Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Što ne znamo?
Mapa Piri Reisa je potvrđeno autentična, a nacrtana je prema informacijama sa starijih mapa, grafika i zapisa, od kojih su mnoge kopirane i prepisivane iznova još od prije uništenja Aleksandrijske knjižnice. Na ovoj karti, Antarktik nije prekriven ledenom površinom već gustom vegetacijom! Kako mapa iz 1513. godine može sadržavati kontinent koji je otkriven tek 1820. godine? Tko je mogao to zabilježiti na karti prije svih poznatih civilizacija? Hipoteza otvara vrata mogućnosti da je neka zaboravljena drevna civilizacija imala kapacitet da putuje do Antarktika, obilježavajući zemlju s tehnologijom za pravljenje mapa, nekad prije nego što su se ledne površine formirale.
I tko je to mogao učiniti dugo prije izmišljanja morskog kronometra u 18. stoljeću, koji je konačno riješio problem točnog praćenja zemljopisnih dužina na otvorenim morima?
Ako je konvencionalno znanje o povijesti ljudske rase točno, onda ljudska civilizacija nije dovoljno stara, niti je bila toliko napredna, da bi joj se pripisala mnoga misteriozna monolitska i arheološka nalazišta diljem svijeta.
Mjesta kao Gobekli Tepe u Turskoj, bosanske piramide i Adamov kalendar u južnoj Africi postavljaju isto pitanje: ako ljudska civilizacija navodno nije dovoljno stara da napravi ova mjesta, tko je onda, ili što, imao kapacitet da napravi toliko detaljnih građevina diljem svijeta?
Jasno je da je naše razumijevanje povijesti nepotpuno i da postoji mnogo uvjerljivih dokaza koji ukazuju da su na Zemlji postojale inteligentne i civilizirane kulture dugo prije nego što su se ljudske kulture pojavile navodno tek oko 4.000 godina prije nove ere.
Mapa otomanskog gusara, pomorca, admirala i kartografa Sulejmana veličanstvenoga – Piri Reisa iz 1513. godine je dio pojavljivanja kompletnije priče o našoj povijesti, koja naveliko izaziva rašireno shvaćanje.
(Piri Reis – Hadži Muhjuddin Piri, Gelibol, oko 1465. – 1554., gusar, pomorac, admiral i kartograf)
Pravljenje mapa je složen zadatak, a smatra se da se prvi put pojavilo 1.000 godina prije nove ere s babilonskim glinenim pločama.
Antarktik je službeno prvi put uočen na ruskoj ekspediciji 1820. godine i u potpunosti je prekriven ledenom površinom za koju se smatra da se formirala prije oko 34-45 milijuna godina.
Iz tog razloga, Antarktik se nije mogao pojaviti na karti prije 1820. godine. A sve karte koje sadrže Antarktik trebale bi imati naznačene ledene polove koji su stari nekoliko milijuna godina.
Mapa svijeta koju je napravio otomanski kartograf Piri Reis, izaziva izvjesne sumnje o tome što zaista znamo o drevnim civilizacijama.
Mapa Piri Reisa, koja se fokusira na zapadnu Afriku, istočnu obalu Južne Amerike i sjevernu obalu Antarktika, sadrži detalje obale za koju mnogi povjesničari i geolozi smatraju da je Zemlja kraljice Mode, tj Antarktik.
Nevjerojatno, na ovoj karti ledeni kontinent nije prekriven ledenom površinom, već gustom vegetacijom.
Kako mapa iz 1513. godine može sadržavati kontinent koji je otkriven tek 1820. godine?
I ako su kontinent otkrile civilizacije koje su se pojavile 4.000 godina prije nove ere, zašto nema ledenih površina na karti?
Paradoksi na ovoj karti nisu imali većeg značaja dok Charles Hapgood, profesor povijesti iz New Hampshirea, SAD nije rekao da informacije na karti Pirija Reisa podržavaju drugačiji pogled na geologiju i drevnu povijest.
