Ponedjeljak, 7 listopada, 2024
NaslovnicaWake upEksperimenti koji pokazuju mogućnost tjelesne manipulacije s organizmima – može se potaknuti...

Eksperimenti koji pokazuju mogućnost tjelesne manipulacije s organizmima – može se potaknuti rast dodatnih udova, očiju ili glave

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr

Igranje Boga

Ponekad otkrijete stvari koje su fascinantne, ali krajnje zastrašujuće i odbojne. Napredak u području epigenetike usredotočio se na ulogu međustanične električne aktivnosti u razvojnoj morfologiji (obliku ili strukturi) organizama.

Epigenetika je proučavanje čimbenika izvan genoma koji posreduju u genetskoj ekspresiji i razvoju organizama, ali zapravo ne mijenjaju genom. To je studija o tome kako naše ponašanje i okolina mogu uzrokovati promjene koje utječu na način na koji funkcioniraju naši geni.

Michael Levin je profesor biologije na Sveučilištu Tufts u Bostonu, gdje je voditelj laboratorija Levin. Laboratorij Levin integrira pristupe iz razvojne biologije, računalne znanosti i kognitivne znanosti kako bi istražio pojavu organskog oblika i funkcije. Koristeći pristupe biofizičkog i računalnog modeliranja, Levinov tim nastoji razumjeti kolektivnu inteligenciju stanica, dok one upravljaju fiziološkim, transkripcijskim, morfogenetskim i bihevioralnim prostorom. 

- Advertisement -

Levinov rad otkriva da DNK nije jedini graditelj u biološkom svijetu – postoji i misteriozni bioelektrični sloj koji usmjerava stanice da rade zajedno na rastu organa, sustava i tijela. Za sada to zvuči kao vrlo zanimljivo područje, dok ne saznate što to zapravo znači i što ovo otkriće može značiti za budućnost medicine, okoliša, pa čak i samog života. Drugim riječima, Levin se s entuzijazmom igra Boga.

U slučaju da je netko od nas zabrinut zbog toga, prof. Levin objašnjava praktične primjene njegovog istraživanja koje uključuju popravak urođenih mana, regenerativnu medicinu, reprogramiranje raka i sintetski bioinženjering. Ništa od toga još se zapravo nije dogodilo kao rezultat njegova rada, u tipičnom biotehnološkom stilu to su divlja obećanja osmišljena da održe protok stipendija za istraživanje. 

Dakle, kako napraviti dvoglavog crva? 

Stanice međusobno komuniciraju i koordiniraju svoje aktivnosti pomoću električnih signala. Levin je shvatio da električne komponente stanica – minijaturni tranzistori – sadrže funkcionalnu memoriju o tome kako sastaviti građevne blokove života koje stvara DNK. Stimulirajući stanične tranzistore rastućeg organizma, možete stvoriti nove električne gradijente u cijeloj mreži stanica koje stimuliraju određene organe i organske sustave da se pojave na neočekivanim mjestima. Na primjer, Levin pokazuje slike punoglavca koji je programiran da razvije funkcionalno oko u svojoj utrobi. 

Slično kod plosnatih crva, vrlo jednostavnih organizama, električni gradijent koji određuje koji će kraj crva imati glavu može se promijeniti tako da se glava i mozak formiraju na oba kraja crva – čak možete napraviti crva koji je živ, ali nema glavu. To se ne postiže primjenom vanjskog električnog polja, već uključivanjem i isključivanjem malih staničnih tranzistora koji su proteini ionskih kanala napravljeni od DNA koji tvore električne gradijente za programiranje prirodnog tijeka razvoja. Reprogramirani gradijenti redizajniraju organizam.

Čini se da je Levin oduševljen ovim rezultatom i komentira da se crvi s dvije glave čine vrlo sretnima (?!) osim činjenice da imaju poteškoća s hranjenjem (?!!!). U videu možete vidjeti kako crvi mlataraju. 

