Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Umni zatvor
U članku Percepcijska obmana objašnjeno je da vi niste vaše ime, rasa, religija, životna priča, stalež, posao ili visina dohotka, nego samo točka pažnje unutar beskrajne svjesnosti koja prolazi kroz ta iskustva. Svi problemi u kojima se kao čovječanstvo nalazimo proizlaze iz usmjeravanja pažnje na stvari koje su beznačajne i koje nas odvlače od onih bitnih.
Na taj način se stvaraju umni zatvori koji nas drže točno u određenom frekvencijskom području ili stanju, s ciljem da svoju pažnju usmjeravamo samo i isključivo na ono što Sustav želi da percipiramo.
Razmislite samo o pojmu „ugleda“, za kojeg su mnogi spremni staviti i vlastiti život na kocku. Jeste li ikad razmišljali o tome što je to ugled? Ako ugled definiramo kao „uvjerenje ili mišljenje koje općenito gajimo o nekome ili nečemu“, brinući, recimo, o svom ugledu, moć prepuštate onima koji će gajiti takva uvjerenja i mišljenja o vama. To znači da ćete postupati ne u skladu s onim što vjerujete da je ispravno, nego ćete svoje ponašanje uvijek kalupiti i obuzdavati prema načinu na koji će ono biti gledano u smislu vašeg „ugleda“. U tom slučaju više ne živite svoj život već ono što drugi misle da bi vaš život trebao biti.
Ovo se može odnositi na gotovo sve sfere naših života, a bit je u tome da shvatite koliko je zapravo malo bitnih stvari u usporedbi s nametnutom percepcijom…
Sindrom „najvažnije sporedne stvari na svijetu“
Eklatantni primjer je sport, u konkretnom slučaju nogomet. Moj nogometni klub je izgubio! Pa? Je li tko umro? Je li dijete bilo zlostavljano? Je li počeo rat? Ne, jedna grupa ljudi ubacila je loptu ispunjenu zrakom u mrežu više puta nego druga grupa ljudi. Hm… i to je to. Zar će nas zbog toga obuzeti silna ljutnja i očaj?
Ne treba omalovažavati sport niti one koji ga vole, već samo cijelu tu stvar treba staviti u pravi kontekst. Zar je bitno što djeca kasne par minuta s odlaskom u školu? Je li tko umro? Je li dijete bilo zlostavljano? Je li počeo rat? Ne, dijete je malo duže spavalo i to je to. Zar je važno što netko ima drugačije mišljenje od nas? Je li tko umro? Je li dijete bilo zlostavljano? Je li počeo rat?
Kad nam se emocije počnu uzburkavati na ovakve teme trebali bismo sebe pitati – je li ta situacija uopće bitna? Hoće li ona u našoj percepciji i dalje biti bitna sutra ili slijedećeg dana? Ako je odgovor „neće“, zašto bi bila važna ovog trenutka?
Prava istina je da većina stvari koje ljudi smatraju bitnima i koje smatraju emocionalnim okidačima, nisu nimalo bitne. A one zastiru upravo one koje jesu. Da ljudi gaje istu strast i brigu za svjetska zbivanja i postupanje prema djeci kao što gaje za svoj nogometni klub dosad bi mnogo toga izgledalo drugačije ili se ne bi dogodilo…
Može li se taj žar kojeg ljudi imaju prema svom nogometnom klubu pretvoriti i u žar za slobodom?
Provjeri/korišteni dijelovi iz „Sve što trebate znati a nitko vam nije rekao“, David Icke, TELEdisk, 2020.
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
E, da, Pilate moj. Nogomet, automobili, kozmetika i cipele. Na to svršava 80% današnjih muškaraca i žena. Ali 20% od 8 milijardi je još uvijek 1,6 milijardi. Jedno je potamaniti 6 milijuna ljudi u koncentracionim logorima, a nešto posve drugo (pokušati) potamaniti 1.600 milijuna. Neće ići.