Utorak, 23 travnja, 2024
NaslovnicaWake upKraj svijeta kraj je njihova svijeta

Kraj svijeta kraj je njihova svijeta

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr

Tekst je autorski rad Đurđice Antolić objavljen uz dopuštenje.

Stargate i Looking Glass

Čovjek, zatomivši duboko u svojoj podsvijesti istinu o tročlanom jedinstvu materijalnog, duhovnog i duševnog, poistovjetio se samo sa svojim tijelom. Tehnološki čovjek sasma vjeruje ‘iluzornoj znanosti’ (Rudolf Steiner) koja ga s te razine tročlanog jedinstva spušta samo na razinu fizičkog, čineći ga samo čovjekom-tijelom. Zato čovjek-tijelo s lakoćom dopušta da u njega utječe nepoznatog sadržaja cjepivo. On se pritom ne pita ima li ikakvih dokaza o korisnosti cjepiva za njegovo tijelo. Čovjek-tijelo samo slijedi upute kontrolora svijeta kojima smetaju milijarde ‘izjelica‘ koje troše ‘njihove neobnovljive izvore’ (pacijentica dr. Lime Lainbow).

Je li Zemlja baš toliko mala, kako nam je rečeno, da bi ‘neobnovljivi izvori‘ trebali pripasti samo onima koji sebe nazivaju ‘elitom’? Max Igan misli da Zemlja nije tako malena. Ljudi vjeruju da su neobnovljivi izvori stvarno neobnovljivi, jer im je tako rečeno. Može li čovjek u tvornici proizvesti vodu ili samo može puniti boce onim što je već stvoreno? 

Amazona, rijeka kojom teče onoliko vode koliko je u jednoj šestini svih vodotoka svijeta, dugačka 6.992 km kilometara, ulijeva se u Atlantski ocean. Njezin najudaljeniji izvor nalazi se na visini od 5.597 m. Jednom kad se s oceanom spoji, mijenja li se razina i slanost oceana? Oni ostaju isti kao da u njega ne utječe nama nezamisliv broj hektolitara vode. Tko je arhitekt 10.000 pritoka koji stvaraju vodotok Amazone?

Kamo odlazi Amazona kad se spoji s oceanom? Ponire li, pa se nekim podzemnim putevima vraća k svome izvoru? Ako ponire, tko joj pokazuje put i što joj daje moć da se uspne na visinu od 5.597m? Kako uopće nastaje voda i gdje? Kad bismo mogli razumjeti kako se stvara vodotok, razumjeli bismo i otkud potječe životna energija koja pokreće krvotok, i nikad ne bismo dopustili na netko drugi vlada ni riječnim vodotokom niti našim krvotokom.

Oko obiju skupina ljudi – jedne, koja zbog straha od smrti pokušava spasiti svoje tijelo, i druge, koja spašava ono što čovjeka čini čovjekom, tročlano jedinstvo –  kontrolori svijeta sve više stežu obruč. Kad bi se ona prva skupina vratila svome iskonu i shvatila da postoji mala prljava tajna, a to je da mi imamo moć, da oni ne žele da mi znamo kakvu moć imamoda su nam naklonjene vremenske linije, sve bi već sada moglo biti drugačije. Jer kontrolori su svijeta u panici i jako im se žuri. Zašto? Možda odgovor pronađemo u izjavi jednog vojnog ‘insajdera‘.

„… bio sam uključen u projekt Stargate i Looking Glass. … projekt je bio ugašen jer je postojao problem kad smo se približili 2012. godini … Prema mojim saznanjim problem je bio u konvergiranju vremenskih linija … i kad znate dostatno o projektu Stargate i Looking Glass da biste znali kako djeluje teorija struna i kako djeluje mogućnost mogućnosti i da učiniti odabir upravo ovdje ne znači nužno da neki drugi izbor ne bi mogao postojati u istome vremenu. …

Ono što se dogodilo bilo je da su ljudi, vrlo pametni ljudi počeli shvaćati da će iskrsnuti nešto veliko. … sve mogućnosti svih budućih scenarija bilo kojeg izbora, bilo koja mogućnost unesena u i promatrana kroz Looking Glass  sama po sebi završavala je u istoj budućnosti …To je velika tajna. Sve moguće vremenske linije vode do istog ‘seta’ povijesti u budućnosti. To je ono što šalje svakoga tko ima sve informacije, tko sve zna u zasljepljujuću paniku.

