Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Otrovi u cjepivima
Većina velikih znanstvenih institucija zarobljene su privatnim interesima, uključujući istraživanje cjepiva i proučavanje pomoćnih tvari u cjepivima, kao što je aluminij.
Profesor Christopher Exley proveo je opsežna istraživanja o toksičnosti aluminija na Sveučilištu Keele u Ujedinjenom Kraljevstvu, a onda je njegovo financiranje istraživanja najednom ukinuto na zahtjev industrije cjepiva.
Ispostavilo se da je Exley previše otkrivao o tome kako aluminij, koji se nalazi u većini dječjih cjepiva, uzrokuje ozbiljna zdravstvena stanja poput Alzheimerove bolesti i autizma.
Još ranih 1980-ih Exley je istraživao zašto ribe umiru u sve većem broju u jezerima i vodenim tokovima. Ispostavilo se da je za to kriva toksičnost aluminija.
Danas mnogo više stvari sadrži aluminij, uključujući ne samo cjepiva, već i neprianjajuće posuđe, kozmetiku, dezodoranse protiv znojenja, pa čak i formule za dojenčad. U svakoj od ovih uporaba, aluminij je vrlo toksičan za one koji su izloženi.
Exley je tijekom svoje karijere objavio više od 200 znanstvenih radova. On i tim znanstvenika potvrdili su 2017. ono što su opisali kao “nedvosmislenu” vezu između toksičnosti aluminija i demencije.
“Bez aluminija ne bi bilo Alzheimerove bolesti”, napisao je Exley u svojoj knjizi „Zamisli da si atom aluminija“.
Nekoliko godina kasnije, 2020., Exley i ista skupina znanstvenika objavili su temeljni rad uspoređujući sadržaj aluminija u mozgu ljudi s Alzheimerovom bolešću, multiplom sklerozom (MS) i autizmom s onim kod ljudi bez tih stanja. Njegovi nalazi, koji su objavljeni u časopisu Nature’s Scientific Reports, bili su vrlo zabrinjavajući.
Ukratko, ljudi kojima su dijagnosticirana gore navedena zdravstvena stanja imaju povišene razine aluminija u mozgu.
Nakon toga, 2021. godine, Exley i suradnici promatrali su aluminijske pomoćne tvari u 13 različitih injekcija za dojenčad i usporedili ono što su pronašli s podacima proizvođača. Šest od 13 imalo je sadržaj aluminija znatno veći od onoga što je bilo naznačeno na etiketi.
U to su vrijeme Exley i njegovi kolege bili jedina preostala grupa u Velikoj Britaniji koja je proučavala učinke toksične izloženosti aluminiju. Sada to više nitko ne radi jer su sva sredstva predvidljivo presušila.
Počelo je 1990-ih kada se aluminijska industrija stvarno počela suprotstavljati istraživanju toksičnosti aluminija, što se čak i prije samo 20 godina događalo posvuda.
“Stoga je grupa po grupa preusmjerila svoju pozornost s aluminija na druga područja gdje je bilo dostupno financiranje”, kaže Exley.
“Rekao sam to mnogo puta, ali nisam postao znanstvenik radi znanosti. Bavio sam se znanošću kako bih riješio paradoks aluminija i ljudskog života. Nije me dalo pokolebati i radio sam sve više i više kako bih dobio sredstva za istraživanje iz što šireg kruga financiranja. Sumnjam da je ijedan znanstvenik tako naporno radio kao ja da bi financiranje istraživanja stizalo u moj laboratorij.”
Od vremena kada je Exleyu i drugim istraživačima uskraćeno financiranje istraživanja toksičnosti aluminija, stope autizma i Alzheimerove bolesti samo su nastavile vrtoglavo rasti. Ove dvije bolesti danas su toliko raširene da su se udomaćile, dok su prošlih desetljeća bile iznimno rijetke.
Unatoč tome, Exley je sada prozvan “anti-vaxxerom” zbog svojih desetljeća istraživanja, što je uobičajena etiketa koja se baca na svakoga tko se usudi dovesti u pitanje sigurnost ili učinkovitost kemikalija pronađenih u bočicama cjepiva.
Provjeri/naturalnews.com
Foto naslovnice: unsplash.com
P O D I J E L I !
