Koliko je transhumanizam u suprotnosti s kršćanstvom

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr

Sotonin plan

Zamislite budućnost u kojoj stanovnici Zemlje nisu ljudi, već kiborzi — bića slična robotima s biološkim i mehaničkim komponentama, s egzo odijelima za dodatnu snagu, kibernetičkim rukama i nogama, kirurški ugrađenim slušalicama za napredni sluh, bioničkim očima za rendgenski i infracrveni vid i digitalno poboljšanim mozgovima koji razmišljaju i djeluju brzinom munje. Nanoboti unutar njihovih tijela neprekidno rade na održavanju i popravljanju organa i tkiva. Jednako su impresivni njihovi “organski dijelovi”, koji su genetski modificirani za očuvanje zdravlja.

Ova superbića mogu zvučati kao nešto iz znanstveno-fantastičnog filma, ali ona su vrlo stvarna težnja utjecajnih poslovnih vođa, vladinih dužnosnika, biotehnoloških inženjera, znanstvenika i futurista diljem svijeta, koji predvode filozofski i društveno-politički pokret poznat kao transhumanizam.

Ukratko, transhumanistički pokret nastoji razviti i koristiti tehnologiju za radikalnu transformaciju čovječanstva izvan njegove trenutne fiziologije i ograničenja – za povećanje ili pojačavanje prirodnih sposobnosti poput intelekta i fizičke snage, stvaranje tijela otpornih na bolesti i produljenje životnog vijeka ili potpuno sprječavanje smrti.

Kako bi postigao svoje ciljeve, transhumanistički pokret okreće se tehnologijama kao što su genetski inženjering (namjerno mijenjanje sekvenci DNK radi stvaranja novih osobina), tehnologiji implantata (ugrađivanje digitalnih implantata u tijelo za povezivanje s računalima), umjetnoj inteligenciji (razvoj računalnih sustava koji oponašaju misaone sposobnosti ljudskog uma), nanotehnologiji (manipulacija atomima i molekulama za proizvodnju novih molekularnih struktura) i kibernetici (zamjena bioloških dijelova tijela biomehaničkim uređajima).

Oni uključeni u transhumanistički pokret priznaju da je velik dio onoga što oni zamišljaju tek u ranim fazama razvoja. U našoj sredini još uvijek ne žive kiborzi i mnogi se pitaju bi li uopće bilo moguće stvoriti takva bića. Ali trenutno je u tijeku mnogo istraživanja, u svim upravo spomenutim područjima, kako bi se pokušalo ubrzati transhumanistički plan.

Mnogo puta su inovacije koje nas približavaju transhumanizmu osmišljene za potpuno druge svrhe. Na primjer, izvantjelesna oplodnja razvijena je kako bi pomogla u začeću djeteta i provjeri genetskih bolesti, ali bi se također mogla koristiti za odabir određenih “poželjnih” osobina i stvaranje “dizajniranih beba”. Neural lace, bežično sučelje između mozga i računala, naplaćuje se kao novi način liječenja neuroloških poremećaja, ali također bi moglo povezati mozak sa softverom umjetne inteligencije (AI) za jačanje mentalne oštrine. Radiofrekvencijski ID mikročipovi započeli su u maloprodaji i poslovnim aplikacijama, ali sada se ugrađuju u ruke ljudi kao univerzalne osobne iskaznice, ključevi za pristupne i kreditne kartice, a sve pod firmom pogodnosti i sigurnosti.

Naš svijet se sigurno kreće prema transhumanoj budućnosti. Neki vođe pokreta nadaju se da će do ranih 2030-ih stvoriti punopravne kiborge. I dok bi transhumanisti to vidjeli kao veliko postignuće, to nije sve što žele učiniti. U konačnici, nadaju se ne samo da će digitalno i genetski poboljšati ljudska tijela, već da će ih se zapravo i “riješiti”.

