Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Nedavno sam objavio Mit o znanosti, u kojem laičkim okom i dostupnim informacijama na internetu kvalificiram znanstvenike i znanost u tri skupine, od kojih je samo jedna ona prava, nepatvorena znanost. Godinama nisam mogao razumjeti kako neki ljudi ne mogu vidjeti korupciju u znanosti. Otkud tim ljudima ideja da su znanstvenici otporni na nju? Otkud im ideja da im mogu slijepo vjerovati?
Zahvaljujući dr. Krešimiru Paveliću koji neumorno i hrabro objavljuje u svojoj kolumni, došao sam do znanstvene studije, gdje jedan nepristran znanstvenik razbija taj tabu o nepotkupljivim znanstvenicima i znanosti u domeni farmaceutske industrije, s naglaskom na Covid-19 događajima posljednje tri godine. Studija je preopširna za prijevod i objavljivanje na Provjeri. U ovom sam postu preveo tek najzanimljivije detalje.
Izvornu studiju možete u cijelosti pronaći ovdje.
Pozadina
Razdoblje COVID-19 naglašava ogroman problem koji se razvijao desetljećima – naime kontrolu znanosti od strane farmaceutske industrije. Pedesetih godina prošlog stoljeća duhanska je industrija dala primjer, a farmaceutska industrija ga je slijedila. Od tada je potonja redovito osuđivana zbog ilegalnog marketinga, lažnog predstavljanja rezultata pokusa, prikrivanja informacija o opasnostima lijekova, da bi na kraju neke njihove radnje bile smatrane, pa čak i dokazano kriminalne.
Stoga je ovo istraživanje provedeno kako bi se pokazalo da štetne korporacije snažno manipuliraju znanjem i znanošću, pri čemu su njihovi ciljevi ne samo financijski već i suzbijanje naše sposobnosti donošenja odluka kako bismo stekli globalnu kontrolu nad javnim zdravljem.
Metode
Pregledane su tehnike farmaceutske industrije za manipuliranje znanošću i izvješćivanjem o bolesti COVID-19. Korišteno je nekoliko izvora službenih dokumenata: PubMed, resursi Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH – National Institute of Health), farmaceutskih tvrtki, politički dokumenti, nacionalni mediji i novinske agencije, te knjige istaknutih stručnjaka (znanstvenih i pravnih). Neke od pregledanih studija nisu objavljeno u recenziranim časopisima – međutim, proveli su ih ugledni svjetski znanstvenici u svojim područjima.
Rezultati
Od početka COVID-19 možemo navesti slijedeće metode manipulacije informacijama koje su korištene:
1. lažirana klinička ispitivanja i nedostupni podaci,
2. lažne studije ili studije sukoba interesa,
3. prikrivanje kratkoročnih nuspojava cjepiva i potpuno nepoznavanje dugoročnih učinaka cijepljenja protiv COVID-19,
4. sumnjiv sastav cjepiva,
5. neadekvatne metode ispitivanja,
6. vlade i međunarodne organizacije u sukobu interesa,
7. podmićivanje liječnika,
8. ocrnjivanje renomiranih znanstvenika,
9. zabrana svih alternativnih učinkovitih tretmana,
10. neznanstvene i neprihvatljive društvene metode,
11. vladina upotreba modifikacije ponašanja i tehnika društvenog inženjeringa za nametanje zatvaranja, maski i prihvaćanje cjepiva,
12. znanstvena cenzura medija.
Evo nekoliko zanimljivih odlomaka iz studije
Povjesničar znanosti R. Proctor uveo je pojam koji predstavlja proučavanje neznanja, a obuhvaća i kulturnu proizvodnju neznanja: agnotologiju. Prema Proctoru: “Vjerujemo da živimo u svijetu koji je sve informiraniji, ali to je također svijet u kojem neznanje, čak i neznanje bez presedana, uzima sve većeg maha. Postoji sociologija neznanja i politika neznanja. Neznanje ima svoju povijest, geografiju i iznad svega moćno podrijetlo i saveznike. Proizvodnja neznanja odigrala je važnu ulogu u uspjehu mnogih industrija, jer neznanje omogućuje drugima da imaju moć nad ljudima.”
Godine 2004. Richard Horton, urednik časopisa Lancet, rekao je da su medicinski časopisi postali operacije pranja informacija za farmaceutsku industriju. Po njemu je veliki dio znanstvene literature, možda polovica, jednostavno pogrešno. Godine 2005. Marcia Angell, bivša urednica časopisa New England Journal of Medicine (NEJM), kritizirala je industriju jer je prvenstveno postala marketinški stroj i kooptirala svaku instituciju koja bi joj mogla stati na put. Godine 2005. Richard Smith, bivši urednik British Medical Journala (BMJ), smatra da su medicinski časopisi samo produžetak marketinške ruke farmaceutskih kompanija.
Godine 2005. izvješće Donjeg doma u Ujedinjenom Kraljevstvu detaljno je opisalo kontrolu i posljedice farmaceutskog lobija: „Ljudi su stoljećima uzimali neučinkovite i štetne lijekove… Industrija je iznimno utjecajna, utječe na svaki aspekt medicinskog svijeta, uključujući one koji propisuju lijekove, pacijente, akademike, medije, pa čak i institucije osmišljene da ga reguliraju. Utjecaj tog lobija u parlamentu je izuzetno velik.“
Budući da farmaceutska industrija provodi većinu istraživanja, neizbježno je da industrija ne samo da ima veliki učinak na ono što se istražuje, već i na to kako se istražuje te kako se rezultati tumače i objavljuju. Sukobi interesa, financijska, politička i pravna korupcija uobičajena su pojava u farmaceutskoj industriji. Taj je lobi redovito odgovoran za zdravstvene skandale, do te mjere da dolazi i do epidemije štetnih (uglavnom skrivenih) nuspojava lijekova.