Hapgood je vjerovao da je mapa potvrdila njegovu svjetsku geološku teoriju, koja objašnjava kako su veliki dijelovi Antarktika mogli biti bez leda do oko 4.000 godina prije nove ere.
Hapgoodova prezentacija je toliko uvjerljiva da je čak i čuveni teoretski fizičar i filozof Albert Einstein napisao podržavajući komentar za Hapgoodovu knjigu iz 1953. godine: “Njegova ideja je originalna, puna razumljivost i – ako se dokaže – od velike važnosti svemu što je vezano za povijest površine Zemlje” – Albert Einstein.
Mapa bez sumnje nije prijevara, jer je potvrđeno autentična, ali informacije na karti su za provjeru. Sam Piri Reis napominje da je karta nacrtana prema informacijama sa starijih mapa, grafika i zapisa, od kojih su mnoge, kako Hapgood kaže, kopirane i prepisivane iznova još od prije uništenja Aleksandrijske knjižnice u Egiptu, koje je izbrisalo veliku količinu literature i kulturnog znanja.
Hipoteza otvara vrata mogućnosti da je neka zaboravljena drevna civilizacija imala kapacitet da putuje do Antarktika, obilježavajući zemlju s tehnologijom za pravljenje mapa, nekad prije nego što su se ledne površine formirale. To je značajno razilaženje s našim trenutnim shvaćanjem povijesti.
Odsustvo ledenih površina na karti Piri Reisa je u najmanju ruku čudno, a 1960. godine Hapgood je iznio svoje teorije zrakoplovstvu SAD. Hapgood je pitao, između ostalog, je li oblik kontinenta, kako je prikazan na Reisovoj karti, sličan obliku kontinenta pod ledom, kao što je otkrilo nedavno testiranje zrakoplovstva o seizmičkim podacima kontinenta. Odgovor je bio zapanjujući:
“… Geografski detalji prikazani u donjem dijelu karte nevjerojatno se dobro slažu sa seizmičkim profilom koji je napravila švedsko-britanska antarktička ekspedicija 1949. godine. To znači da je obala mapirana prije nego što je postala prekrivena ledenom površinom. Ledena površina u ovoj regiji je sada debela oko 1,5 kilometar. Nemamo pojma kako bi se podaci na ovoj karti mogli uklopiti s razinom zemljopisnog znanja u 1513. godini.” – Harold Z. Ohlmeyer, Potpukovnik, zapovjednik USAF-a.
Ako Hapgoodova teorija vrijedi, kao što je Einstein vjerovao, onda je postojao period vremena od oko 13.000-te godine pr.n.e. do 6.000. godine pr.n.e. kada je Antarktik bio bliži ekvatoru, te je tamo vladala relativno tropska klima, kao u dijelovima Južne Amerike.
Ovo je uzrokovano iznenadnom promjenom čitave Zemljine litosfere, teoretizirao je on, s istodobnim pomicanjem svih kontinenata na njihovu trenutnu poziciju što je mnogo drugačije shvaćanje nego široko prihvaćeno objašnjenje o teoriji tektonskih ploča.
Ako je Antarktik zaista bio dalje na sjeveru nego što je sada i ako nije bio pokriven ledom do prije 6.000 godina prije Krista, tko je onda živio u to vrijeme da je mogao to zabilježi na karti, prije svih poznatih civilizacija? I tko je to mogao učiniti dugo prije izmišljanja morskog kronometra u 18. stoljeću koji je konačno riješio problem točnog praćenja zemljopisnih dužina na otvorenim morima?
Je li Zemlja već bila mapirana 4.000 godina prije Krista od strane civilizacije koja je zaboravljena, kao što analiza Reisove karte i teorije Charlesa Hapgooda tvrde?
Provjeri/atma.hr/webtribune.rs
P O D I J E L I !
