Ponedjeljak, 30 siječnja, 2023
NaslovnicaWake upDa, sad sam siguran da je sve upravo tako i da sve...

Da, sad sam siguran da je sve upravo tako i da sve ide polako…

4.9
(70)

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr

„Time is on my side…yes it is!“

Kada sam prije nekoliko godina (znatno prije plandemije koronavirusa) doživio „buđenje“ kojeg, na sreću, danas ljudi sve više doživljavaju i otvorenije pričaju o tome, nisam potpuno shvaćao sve detalje koncepta društvenog inženjeringa koji nam se odvija pred očima.

Naravno, do tog trenutka nisam niti shvaćao da se uopće išta značajnoga događa van okvira onoga što nam „oni“ dopuštaju da znamo. Televizija i ostali mediji bili su još uvijek samo izvori informiranja… ništa više.

Kao što to, valjda, mora biti, i ja sam imao svog „buditelja“, koji mi je ispočetka skretao pažnju na neke nelogičnosti u našim svakodnevnim životima, želeći potaknuti iskru znatiželje za saznavanjem „šire slike“ svijeta u kojem živimo, koja je jednom potaknuta počela skidati koprenu s mojih očiju.

Još uvijek se sjećam svojih reakcija i vrtloga osjećaja na brutalnu istinu koja se pri tom događala u mojem umu, a koje sam kasnije susretao bez iznimke kod svih onih koje sam i sam „budio“. To su valjda one 4 stanice o kojima govori Krešimir Mišak i za koje kaže da ih svi prolaze na putu buđenja ili izlaska iz Matrice.

No, ono što u ovom tekstu želim naglasiti nije sam proces buđenja, nego nešto drugo…

Naime, ono što me je dugo vremena zbunjivalo je, ako se već događa to što se uistinu događa, kako je moguće da ljudi to ne vide i ne primjećuju. Ne smatram sebe nekim izrazito pametnim likom, niti si dopuštam da mi misli skrenu u tom smjeru, ali nije mi jasno kako neki pametniji, a pogotovo znatno pametniji od mene nisu to uvidjeli, a velika većina i još uvijek ne vidi. No, sada znam zašto je to tako.

Sve ide polako…

Da, sve ide polako i iako na prvu možda zvuči glupo i banalno, ovo je temeljna postavka akcije porobljavanja koja se vrši nad čovječanstvom. Ona, siguran sam proizlazi iz golemog tisućljetnog znanja, sakrivenog daleko od naših očiju, kojeg su „oni“ prikupili i sada ga okrenuli i usmjerili protiv nas.

Da zaista sve ide polako, najbolje je objasniti na primjeru, a takvih je bezbroj, pa se čovjek teško odluči koji izabrati.

Evo, recimo na primjeru plandemije… Ispočetka su nam govorili kako „ništa ne znamo o novom virusu“, a opet su nas pozivali da primjenjujemo neke sulude mjere, da nosimo maske, izbjegavamo druženja i druge gluposti… Danas, s odmakom od tri godine, sve ovo izgleda smiješno, ali ako znamo (a danas znamo) što je bio konačni cilj akcije COVID-19 – depopulacija i uvođenje dodatnih metoda za efikasniju kontrolu ljudi, tada je fascinantno s kojom strpljivošću su provodili korak po korak, sve do trenutka kada je tobože pronađeno cjepivo.

I nakon toga, opet je sve išlo polako… prvo neka se cijepe oni koji su ugroženi, kronično bolesni, pa onda oni koji to žele i tako sve do trenutka kada se više nigdje nije moglo bez dokaza o cijepljenju ili preboljenju. Opet sve polako…

Plandemija je samo jedan primjer za ukazati kako zaista sve ide polako. Što je s „klimatskim promjenama“, digitalnim novcem? Što je s ratom u Ukrajini? Da, sve ide polako…

Provođenje agendi njihovih zlih namjera ponekad vizualiziram kao jedan veliki kotač, koji gazi sve pred sobom, ponekad uspori, pa na trenutak i stane kada otpor u čovječanstvu ojača, no on igra na kartu „zamora materijala“.

A taj zamor materijala se događa i kotač ponovo nastavlja s „drobljenjem“, ali sve polako…

Sve polako, tek toliko da zadrži moment kretanja u, za „njih“, željenom smjeru, a da čovjek, s druge strane tog kotača, ne primijeti i ne osjeti prevelik pritisak koji bi rezultirao otporom većim nego ga kotač može savladati.

Čovjek ne može a da si ne postavi pitanje koliko je dugo ovaj kotač u funkciji i je li on sada postao vidljiviji nego prije iz nekog posebnog razloga ili se ovo događa periodički, pa se onda nekim Velikim resetom događa čišćenje „nevjernika“ ili „teoretičara zavjera“. Je li se u prošlosti događalo da se promjeni smjer kretanja kotača, koji bi povremeno „drobio“ i suprotnu stranu? S poviješću koju su zapisali „pobjednici“ teško je to znati…

I baš zato, jer sve ide polako, pa je za postizanje nekog konkretnog cilja potreban ponekad i čitav ljudski vijek, dokazuje da iza svega ne stoji obična ljudska sila, nego nešto iskonsko i vječno, čemu vrijeme ne predstavlja nikakav problem i ograničenje.

To može biti samo Zlo koje pjevuši onu poznatu: „Time is on my side… yes it is!“  

Na nama ostaje da taj kotač zaustavimo…

Foto naslovnice: pixabay.com

P O D I J E L I !

Ocijenite članak

Kliknite na srce za ocjenu!

Prosječna ocjena 4.9 / 5. Ukupno glasova: 70

Zasad nema glasova! Budite prvi tko će ocijeniti članak!

VEZANO

najnovije