Mnogi futuristički mislioci predviđaju dan kada će ljudi moći odvojiti svoje umove od svojih bioloških tijela i prenijeti ih na super računalo ili mega poslužitelj (na isti način kako bi se računalna datoteka mogla premjestiti s jednog stroja na drugi), i “živjeti” zauvijek u okruženju virtualne stvarnosti. Transhumanisti to nazivaju posthumanim stanjem. Vjeruju da će u tom trenutku razlike između virtualne i stvarne stvarnosti, ili čovjeka i stroja, potpuno nestati. Pojedinci će moći preuzeti avatare poput holografa, mijenjati i pomicati svoje identitete prema svojim željama, slobodno lutati Metaverzumom kao besmrtna kibernetička bića.

Futurist Ray Kurzweil, jedan od glavnih vođa transhumanističkog pokreta, predviđa da će oko 2045. Zemlju u potpunosti nastaniti računala. Čisto “organski” ljudi će izumrijeti, tvrdi on. Oni koji prežive bit će oni koji će stopiti svoje umove sa svemoćnim računalima.

Ljudsko razmišljanje iza transhumanizma

Može biti primamljivo nasmijati se svemu ovome, jer mnogo toga što transhumanisti žele učiniti zaista zvuči kao znanstvena fantastika. Ali činjenica ostaje, rano djelovanje transhumanizma je ovdje. Mnogo je negativnih implikacija kretanja društva u tom smjeru, osobito s biblijskog stajališta. Moramo biti svjesni o čemu se radi u ovom pokretu, jer iako je malo vjerojatno da će transhumanisti moći izvesti sve što žele, neke od njihovih ideja mogle bi utjecati na nas. Evo šest vrlo velikih razloga zašto je transhumanizam tako pogrešan:

1. Bog nije dio razmišljanja.

Transhumanisti odbacuju bilo kakvu vjeru u Boga ili duhovno carstvo. Umjesto toga, općenito su usvojili filozofsko stajalište poznato kao materijalizam, koji prirodni, materijalni i fizički svemir smatra jedinom “stvarnošću”. Oni inzistiraju na tome da sve što nije sastavljeno od materije ne postoji. Oni vide znanost kao izvor sveg znanja i “leću” u kojoj mogu razumjeti svijet, pronaći rješenja za životne izazove i otkriti smisao postojanja.

Rimljanima 1:28 prikladno se odnosi na transhumanizam: “I kako nijesu marili da spoznaju Boga, zato ih Bog predade pokvarenom mišljenju, da ne čine, što ne valja.” Kad ljudi odbace Bibliju, njihovo razmišljanje odmah krene u krivom smjeru. Ništa uistinu dobro ne može proizaći iz rasuđivanja koje se oslanja samo na ljudske perspektive. Počinjanje s pogrešnom premisom vodi samo do novih loših ideja.

2. Posthumani virtualni svijet je krivotvorena verzija vječnog života.

Transhumanizam je u osnovi pokušaj čovječanstva da postigne vječni život bez Boga. Umjesto zahvale Kristu za žrtvu i očekivanja njegovog povratka, transhumanisti smatraju tehnologiju svojim “spasiteljem”. Oni i dalje žele živjeti vječno, a zavaravali su se misleći da se to može učiniti fizičkim putem – učitavanjem svojih umova u računalno generirani virtualni svijet. Čak i kad bi to bilo izvedivo, to ne bi bilo radosno postojanje, budući da pravi mir i sreća nisu mogući bez Boga.

3. Transhumanizam je oblik evolucije.

Materijalizam, na kojem je izgrađen transhumanizam, tvrdi da je čovječanstvo nastalo evolucijom – teorija koja kaže da se oblici života neprestano mijenjaju na bolje i da je sadašnji oblik bilo kojeg organizma umanjena verzija onoga što dolazi. Transhumanizam nudi svoj vlastiti zaokret: da bi čovječanstvo trebalo koristiti tehnologiju za umjetno ubrzanje evolucijskog procesa i dovesti do sljedeće faze – spajanja ljudi sa strojevima.

Prema transhumanizmu, naša su fizička tijela primarna prepreka našem napretku kao vrste. Ipak, Biblija opisuje ljudsko tijelo kao “strašno i čudesno stvoreno” (Psalmi 139). Bog nas je stvorio kako je naumio. Njegov dizajn za nas ne zahtijeva poboljšanje.

