Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Kriva percepcija
Sve češće čujem kako ljudi govore da je rješenje problema od transhumanističkog globalizma u bijegu na selo, u bijegu izvan grada…negdje u brda i šume, daleko od „matrice“. To je potpuno pogrešno, a evo i zašto.
Velika većina ljudi koji razumiju da živimo u svijetu lažne „projekcije“ medijskog aparata, u pokušaju da iznađu rješenje za nadolazeće još tmurnije dane, razmišlja o bijegu iz sredine u kojoj živi, prvenstveno iz gradova. Na prvu, ovakva misao potpuno je logična, jer ukrašene gradske „krletke“ pružaju „vladarima“ vrlo visok i relativno jednostavan stupanj kontrole nad njegovim sve ovisnijim stanovnicima, pa se bijeg čini sasvim razumnim rješenjem.
No, gdje bismo to točno pobjegli? Na selo? U brdo ili u šumu? Ali prije nego se dotaknemo geografske definicije bijega, možda bi bilo dobro definirati očekivanja od tog bijega, pa gdje god on bio.
Pod pojmom „bijega na selo“ ljudi uglavnom podrazumijevaju život daleko od gradske vreve, prometnih gužvi, gradskog zagađenog zraka i svih ludila konzumerizma. Ako se tome pridoda mogućnost domaće proizvodnje hrane za vlastite potrebe i nepresušni izvor vode za piće, ova ideja nije ni malo luda, čak štoviše, ovakva vrsta van sustavne samostalnosti zaista izgleda kao pravo rješenje.
E sad, vratimo se nazad na geografiju. Gdje se nalazi to naše selo ili mjesto na koje bismo pobjegli? Na pustom otoku, negdje u Hrvatskoj pustopoljini zvanoj Lika ili pak negdje visoko u šumama Velebita? Shvaćate li pomalo o čemu se radi?
Vi zapravo ne bježite nigdje, jer u stvarnosti nemate kamo pobjeći. Uostalom, evo da ste i pobjegli negdje visoko u nepristupačni Velebitski šumarak, koliko ste vremena zapravo kupili? Godinu, dvije…i što onda? Mislite li se sami boriti protiv svih?
Trajno rješenje nikada ne može biti u bijegu, to se nikad nije dogodilo, niti će se dogoditi. Ljudi koji pobjegnu od neposredne ratne opasnosti, riješili su tek nakratko svoje probleme. Noa nije pobjegao negdje u pećinu ili na vrhove planina da se spasi od poplave. Noa je imao plan, doduše Božji, ali nije bježao već je sustavno radio na realizaciji pripremnog plana kako bi spreman dočekao nevolju.
Bez obzira gdje se vi nalazili geografski, u gradu, na selu, na osami, rješenje nije u bijegu od nadolazećeg problema, već u vama samima i u načinu na koji ćete pripremiti svoju „arku“ za „potop“ koji dolazi. Međutim, najbitnije je da svatko od nas, umjesto da razmišlja o bijegu, tu energiju preusmjeri na pokušaj da učini sve što je u njegovoj moći kako bi promijenio stvari nabolje u vlastitoj okolini. Nema veze ako doživite neuspjeh, sutra si barem nećete imati što predbacivati.
Rješenje sigurno nije u bijegu…jer što ćete sutra kada vas ista ta nevolja od koje ste pobjegli dohvati na selu ili na vrhu planine? Hoćete li i dalje bježati, gdje i do kada?