Zašto ne bi istražili najstarije zapise iz Biblije i izveli zaključke o izgledu kopna i mora prije i poslije potopa... Ne znamo od koga je Piri Reis dobio nacrt svijeta , možemo samo nagađati o izvorima tih informacija. Jednako tako možemo naprimjer nagađati tko je piramide izgradio... Budući da su obrasle fosilima školjki te su turski osvajači izvijestili o naslagama soli u njima, zaključak je ; bile su pod morem dulje vrijeme... Zašto se ne izađe s istinama? Ne znam, valjda im se ne uklapa u agendu. Ali što Biblija kaže o izgledu Zemlje prije potopa?
Prema Bibliji i njenim kronološkim zapisima ,koja je ostavština pravog Boga, i koju je pisalo četrdeset ljudi u razdoblju od 1600 godina, a koja je pravi izvor povjesnih činjenica i nadahnuće onima koji traže istinu, potop je bio u jesen , 2370 god.pr.n.e. Odnosno, računajući od nas prije 4393 godine... Prvi ljudi su stvoreni prije nešto više od 6000 godina. Točnije, Adam je stvoren 4026 pr.n.e. Odnosno, računajući od nas 6 049. Poslije njega stvori Bog Evu ... Postoji biblijska kronologija po kojoj se sve to može izračunati ...
Mjerenje,kakvo provodi današnja porobljena znanost je lažna kao i priča da su Egipćani napravili piramide. Nitko ne uzima u obzir vremenske utjecaje na stijene, kamene blokove koji su udarani vjetrovima,kišom,potopom... mnogostruko narušeniji od kamena koji se nalazi u laboratoriju i koji promatraju kroz neku metodu radioaktivnog poluraspada...
Potop na Zemlji je trajao oko godinu dana, dovoljno dugo da piramide obrastu školjkama i poslije nastanu fosili školjki i naslage soli...
Biblija izvještava da Zemlja u početku nije izgledala kao danas. Bilo je jedno kopno, jedan kontinent i bio je vodeni omotač oko planete koji je na Zemlji činio jednu tropsku klimu. To potvrđuje i pronalazak mamuta i dinosaura u Sibiru, kojima su u želucima i crijevima pronađene tropske biljke. Dakle ni današnji Sibir nije bio surovo hladno mjesto za život... Na Zemlji je bio podzemni ocean koji je vjerojatno štitio površinu od potresa. Bilo je veliko more-ocean ,koji je bio vjerojatno puno plići od današnjih oceana. Kopno nije imalo ovakvu konfiguraciju. Brda su vjerojatno bila mnogo niža od današnjih, možda oko 100m visine. Nešto više ili manje ,nebitno, ali nije bilo surovih visokih planina poput današnjih...Nakon što se sručila voda iz orbite ,Zemljina kora je omekšala i pukla, te je izbila voda iz podzemlja i sva se zemlja potopila. Svi vrhovi zemaljski su bili pod vodom . Nakon toga pod vodenim pritiskom puca megakontinent i nastaju današnji manji kontinenti. U ponore silazi voda i nastaju današnji oceani. A kopno izranja iz vode. Uslijed pucanja megakontinenta na nekoliko manjih kontinenata dolazi i do vulkanskih erupcija, megapotresa i posljedično do tektonskih i konfiguracijskih promjena. Nastaju planinski lanci i uzdižu se surovi vrhovi...Na polovima ostaje zaleđena slatka voda. Eto, neka netko objasni zašto je na polovima led od slatke ,a ne slane vode... Očigledno, je do toga došlo kad se vodeni omotač srušio na Zemlju, za sobom je povukao hladni zrak iz orbite te su se padaline na polovima ledile... Nakon godinu dana nastaju glečeri i jezera na nepropusnim lokacijama. U Panoniji i drugim propusnim mjestima nastaju plodne ravnice...
Životinje poput velikih gmazova, mamuta ...koje nisu ušle u Noinu arku su uništene u vodenoj kataklizmi. Pronalaze ih zakopane u pijesku i mulju. Očuvane su ,jer zbog nedostatka kisika u pijesku nije mogao započeti proces raspadanja.