Ljudi – koji sve znaju o projektu Looking Glass, koji su dobili sva izvješća i sve informacije – SVJETSKA ELITA – vjerojatno su shvatili da je IGRA ZAVRŠENA. Ničim se iza te točke ne može manipulirati. … U određenom trenutku … računalo im je reklo opet i opet, opet, i opet iznova, što će se dogoditi. Svi su bili usredotočeni na jedno – kako to popraviti. … zamolili su me da riješim taj problem, problem kontrakcije vremenskih linija. …

… Računalo je bilo u pravu. … To je bilo predviđanje … Oni ustvari nemaju kontrolu nad onim što se događa. Oni samo imaju kontrolu nad reakcijom i čini se da nije važno što oni čine da bi izazvali željenu reakciju. To ima suprotan efekt. … Ako sam trebao tomu dati ime, nazvao bih to PROCESOM BUĐENJA. To je evolucija svijesti … i nije važno koje odluke ili mogućnosti se ubacuju u jednadžbu, sve se rješava tako da mi učimo o istini i postajemo svjesni masivne brane izgrađene da bi nas odvajala od znanja, neizmjerno velikog broja informacija koje smo inače trebali posjedovati.

Što se u suštini dogodilo s Looking Glassom bilo je da oni više nisu htjeli da ga ljudi koriste jer su znali da će isplivati ista stvar. … U prvom sam trenutku mislio da je kraj svijeta. Sad vidim da je KRAJ SVIJETA KRAJ NJIHOVA SVIJETA. … Ja to ponovno vidim kao početak, kraj ove stvarnosti, početak nečega što mi čak ne možemo razumjeti … ali kad sve informacije isplivaju na površinu, više ne će biti poricanja što je istina, a što laž ili iluzija.

Ustvari, ono što upravo sad doživljavamo poput je igre dvojice šah-velemajstora. Jedan od njih gleda u ploču i vidi da će biti šah-matiran u sljedećih 7 poteza. I njegov suparnik vidi isto. Nema izlaza. Gubitnik može samo produžiti igru. Obojica igrača znaju da je igra gotova. … Mi kao rasa, ako bismo mogli razumjeti da je igra gotova … znali bismo da su zločesti dečki već izgubili, da su dobri dečki već pobijedili.

Da, ostalo je još poteza na ploči, ali te poteze vuče igrač koji će pobijediti. Jedini način da se šah-mat ne dogodi jest da igrač, koji će pobijediti, pogriješi, ali prema svim informacijama koje sam prikupio, svim danim informacijama … čini se priličito očiglednim da dobri dečko – igrač zna točno što mora učiniti da bi pobijedio. S ove točke gledišta greška je nemoguća. … većina ljudi koja gleda šahovski turnir zna da je igra gotova puno kasnije od trenutka kad dvojica igrača znaju da je igra gotova. Jer oni ne mogu vidjeti šahovsku ploču i ne mogu vidjeti da je ostalo samo još 7 poteza.“

Provjeri/www.durdicaantolic.com.hr

Foto naslovnice: pixabay.com

P O D I J E L I !

Provjeri

1 KOMENTAR

  1. Pozitiva je dobra, defetizam obavezno vodi u poraz. Međutim, i nerealni optimizam je podjednako opasan kao defetizam – kad si siguran da pobeđuješ iako u stvari gubiš.

    Sa svih strana nas bombarduju informacijama stvarajući tako haos u našim glavama. Sa jedne strane stižu pozitivne vesti: sve se razotkriva, sve dolazi na svoje mesto, narod se budi… a sa druge stižu tvrdnje o napredovanju raznih agendi: zar se ne smanjuju izvori životinjske hrane a ulaze proteimi od insekata? Čitam o omogućavanju deci uzrasta ISPOD 7 GODINA da odlučuju o “indukovanom samoubistvu” a da roditelji ne mogu da utiču!?! Napreduje li ulazak u najžeću fazu WW3 ili mi se to samo čini? Koja to od zlih agendi USPORAVA, da ne govorimo o zaustavljanju? Verujemo u pozitivu na osnovu potvrđivanja nekih teorija zavere… što je samo deo agende sluđivanja, verujemo tvrdnjama nekih “insajdera” i ne tražimo nikakve realne dokaze jer nam je dovoljno da ŽELIMO u to da verujemo a ne razmišljamo da i oni mogu da budu podmetnuti kako bi nas anestezirali!
    ———————
    Apsolutno je tačno da je moć u našim rukama – to je nešto što se dokazuje najjednostavnijom logikom ali ta moć je kao upravljač SU 57 – džaba je što ga držim u rukama kad nisam u stanju da upravljam avionom. To je ono što moramo da uradimo – da naučimo da koristimo moć koju imamo inače nema sile koje će sprečiti snage zla da preuzmu potpunu kontrolu.

VEZANO

najnovije