Evo ovako laži postaju stvarnost

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr

Kognitivna disonanca

Ovo je priča o tome kako su godine zlonamjernog informiranja, cenzure i autoritarnog odlučivanja stvorile situaciju u kojoj veliki dio javnosti ne može razlučiti što je stvarnost, a što laž. To je odraz onoga što se događa kada iz vida izgubimo ljubaznost, poštovanje, povezanost i znatiželju.

Kao podlogu ovom članku, koristim slučaj o sudskoj presudi iz Kanade, gdje je jedan sudac Višeg suda presudio u korist oca, koji ne želi da mu se djeca „cijepe“ protiv covida-19, u suđenju protiv majke te djece.

Novine Toronto Star prenijele su ovu priču, otkrivajući širi fenomen koji se odvija kao rezultat činjenice da ljudi nisu pažljivo PROVJERAVALI laži farmaceutskih kompanija, korumpiranih vlada i propagandu mainstream medija.

Naslov članka je “Navodeći dezinformacije, sudac je na strani oca protiv cijepljenja ‘iznimno kontroverznim’ cjepivom protiv COVID-19” i već u samom naslovu, a kasnije i u čitavom tekstu, novine prikazuju suca Višeg suda Richarda T. Bennetta kao potpunog negativca. Ne zbog stvarnosti i istine, već zbog percepcije izgrađene od laži.

Kao što naslov članka tvrdi, sudac je donio svoju odluku dijelom na temelju „dezinformacija“, no o kojim se točno dezinformacijama radi ovaj članak ne govori, već se samo kaže:

“Njegova presuda odnosi se na jednog liječnika koji je naširoko osuđivan da širi dezinformacije o cjepivima protiv COVID-19.”

Niti se navodi ime doktora, niti što je taj doktor govorio. Ovim trikom autor članka „usađuje“ čitateljima laž da su „cjepiva“ protiv COVID-a sigurna kao istinu, ne ostavljajući im mogućnost da uopće razmišljaju drugačije ili da ne daj Bože sami provjere.

Ovome doprinosi i retorika o „dezinformacijama o cjepivima“, koja tobože uzrokuju da se ljudi doista ne cijepe. S druge strane ne spominje se ikakav nedostatak sigurnosti i učinkovitosti tog istog „cjepiva“, pa niti ikakav ozbiljniji pokušaj zaključivanja zašto se ljudi zapravo odlučuju ne cijepiti.

Riječ je o čistom obmanjivanju javnosti, prerušenom u novinarstvo.

Odluka suca

Pogledajmo kako je sudac Bennett izgradio svoju presudu.

Presudio je da ne može “sudski primiti na znanje” činjenicu da su cjepiva protiv COVID-a sigurna i učinkovita, jer se to odnosi samo na slučaj kada je nešto nadaleko poznato kao istinito i prihvaćeno kao nekontroverzno. Kad je to slučaj, sudac ne traži dokaze da potvrdi je li ta stvar istinita jer je vrlo dobro utvrđena.

Ne primajući na znanje, Bennett priznaje stvarnost, da nema razloga za pretpostavku da su „cjepiva“ protiv COVID-a „sigurna i učinkovita“ i da samo zato što vlade neprestano ponavljaju, to ne znači da postoji prava znanost ili podaci koji to podržavaju.

Sjetit ćemo se „Vilijeve srdžbe“, kada je retorički upitao javnost „Zašto ne vjerujemo našim stručnjacima?“ Drugih primjera kada su razni vladini i zdravstveni dužnosnici, ali i drugi akteri, projicirali lažni osjećaj sigurnosti u nešto u što nikako nisu mogli biti sigurni, je mnoštvo.

Takva (potkupljena?) retorika ničim nije bila potkrijepljena, a njene rezultate možemo svakodnevno pratiti u novinskim člancima iz rubrike „IZNENADA“.

No vratimo se na suca Bennetta, koji je svoju presudu potkrijepio slijedećom izjavom:

“Kada je riječ o pitanju vladinih poruka i cjepiva protiv COVID-19, čini se da većina sudova nije ispitivala poruke vlada. Povijest nas je naučila da vlade i mediji ne djeluju uvijek u skladu s način koji promiče javno zdravlje.”

Nadalje, rekavši da nije vidio nikakve dokaze koji bi sugerirali da su tijela za javno zdravstvo utvrdila da su cjepiva protiv COVID-19 sigurna, sudac Bennett je zaključio:

“Farmaceutske tvrtke, nadležna tijela za javno zdravstvo, vlada i glavni mediji govore nam da su ta cjepiva ‘sigurna’, mnogi su sudovi bili voljni to prihvatiti i uzeti na znanje jer nam javno zdravstvo govori da bi se pojam ‘siguran’ trebao smatrati ‘činjenicom’ u pogledu istinitosti te izjave.”

Ovaj sudac je priznao da su vladine izjave o sigurnosti „cjepiva“ protiv COVID-a “izuzetno kontroverzne” i da “razumni ljudi”, koji imaju stručnost, imaju drugačije mišljenje.

Kako su laži djelovale

Prvo, tvrdnja da ova „cjepiva“ nisu „sigurna i učinkovita“ ne znači automatski da ona ubijaju sve i svakoga, niti da su sve moguće priče o tim „cjepivima“ istinite.