Farmaceutska industrija je poznata po svojoj propagandi u korist bolesti. Poznato je da farmaceutska industrija daje netočne i obmanjujuće promotivne informacije o svojim lijekovima, ali i netočne informacije o bolestima i rizicima od bolesti, što može dovesti do nepotrebnog uzimanja lijekova i poticanja nuspojava uzrokovanih tim lijekovima.
Koliko god se ove informacije činile šokantnima, slično taktici koju koriste kriminalne organizacije, farmaceutska industrija svoj utjecaj putem mita i korupcije: liječnika, akademika, časopisa, strukovnih i organizacija pacijenata, sveučilišnih odjela, novinara, regulatora i političara – plaća raspodjelom novca ili ih nagrađuje u zamjenu za njihovo odobravanje položaja farmaceutske tvrtke. Progresivna korupcija znanosti od strane farmaceutske industrije postala je tolika da svake godine prijeti zdravlju milijuna ljudi i rezultira smrću tisuća. Farmaceutska industrija je, dakle, kriva za organizirani kriminal, što bi trebalo biti prepoznato kao zločin protiv čovječnosti.
Sve do 1980-ih, klinička ispitivanja za farmaceutsku industriju provodila su se u medicinskim školama i sveučilišnim bolnicama. Međutim, to je oduzimalo previše vremena i nije dopuštalo tvrtkama potpunu kontrolu nad napretkom, a posebno nad rezultatima studija. Tako su stvorene tzv. ugovorne istraživačke organizacije (UIO), kao komercijalne tvrtke koje upravljaju kliničkim studijama farmaceutskih tvrtki. UIO tvrtke postavljaju mreže liječnika koji rade pod njihovim nadzorom i plaćeni su da pacijentima daju ispitivane lijekove i zatim prikupljaju njihove učinke. Otprilike 70-75% troškova farmaceutske industrije za klinička ispitivanja ide na UIO tvrtke. Većinu kliničkih ispitivanja sponzoriranih od strane farmaceutskih tvrtki dizajniraju, organiziraju, revidiraju, analiziraju i pišu UIO tvrtke i njihovi podizvođači.
Objavljeni članci uglavnom su kreacije tih UIO kompanija preko tzv. »autora-duhova« – dakle javnosti posve nepoznatih »znanstvenika«. Farmaceutske tvrtke velikodušno financiraju autore-duhove da pripreme rukopis, koji se zatim prosljeđuje priznatom znanstveniku na tom području, kojem može, ali i ne mora biti dopušteno da pravi promjene, a potom se rukopis šalje uglednom časopisu na objavljivanje. Autori-duhovi nisu prisutni samo u farmaceutskim člancima, već i u akademskoj zajednici. Ovo upravljanje »sjenama i duhovima« može dovesti do raznih prijevara kao što su: isticanje samo pozitivnih aspekata lijeka, izostavljanje štetnih događaja, prevelika zastupljenost u medicinskim časopisima rezultata u korist industrije, dok su negativni rezultati premalo zastupljeni ili naprosto skriveni od javnosti.
Tess Legg i suradnici 2021. godine razvili su tipologiju i model koji objašnjavaju strategije koje farmaceutske tvrtke koriste za utjecaj na znanost. Ove industrije utječu na znanost na više načina: manipulacijom znanstvenim metodama, preradom kriterija za uspostavljanje znanstvenih “dokaza”, prijetnjama znanstvenicima i prikrivenim promicanjem reformi politike koje povećavaju povjerenje u dokaze industrije. Tvrtke preoblikuju i iskrivljuju čitave baze dokaza za vlastitu korist. Stoga, kada na primjer, istraživači, kreatori politike i praktičari traže odgovore na svoje probleme u literaturi, mogu često nesvjesno pronaći baze dokaza preplavljene istraživanjima skrojenim za dobrobit industrije. Evo nekoliko primjera detaljnih strategija znanstvene manipulacije koje su identificirali Tess Legg i suradnici:
1. financiranje i/ili stvaranje časopisa kako bi imali utjecaj na ono što se objavljuje
2. suzbijanje objavljivanja (za njih) »nepovoljne« znanosti
3. napadanje pojedinih znanstvenika i istraživača
4. uklanjanje pojedinih znanstvenika s položaja moći
5. ušutkivanje tužitelja tajnim uplatama
6. zapošljavanje, financiranje i obučavanje pojedinaca da postanu znanstveni glasovi industrije od »povjerenja« (PR)
7. financiranje, proizvodnja i distribucija udžbenika i drugih obrazovnih ili akademskih materijala
8. financiranje medijskih kuća kako bi se utjecalo na širenje točno određenih informacija
9. uključivanje novinara kroz obuku za medije i financiranje konferencija (u egzotičnim krajevima)
10. osiguranje i normaliziranje prisutnosti industrije u akademskim okruženjima u pokušajima da se stekne povjerenje i znanstveni kredibilitet unutar akademske zajednice.
Zaključak
Podupirući i odabirući samo jednu stranu znanstvenih informacija, a potiskujući alternativna stajališta, te uz očite sukobe interesa koje otkriva ova studija, vlade i mediji neprestano dezinformiraju javnost. Posljedično, neznanstveno potvrđeni zakoni o cijepljenju, koji potječu iz industrije kontrolirane medicinske znanosti, doveli su do donošenja društvenih mjera za navodnu zaštitu javnosti, ali koje su postale ozbiljna prijetnja zdravlju i slobodama stanovništva.
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