- Advertisement -

Drugi uznemirujući aspekt ovog eksperimenta je rezultat da buduće generacije crva također imaju dvije glave, iako njihovi genomi ostaju neizmijenjeni. Drugim riječima, stanično pamćenje prirodnih oblika i konfiguracija organizama zadržava se u međustaničnoj električnoj komunikacijskoj mreži. Zapravo, poput računala, organizmi se mogu električnim putem reprogramirati da izgledaju i djeluju drugačije, čak i ako bi to stvorilo evolucijski nedostatak – evolucijski korak unatrag. 

Ova vrsta reprogramiranja vrlo je složena, zahtijeva cijeli tim visoko plaćenih biotehnologa da uspješno izmijene čak i najjednostavnije organizme, ali kad se jednom postigne, poništavanje je jednako složeno.

Levin predlaže da bi znanstvenici konačno mogli reprogramirati organizme da proizvode zamjenske dijelove za bolesne i stare ljude. Ogromni korak njegove mašte o čijim se sigurnosnim implikacijama nije raspravljalo. Njegov govor na TED-u ostavlja vam utješnu poruku da je sve dobro i mudro postavljeno i da će uskoro biti još bolje – zapravo jedna noćna mora fantazija kada uzmete u obzir rizike.

Dakle, koliko su blizu reprogramirani ljudi?

Uopće nisu blizu i postoje samo na Netflixu, ali razmislite o implikacijama Levinovih nalaza istraživanja. Električna polja određuju morfologiju čovjeka, oblik i izgled organa. Konstantno smo izloženi sve složenijim vanjskim EMF-ovima koji koriste sve veći izbor frekvencija i intenziteta. Levinov rad pokazuje da je ideja da to neće imati zdravstvenih implikacija potpuna idiotarija ili ako hoćete potpuno pogrešna pretpostavka.

Već znamo da vanjska električna polja imaju implikacije na ljudsko zdravlje jer je oružje dizajnirano korištenjem EMF polja visokog intenziteta. U trenutnoj klimi etičkih standarda, samo je pitanje vremena kada će netko početi istraživati ​​mogućnost redizajniranja, reprogramiranja i kontrole ljudi inspiriranih Levinovim radom. Provode li se već takva istraživanja? 

- Advertisement -

Priroda je inteligentna

Još jedna značajka Levinovog rada je konstrukcija živih organizama na nanorazmjerima poznatih kao ksenoboti koje on prikazuje kako plivaju niz cjevaste labirinte i donose odluke o tome kamo ići dalje. Levin ih opisuje kao inteligentne. 

Prirodni sustavi visoko su koordinirani unutar mreže univerzalnih zakona koji optimiziraju učinkovitost. Svi fizikalni zakoni su u skladu s matematičkim tipom poznatim kao “najmanje djelovanje” – oni nisu samo učinkoviti, već su i najučinkovitiji koliko je to moguće. Biološki sustavi također su optimizirani u skladu s beskonačnim faktorima usmjerenim na preživljavanje i evoluciju. Računalna snaga koju priroda donosi nadilazi čak i najveća superračunala.

Ono što je zanimljivo u ovom istraživanju je jasan dokaz da je prirodna inteligencija široko rasprostranjena i vrlo apstraktna. Kada tražimo izvor inteligencije, ne tražimo jednu točku ili strukturu u mozgu ili čak genomu, inteligencija je posvuda, čak i u prazninama. 

Kada govorimo o inteligenciji, gotovo uvijek se priziva i pojam svijesti, a ova dva pojma u mnogočemu su sinonimi. Genomi osiguravaju inteligentnu strukturu, bioelektrični sustavi određuju tijek i izražavanje ove genetske inteligencije, ali inteligencija sama po sebi nalazi se u apstraktnom polju svijesti. Uredite li DNK ili reprogramirate stanične električne sustave, možete trajno osakatiti izražaj svijesti u ljudskom životu.

Toliko…

Provjeri/expose-news.com

Foto naslovnice: screenshot

P O D I J E L I !

Svidio vam se članak? Trebamo i vašu pomoć da nastavimo iznositi istinu!
VEZANO

najnovije