Subota, 25 lipnja, 2022
NaslovnicaNajnovijeKoliko je duboka laž koju živimo

Koliko je duboka laž koju živimo

4.8
(63)

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr

„Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži.“ (Iv 8,44).

Kada govorimo o Bibliji, ona je vrlo jasna i nedvosmislena u tumačenju od koga potječe laž. Sotona je oduvijek lažac, a svoju prvu laž je izrekao Evi kako bi je prevario i odvukao od Boga. Od tada je čovjek u problemima… Uzroke, odnosno početak Sotonina neprijateljstva s ljudskim rodom nalazimo u vanvremenskoj kategoriji, prije početka našega vremena i svijeta – u samoj vječnosti. Prema crkvenoj predaji, prvotna bića koje je Bog stvorio su anđeli; nematerijalni, čisti duhovi čiju osobnost karakterizira jedinstvo volje, spoznaje i djelovanja. Kao takvi sposobni su intuitivno prozrijeti sve posljedice svojih čina i prije nego djeluju; ono što mi pretpostavljamo to oni jasno vide. Kako bi zavrijedili svoje mjesto u postojbini koju im je Bog stvorio (Nebo) trebali su očitovati svoju ljubav prema Bogu. Lucifer, najsjajniji od svih anđela, ne samo što je u svojoj oholosti odbio služiti Bogu već se zajedno s trećinom mirijade anđela pobunio, da bi potom bio zajedno s njima pobijeđen i prognan u Pakao. Kako bi mjesta protjeranih anđela na Nebu bila popunjena, Bog stvara čovjeka, stvorenje niže i slabije naravi od anđeoske što je ujedno kazna palim anđelima zbog njihove oholosti.

Laž je Luciferovo, odnosno Sotonino primarno oružje protiv Božje djece; on koristi taktiku obmane da odvoji vjernike od njihovog nebeskog Oca jer ne može podnijeti pomisao da smo, kao bića niža od njega po redu stvaranja, uopće sposobni zauzeti njegovo mjesto. Jedna od njegovih ultimativnih laži je: „Bog ne postoji“.

Bog ne postoji? Tko se to od nas nije barem jedan put u životu zapitao, kad je razmišljajući o bezumnim strahotama koje se u svijetu događaju pokušavao odgonetnuti zašto Bog, ako postoji, dozvoljava takve strahote. Zašto Bog dozvoljava da nam dragi i bližnji ljudi ponekad prerano i nepravedno odlaze s ovog svijeta? Zašto Bog ponekad uzima k sebi tek rođenu djecu? Zašto Bog dozvoljava da mi se ovo događa? Pitanja su brojna i potpuno iskrena… „Nije doduše sve što se događa naprosto ‘Božja volja’, ali, na kraju krajeva, ipak se ništa ne događa bez ‘Božje volje’ (Mt 10,29), tj. kroz svaki događaj, pa bio on ne znam kako nesretan, postoji stanovit pristup Bogu.“ (Dietrich Bonhoeffer Otpor i predanje) Osmišljavanje patnje je oduvijek bio kamen spoticanja prilikom pokušaja pomirenja Božje opstojnosti, Njegove dobrote i svemoći te s druge strane postojanja zla u svijetu.

Zašto se događa to što se događa, a što nas neprestano vraća na ovo isto pitanje, vrlo je teško i naizgled nemoguće objasniti. Ali nitko nam nije niti rekao da će biti lagano, zar ne? Nismo došli na ovaj svijet s uputstvom za upotrebu, kao neki kupljeni proizvod s listom na kojem piše: „Čestitamo vam na dolasku na Zemlju, u svijet čije ćete principe funkcioniranja i djelovanja jednostavno shvatiti za samo nekoliko minuta“.

Današnje vrijeme u kojem živimo, vrijeme „korona krize“, donijelo je mnoge novootvorene oči i umove koji su počeli naslućivati da nije svijet baš onakav kakvim nam ga se, zaista zdušno, neke interesne skupine trude prikazati. Mnogima je od nas ovo vrijeme, vrijeme buđenja. Buđenja svijesti o tome da ipak postoji neki viši cilj, neka viša razina postojanja i da ipak sve ima svoj potpuni smisao, pa čak i mi sami. A kako je došlo do toga da se u ovo vrijeme događa ovakva znatna preobrazba naših umova?

Vratimo se na početak teksta i pojam laži. Svatko je svjestan da je laž nemoguće otkriti sve dok se ne dokaže suprotno, odnosno da je laž zaista laž, a ne istina. Možete sumnjati, postavljati alternativne teze, ali nikada nećete svrgnuti laž s trona dok je potpuno ne ogolite. A to se upravo dogodilo u slučaju tzv. korona krize. Laž je potpuno ogoljena, a akteri iza zavjese prokazani…

Ali što su nam ti akteri zapravo htjeli i još uvijek se trude napraviti? Je li se dogodilo neko masovnije buđenje diljem Zemlje, pa je bilo potrebno probuđenu masu ponovo uspavati nekom diverzijom ili čak nešto još i gore? Što to nismo smjeli saznati? Kakvu to istinu skrivaju od nas? O kakvom to Velikom reset-u priča Klaus Schwab?

