Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr
Povijest se ponavlja
Priče o povijesnim epidemijama imaju previše toga zajedničkog da bi bile puke slučajnosti. Klasteri epidemijskih bolesti oduvijek su postojali, a “pandemije” su se zazivale kad god su bile potrebne i “prozori mogućnosti” uvijek su bivali dobro iskorišteni.
Korona kriza ponovo je otkrila nužne sastojke za kontrolirani društveni potres. Prije svega, potrebna je velika doza straha, koju je najbolje donijeti u obliku „nove epidemije“. U tom kontekstu, mjere koje se smatraju zakašnjelima mogu se donijeti bez puno otpora, baš kao i osiromašenje stanovništva prijenosom imovine od siromašnijih ka bogatijima, ograničenje kretanja, gubitak solidarnosti među ljudima…
Ovaj plan nije smišljen od današnjih globalista. On je daleko stariji i koristila ga je prva „tvrtka“ koja je pretendirala na svjetsku dominaciju, a to je Katolička crkva. Nije slučajnost da se sada sve to ponavlja, jer Vatikan ima iskustva s ovakvim opurtunizmom i resetiranjem koje je prije pola tisućljeća nazvano “renesansa”. Nije uzalud papa Franjo, pobornik obveznog cijepljenja, isusovac, a poziva se i na svetog Franju, koji je već tada izjavio da bespomoćnost usrećuje obične ljude.
Obnova je započela s valovima kuge 1348. godine. Židovi, koji su često bili dobro stojeći kao liječnici i lihvari, ubijeni su ili protjerani, a neistomišljenici su spaljivani kao “vještice” i “heretici”. Trgovački putovi i opskrbni lanci poremećeni su karantenskim barijerama i zabranama kretanja.
Željena nestašica hrane dovela je do gladi, a strah od zaraze raspirivao je nepovjerenje među ljudima. Sa sve manjim prosperitetom, rasli su zavist i ogorčenost. Bez prilika za sastanke, tržnice i slavlja, buržoaski je život stao. Vlakovi fanatičnih flagelanata šire razne zarazne bolesti poput raspršivača (šuga, guba, velike boginje itd.).
Daleko od toga da je to bila “bubonska ili plućna kuga” koja je posvuda plašila ljude na smrt. I nisu ljudi posvuda samo umirali kao muhe. Brda leševa, ljudi koji su iznenada padali mrtvi na ulici i bolesni, ljudi koji su umirali u roku od 3 dana bili su više rezultat propagande nego stvarnosti. Stanje je postalo loše samo zbog destabilizacije društva i zanemarivanja običaja, a ne zbog uzročnika bolesti. Baš kao sada s korona mjerama.
Nakon prvog vala kuge 1348. godine, uslijedili su drugi slabiji “valovi” koji nam se i dan danas obećavaju u nekom drugom (covid-19) obliku. Do tada, 1493. godine, “sifilis” je insceniran kao kazna biblijskih razmjera, a proglašen je uvozom iz Novog svijeta s povratkom Christóbala Colóna (1451.-1506.) nakon ponovnog otkrića Amerike.
Nakon što je navodno nepoznati patogen Treponema pallidum sletio u Sevillu i Barcelonu, španjolski vojnici koji su branili Napulj od francuske vojske posijali su sjeme za širenje bolesti diljem Europe. Međutim, između navodnog uvođenja i širenja prošla je cijela godina.
I sve je išlo po planu. Seksualna apstinencija činila se ključnom za preživljavanje, a kupališta i javne kuće bile su posvuda zatvorene. Nastalo zanemarivanje osobne higijene djelovalo je kao akcelerator “požara” za već endemsku šugu. Liječnici su dobivali na značaju i cijeni. S tržišta zdravlja potisnuti su narodski liječnici i travari, a unatoč nedostatku stručnosti, medicinski porodi počeli su zamjenjivati dotad uobičajene kućne porode sa sposobnim i vještim primaljama. Veća smrtnost djece bila je poželjna i mogla
se pripisati novoj epidemiji. Pokrenuto je smanjenje stanovništva.
Bez obzira govorimo li o kugi ili sifilisu – bolesti koje su se tada širile bile su jednako “nove” kao i “Covid” gripa 2020. godine. Koje su bolesti stvarno bile prisutne u to vrijeme, više se ne može sa sigurnošću rekonstruirati, budući da su uzročnici bili nepoznati, a simptomi nedosljedni. U svakom slučaju, sigurno je da je uzročnik sifilisa dugo postojao u Europi. Mnogi su plaćenici u francuskoj vojsci patili od šuge i gube. Ono što je ubrzo postalo poznato kao “francuska bolest” liječnici su nazvali “sifilis” ili “venerična psora” (šuga). Izraz “sifilis” ustalio se tek u 18. stoljeću i tada se koristio i za druge spolno prenosive bolesti.
Paralele su zapanjujuće. Ciljevi pandemičara bili su identični tada, baš kao i sada. Raspad pluralističkog društva s moći koncentriranom u rukama nekolicine. Već tada je medicina djelovala kao početna iskra, liječnici su pomogli stigmatizirati i marginalizirati ljude baš kao što to čine i danas, promovirajući svojim djelovanjem bolest i smrt.
Ali zar nije renesansa, sa svojim humanizmom, bila rajska epoha? Pa, samo za malobrojnu elitu koja se mogla prepustiti svojoj seksualnoj razuzdanosti i oligarhijskom luksuzu, baš kao što to pokušava i danas. Ono što je nedovoljno eksponirano u povijesnim knjigama, a bila je stvarnost za većinu stanovništva 16. i 17. stoljeća, jesu bezbrojni ratovi („Seljački ratovi“, 30-godišnji rat), nevolje i gubitak blagostanja. I sve to zbog „nemaš ništa, a sretan si.“
Povijest se ponavlja, a kreatori sličnih događaja u različitim vremenskim okvirima i cilj su ostali isti – kontrola stanovništva i stjecanje bogatstva i moći!
Vuk je u ovčjoj koži, pripazite!
Provjeri/(Gerd i Renete Reuther)
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
