) pokazali su da se pojedini ciljevi mogu ostvariti. Međutim, ti uspjesi ostali su lokalizirani, bez šireg utjecaja na politički sustav.
Pitanje ostaje hoće li hrvatski građani prepoznati trenutak za djelovanje. Prosvjedi poput onih u Srbiji pokazuju da promjena dolazi iz potrebe za temeljnim reformama i osjećaja solidarnosti. No, u Hrvatskoj često izostaje kritična masa koja je spremna podnijeti dugotrajan otpor.
Primjeri iz prošlosti, poput studentskih prosvjeda protiv privatizacije obrazovanja ili otpora protiv ratifikacije kontroverznih zakona, pokazuju da potencijal postoji, ali on zahtijeva kontinuitet i fokus. Ako se Hrvatska uspije ugledati na primjer Srbije – u smislu organizacije, artikulacije zahtjeva i mobilizacije mladih – mogla bi krenuti putem dubljih društvenih promjena.
Putokaz za otpor tiraniji
Masovni prosvjedi u Srbiji služe kao podsjetnik na moć građanske mobilizacije, osobito kada su predvođeni mladima. Hrvatska se nalazi na prekretnici gdje bi slični pokreti mogli postati katalizator promjena, pod uvjetom da se nadvlada apatija i nedostatak organizacije. Jedinstvo, jasnoća ciljeva i spremnost na borbu protiv sustava ključni su koraci prema stvaranju pravednijeg društva u regiji.
Za Hrvatsku i druge zemlje bivše Jugoslavije, ključno je pitanje kako transformirati nezadovoljstvo u konkretne političke promjene. Putokaz leži u solidarnosti, jasnim ciljevima i spremnosti da se izdrže dugotrajne borbe. Ako se takva svijest uspije razviti, regija bi mogla postati svjedokom novih valova društvenih promjena, inspiriranih upravo otporom tiraniji.
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
Tek kad shvatimo da se narod nije spontano organizovao pa skinuo Miloševića za šta postoje brojna svedočenja SAMIH AKTERA (ukoliko neko misli da to nije istina), tek tada ćemo shvatiti da ni sadašnje demonstracije nisu spontane.
Ne radi se o tome da narod nema razloga za protest, gotovo uvek ima razloga ali na prvo mesto treba postaviti namere onoga ko ORGANIZUJE DEMONSTRACIJE.
————————————
Proteste nikako ne treba napustiti kao praksu “disciplinovanja vlasti” jer drugog alata nemamo u ovakvoj (pogrešnoj) organizaciji društva ali se uvek mora paziti na kukavičija jaja.