To ne znači da se trebamo suprotstaviti promišljenoj upotrebi uređivanja gena i drugih biomedicinskih postupaka za liječenje ili provjeru genetskih bolesti ili ponovno uspostavljanje normalnog funkcioniranja tijela nakon katastrofalnih ozljeda. Ali ako “pređemo granicu da bismo ponovno izumili ljudsko tijelo”, zapravo kažemo da “možemo biti bolji” od Boga, piše BM Coaker u Who are You? “Dana nam je sposobnost cijeniti i diviti se Božjem djelovanju u Njegovom izvorno besprijekornom dizajnu… ali On nam nije dao mandat da naše istraživanje i znatiželju odvedemo dalje od njegovih ruku”. Primarna briga leži u implementaciji biotehnoloških poboljšanja do te mjere da ne izgubimo svoj identitet kao ljudska bića.

4. Ne postoji prepoznavanje duhovnih komponenti uma.

Biblija nam govori da mi ljudska bića imamo duhovnu komponentu u svom sastavu. Upravo taj ljudski duh prenosi intelekt u naš mozak, stvarajući ljudski um. Transhumanisti, kao materijalisti, nisu otvoreni za ovu istinu. Oni tvrde da je ljudski um (uključujući naše misli i osobnost) čisto fizički, sastoji se od skupina kemikalija, neuronskih veza i električnih impulsa koji djeluju na unaprijed određene načine. Zbog toga misle da je moguće uhvatiti i digitalizirati informacijske obrasce koji navodno čine nečiju svijest te ih učitati na računalni poslužitelj.

Međutim, neki znanstvenici, čak i unutar transhumanističkog pokreta, izrazili su sumnju o tome je li ova ideja o “učitavanju uma” zapravo moguća, priznajući da se sposobnosti ljudskog uma ne mogu svesti na jednostavne obrasce kemije mozga. Ističu da čak i kad bi se nečiji um mogao “reproducirati” u obliku stroja, rezultati ne bi sačuvali izvornu osobu u bilo kojem pravom smislu. U najboljem slučaju, to može biti gruba kopija nekoliko osobina ličnosti ili oponašanje nekih stavova osobe, ali bez prave samosvijesti, osjećaja i svijesti.

5. Moral se ne spominje niti se smatra važnim.

Kada transhumanisti govore o budućnosti koju zamišljaju, usredotočuju se na fizičko zdravlje i snagu te kognitivne sposobnosti. To je zato što oni vide ljudsko stanje kao čisto fizički problem, koji treba fizička rješenja. Ali činjenica je da su temeljni problemi čovječanstva duhovne prirode i zahtijevaju duhovna rješenja. Nećemo moći kontrolirati svoju ljudsku prirodu niti imati pravi moral bez Boga.

“Ljudska se priroda ne može promijeniti povećanjem inteligencije”, piše Sandra Godde u knjizi Reaching for Immortality: Can Science Cheat Death? “Čak i letimičan pogled na povijest podsjeća nas da sofisticirana društva još uvijek mogu izmisliti užasnije načine da unište svoje susjede i uzvise sebe… Iz toga slijedi da tehnološki napredak ne vodi neizbježno napretku ljudske dobrote.”

Uglavnom, transhumanisti nemaju objašnjenje što je ljudska priroda, odakle dolazi ili kako njome upravljati. Među njima također ne postoji konsenzus o tome kako se razvija moral. Neki transhumanisti će barem priznati da moralni karakter nije atribut koji se može “programirati”. Biblija jasno kaže da razvoj karaktera zahtijeva slobodan izbor pojedinaca koji ga moraju htjeti izgraditi i da je to nešto čemu moramo marljivo težiti.

Čak i kad bi se karakter mogao usaditi kao poboljšanje, među transhumanistima ne bi bilo dogovora o tome što čini dobar moral. Moralni apsoluti ovise o apsolutnom davatelju zakona, a to može biti samo naš Stvoritelj. Bez vjere u Boga, transhumanisti automatski postaju moralni relativisti, što znači da pojedinci sami odlučuju što je “ispravno”, a što “pogrešno”. To neizbježno dovodi do toga da pojedinci slijede svoje sebične motive. Živjeti u takvom svijetu zauvijek, ne zvuči baš ugodno.