Sjetite se priče o Djeda Mrazu ili kako ga se u novije vrijeme zove Djedu Božićnjaku. I jedan i drugi lik izmišljeni su od strane, na prvi pogled, suprotstavljenih „tabora“, jedan je komunističko-marksistički, a drugi je kapitalistički. No, nije poanta u različitim modalitetima društvenog inženjeringa, već u sasvim nečem drugome.

Svi smo bili djeca i svatko se vjerojatno sa sjetom prisjeća vremena kada smo zaista, iz današnje perspektive bismo rekli naivno, vjerovali da starac s dugom bijelom bradom, odjeven u crveno odijelo, u „čarobnoj“ noći ulazi u naše domove donoseći nam poklone. Barem je kod većine ljudi bilo tako, čast iznimkama. No, ono što je zanimljivo je da velika većina od tih ljudi koji su u to vjerovali, ne mogu se sjetiti egzaktnog trenutka kada su prestali u to vjerovati. Mogli bi pričati samo o nekom periodu vremena kada je za pretpostaviti da se to prosvjetljenje dogodilo, ništa više. Zašto je to tako?

Naš um je tako sačinjen da primarno vjeruje onome što vidi i čuje, a to je najlakše dokazati na primjeru djece. Tek s odrastanjem čovjek dobiva nešto što se može nazvati „obrambenim mehanizmom“ od laži, a svaki novi trenutak u kojem spoznamo laž, za čovjeka je svojevrsni šok koji utječe na njega i fizički i duhovno. Taj obrambeni mehanizam je zapravo naša obrana od momenta u kojem spoznajemo laž, jer u tom trenutku ugledamo i samog oca laži. A jednom kada se to i dogodi, mozak ga pokušava što prije zaboraviti.

I upravo to nam se dogodilo u ovo vrijeme korona krize, odrasli smo kao ljudi, ovaj put ne fizički nego duhovno. Ovo odrastanje donosi svoje probleme, jer kako se nositi s činjenicom da moramo živjeti u svijetu u kojem budni i potpuno svjesni vidimo i razumijemo sve što nam se događa, dok drugi ljudi oko nas i dalje spavaju, vjerujući i dalje u Djeda Božićnjaka. Nije to lako, ali da se ponovimo, nije ni zamišljeno da bude lako.

Ono što svakako intrigira je činjenica da proces buđenja doprinosi tome da se javlja svijest i o tome kako početna laž, u ovom slučaju laž o lažnoj pandemiji, nije ujedno i posljednja, već je samo vrh sante leda koja prijeti brodolomom našeg bitka. A bitak je u tome da nismo individue potpuno odvojene jedni od drugih, već naprotiv, svi smo jedno, jedno s Bogom.

Savjest je naš primarni instrumentarij, odnosno unutarnji glas koji nas u suzvučju s Božjom Riječi navodi u našem djelovanju. Osluškujući njegovu razinu disonance te dinamiku, između crescenda i decrescenda, spoznajemo koliko smo se udaljili ili približili izvoru harmonije. Treba se prepustiti svjetlu istine, iako je ono u početku bolno očima koje su dugo bile zatvorene i boravile u mraku. Progledati je bolan proces koji može djelovati zastrašujuće. No treba znati da se taj postupak otključavanja svijesti i prihvaćanja stvarnosti kakva jest ne događa prije nego postanemo za to spremni, odnosno tek onda kada se počnemo osjećati sigurnima, zaštićenima i naposljetku spremnima za suočavanje s Istinom. Naše buđenje ili orijentacija prema svjetlu Istine istovremeno je postupak postizanja naše slobode „od“ (straha, zablude, zloga gospodara…) i korak prema slobodi „za“ (druge, dobro, akciju/djelovanje…).

Obratite li pažnju na „slučajnost“ kojom se pojedinim „znanstvenim dostignućima“ upravo pokušava negirati postojanje Boga, teško da ćete se više ikada zaustaviti u propitkivanju granica laži u kojima živimo. Počnete li samo odmotavati klupko od pojma gravitacije, sile čiji uzrok nikada nije dokazan, daleko ćete završiti…možda čak i do ravne Zemlje.

Ali vratimo se na početak i oca laži, te postavimo sebi jedno pitanje. Čemu sve to?

Zamislite svijet u kojem živimo, bio on kugla ili ravan, u kojem smo besmrtna bića u duhovnom smislu i koja imaju znatno veću snagu od one koju trenutno možemo ostvariti. Mislite li da bismo i dalje bili dobar „materijal“ za robove, kakvi smo danas postali? Pa, teško… a moguće je da upravo tu leži i odgovor na pitanje čemu sve to? Kao i na ono koliko je duboka laž koju živimo… ali i spasonosna Istina.

Ocijenite članak

Kliknite na srce za ocjenu!

Prosječna ocjena 4.8 / 5. Ukupno glasova: 63

Zasad nema glasova! Budite prvi tko će ocijeniti članak!

VEZANO

najčitanije