To jednostavno znači da prava istina koja stoji iza njih nije poznata široj javnosti, pa slijedom toga ne mogu i ne smiju biti proklamirana kao dobra, odnosno „sigurna i učinkovita“. Doduše, o ovom pojmu „učinkovitosti“ bi se dalo razglabati, ukoliko su stvorena sa zlom namjerom.

Ukoliko zla namjera stoji iza svega, to onda znači da su sve ozljede, hospitalizacije i smrti, kao rezultat ovih „cjepiva“, zapravo odgovornost svih onih koji su ih proklamirali. U tom slučaju je potpuno jasno zašto nitko ne bi želio da istina izađe na vidjelo..

Pogrešni narativi šireni s najviših razina proizveli su podijeljenu stvarnost između ljudi koji su kritički razmišljali tijekom COVID-a i onih koji su jednostavno vjerovali onome što vlada govori, otkrivajući kako je lako izbaciti ljubaznost, poštovanje, povezanost i znatiželju kroz prozor kada se pritisnu prave tipke.

Iznijeti istinu nije bilo moguće

Ljudi i stručnjaci koji su imali drukčije poglede i dovodili u pitanje vladu bili su označeni kao “protivnici cjepiva” i njihov imidž je okaljan. Time je započeo proces uklanjanja znatiželje u javnosti i poticanja na pridruživanje grupnom razmišljanju.

Stalni strah i paranoja dodatno su ohrabrili izbor da se odustane od kritičkog razmišljanja i preispitivanja vladinih i medijskih narativa, otimanjem mozga i fiziologije javnosti.

Strah i paranoja po prirodi su produbili prijezir prema onima koji su kritički razmišljali, što ne samo da je potaknulo ljude da šute, nego ih je potaknulo i da uopće ne uzimaju u obzir ono što su ti kritičari govorili.

Mediji, koji imaju važnu ulogu informiranja javnosti, nažalost bili su regulirani tim istim strahom, a medijske tvrtke nisu željele izgubiti svoje farmaceutske sponzore ili izgubiti „vjerodostojnost“ dovodeći u pitanje vladin narativ. Dio novinara koji su tamo radili bojali su se izaći iz „grupe“, misleći da će na taj način izgubiti posao. Rijetke su iznimke…

Kroz sve to, čitav se stroj počeo kretati u jednom smjeru, regulirajući se kroz strah, kako bi se odrekao svakog kritičkog razmišljanja i ispravnog smisla. Davanjem slijepe vjere vladi i „gašenjem“ svakoga tko je imao drugačije mišljenje.

Sve ovo završava na primjerima poput ovog slučaja muža i žene koji se ne mogu dogovoriti što je prava stvarnost vezana za ova „cjepiva“. Morali su donijeti izbor, ali to nisu bili u stanju učiniti jednoglasno zbog namjerno uzrokovanog kaosa zamagljivanja stvarnosti.

Može li se popraviti šteta?

Kada premijer neke zemlje nazove ljude koji dovode u pitanje njegovu retoriku “šačicom antivaksera i ekstremnih desničara”, to posljedično stvara podjele i neprijateljstva. Dokaz ovoj tvrdnji pronađite u bližoj i dalekoj povijesti, no budite sigurni da je to upravo tako! I ne samo to, najveći gubitnik ovakve retorike je ISTINA.

Kako je moguće da su ljudi ovo zaboravili? Kako smo izgubili razum?

Ako ste podržavali „službenu priču“ tijekom ove „pandemije“, odvojite malo vremena da poslušate ljude s drugačijom perspektivom. Usredotočite se na činjenice koje iznose, a ne na retoriku. Na kraju krajeva, zapitajte se zašto se ti ljudi toliko zdušno bore, riskirajući vlastiti život, da kažu upravo to što vam žele kazati? Što oni imaju od toga? Jesu li baš svi odreda „luđaci“? Skupa s nama na Provjeri…

Ako ste pripadnik medija i odlučili ste koristiti izjave kao što su „antivkser“ i „dezinformacije“ ad nauseam, bez razmatranja valjanosti izjava koje dolaze od stručnjaka, razmislite je li ovaj put kojim ste išli doista imao smisla. Ako sada ustanovite da su jedna ili dvije priče lažne, razmislite je li vam se isplati vratiti unatrag i provjeriti priče o cijeloj „pandemiji“.

Posao medija nije da slijepo daju legitimitet vladama i javnom zdravstvu. Posao medija je da se PROVJERI je li ono što govore istina, pogotovo kada visokokvalificirani stručnjaci imaju nešto drugačije za reći. U najmanju ruku, posao medija je da daju i alternativne informacije, a toga nije bilo ni u tragovima…

Naposljetku, imam poruku za sve one koji su kritički razmišljali tijekom „pandemije“, ali i ostalih operacija Velikog reseta – nemojte izgubiti iz vida ono što pouzdano znamo i nikada nemojte donositi prerane zaključke, jer nas to može samo dodatno podijeliti i skrenuti s putanje do stvarnosti i konačnog cilja.

Foto naslovnice: pixabay.com

P O D I J E L I !