6. Transhumanizam bi mogao pojačati sukob ili dovesti do porobljavanja.

Bez Boga i njegovih standarda morala i pravde koji su integrirani u teoretske transhumane ili posthumane svjetove, strojna bića koja postoje i dalje bi imala “ljudsku” prirodu i istu vrstu zlih predispozicija kao što je čovječanstvo oduvijek imalo, ali s mnogo većom moći da obavljaju svoja djela. Neki upozoravaju da bi u budućnosti mogle postojati dvije klase bića na zemlji: bionički poboljšani nadljudi, koji brutaliziraju drugu slabiju klasu bića, nepoboljšane ljude. Drugi upozoravaju da ako bi računala postigla super AI (razinu inteligencije koja je uvelike bolja od ljudske) i kad bi ljudski umovi mogli “živjeti” putem veze u oblaku u virtualnom svijetu, njihovi inteligentniji gospodari strojeva mogli bi ih porobiti.

Ali čak i “mekši” oblici transhumanizma koje sada vidimo mogli bi postaviti pozornicu za kontrolu. Na primjer, subdermalni mikročipovi i moždana računalna sučelja mogu se koristiti za nadzor ili čak za čitanje i manipuliranje našim mislima i ponašanjem. Ovo je posebno zabrinjavajuće ako su oni koji provode nadzor na položaju iznad nas i imaju drugačije vrijednosti ili uvjerenja od nas.

Transhumanisti – i konačno Sotona – neće uspjeti

Nema sumnje da Sotona stoji iza transhumanističkog pokreta. Sotona mrzi Božji plan da “dovede mnoge sinove u slavu” (Hebrejima 2:10). Učinit će sve što može da pokuša uništiti čovječanstvo prije nego što se to dogodi, a čini se da je transhumanizam način na koji to pokušava učiniti. Ali to je uzaludan pothvat. Mnogi svjetski “intelektualci” također su se uvjerili da će transhumanizam djelovati, unatoč činjenicama koje govore upravo suprotno.

Futurolozi često ukazuju na nedavne inovacije poput protetičkih udova kojima upravlja mozak, kirurški ugrađenih slušnih pomagala i antenskih implantata u lubanji kako bi daltonistima pomogli da percipiraju boje—kao “dokaz” da smo na putu prema transhumanizmu. Ali ove vrste povećanja daleko su od stvaranja kiborga i avatara.

Transhumanisti se suočavaju s nekim nepremostivim izazovima. Kao prvo, ljudski um sa svojim nefizičkim komponentama ne može se “ukloniti” iz fizičkog tijela i “prenijeti” na robota, računalni poslužitelj ili bilo koji drugi stroj. Štoviše, kvalitete poput emocija, uvjerenja, vrijednosti i intuicije ne mogu se svesti na puke računalne kodove, koje treba prenijeti na digitalni medij.

Drugi veliki izazov je njihova potraga za postizanjem “jake” umjetne inteligencije, koja je ključna za stvaranje superbića koja žele. Snažna umjetna inteligencija uključuje Super AI i Opću umjetnu inteligenciju (inteligenciju jednaku ljudskoj), a imala bi sve značajke ljudske kognicije, uključujući samosvijest, osjećaj, svijest. Znanstvenici već nekoliko desetljeća pokušavaju razviti Strong AI i još uvijek su samo u teoretskoj fazi. Sve je veća sumnja u to može li računalo ikada stvarno razmišljati i razumjeti poput čovjeka.

Na mnogo načina, transhumanizam je Sotonin pokušaj zaobilaženja Boga u njegovim nevjerojatnim planovima za čovječanstvo. Srećom, malo je vjerojatno da će transhumanizam ikada zaživjeti. To stvarno jest uglavnom samo fikcija. Ipak, razumijevanje o čemu se radi u transhumanizmu korisna je vježba i veliki podsjetnik na ono što se događa kada ljudi ne uključe Boga u svoje razmišljanje.

Provjeri/technocracy.news

Foto naslovnice: screenshot technocracy.news

P O D I J E L I !