Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Ništa novo
Godine 1590. u Škotskoj je uhićena starija žena po imenu Agnes Sampson. Bila je iz istočnog Lothiana i ranije u životu bila je primalja i iscjeliteljica. Suđeno joj je, proglašena je krivom i odvedena u dvorac Edinburgh gdje je 28. siječnja 1591. zadavljena na smrt užetom, a zatim spaljena na lomači. Njezin prekršaj? Klimatske promjene.
Sampson je između ostalog optužena za dizanje “suprotnih vjetrova“. Njezin je progon proizašao iz nevolja kralja Jamesa VI., čiji su pokušaji da dovede svoju novu suprugu, Anne od Danske, u Škotsku neprestano osujećivani paklenim vremenom. “Neobični“ vjetrovi prevrtali su brodove kraljevskih flota, pa je Annein brod morao dvaput pristati u Norveškoj zbog toga. James, inspiriran izvještajima iz Danske o spaljivanjima vještica zbog njihove navodnog utjecaja na Anneina putovanja, progurao je ideju „vremenske magije“, gdje vještice koriste svoju demonsku moć da izazovu „neobične“ oluje, tuču i maglu.
Krajnji rezultat bilo je suđenje vješticama u North Berwicku, jedna od najsmrtonosnijih epizoda lova na vještice u povijesti Velike Britanije. Odvijajući se stotinu godina prije poznatijeg lova na vještice u Salemu u Massachusettsu, histerija u North Berwicku uključivala je 150 optužbi, obilne količine mučenja kako bi se iznudila priznanja i 25 smrti. Smrt gospođe Sampson bila je samo jedna od tih smrti. Ona i mnogi drugi bili su optuženi ne samo za uobičajene vještičje stvari – misteriozna iscjeljenja, izdavanje kletvi i tako dalje – nego i za nešto drugo – da su promijenili klimu i namjestili razorno vrijeme. Jer prema riječima danskog admirala Petera Muncha, koji je dobio zadatak da preveze Anne u Škotsku, ono na što su njegovi brodovi naišli nije bio normalan klimatski događaj.
Žene iz North Berwicka mogu se smatrati među prvim žrtvama histerije klimatskih promjena, tog poriva da se krivnja za nenormalno vrijeme pripiše opakim ljudskim bićima. U Europi su, između 1500. i 1700. godine, klimatske promjene bile često sadržane u optužbama protiv vještica. U svojoj knjizi The Discoverie of Witchcraft iz 1584, Reginald Scot, engleski zastupnik i pisac, iznio je uobičajeno stajalište o vješticama koje mogu promijeniti klimu, te „podići tuču, oluje i loše vrijeme“.
Progon vještica u Europi sredinom tisućljeća bio je neraskidivo povezan sa zabrinutošću zbog klimatskih promjena. Bilo je to doba malog ledenog doba, razdoblja koje se otprilike protezalo od 1300. do 1850. tijekom kojeg je sjeverna hemisfera doživjela iznimno hladne zime. Utjecaj malog ledenog doba bio je razoran. Hladno vrijeme nasilno je poremetilo žetvu u Europi, posebice žetvu žitarica. Nakon posebno hladnih razdoblja u 16. stoljeću, trebalo je 180 godina da se žetva žitarica vrati na prethodnu razinu. Rezultat je, prema riječima njemačkog povjesničara Philippa Bloma, bila „dugotrajna poljoprivredna kriza na cijelom kontinentu“. A to je dovelo do nevjerojatnog porasta lova na vještice.
Dugo su se vremena, kaže Blom, povjesničari pitali zašto su progoni vještica bili „posebno okrutni“ između 1588. i 1600. i ponovno između 1620. i 1650. To je zato što su to bila vremena najekstremnije hladnoće i najstrašnijih oluja, a zli uzrok takvih klimatskih nepogoda morao se pronaći i ugasiti.
Nije slučajnost da se u Europi tijekom tih klimatski najnestabilnijih stoljeća održalo oko 110.000 suđenja vješticama, a da je oko polovica tih suđenja završila osudom i pogubljenjem. Johann Weyer, nizozemski liječnik iz 16. stoljeća koji se protivio lovu na vještice, opisuje jednu ženu koja je bila prisiljena priznati da je zapravo dovela do klimatskih promjena: „Jadna starica bila je natjerana mučenjem da prizna da je uzrokovala nevjerojatnu žestinu prethodne zime (1565.), i ekstremnu hladnoću, i trajan led.“
Krikovi tih izmučenih žena trebali bi odjekivati kroz vjekove. Njihov progon zbog zločina izazivanja lošeg vremena danas bi nas trebao potaknuti na razmišljanje. Jer, kao što njemački povjesničar Wolfgang Behringer uvjerljivo tvrdi, histerija vještica vezana uz vremenske prilike u ranom modernom razdoblju pokazuje koliko opasno može biti moraliziranje rasprava o klimi. Dio europskog društva tijekom malog ledenog doba smatrao je vještice „izravno odgovornima za visoku učestalost klimatskih anomalija“, piše on. A „ogromne napetosti stvorene u društvu kao rezultat progona vještica pokazuju koliko je opasno raspravljati o klimatskim promjenama pod aspektima morala“.
Danas, u našem navodno prosvijećenom dobu, žurba da se okrive grešni i sebični pojedinci za „suprotne vjetrove“, ili „klimatske promjene“, kako ga sada zovemo, jednako je intenzivno kao što je bilo u malom ledenom dobu. Naravno, danas se ne prijeti da će oni koji mijenjaju klimu biti obješeni i spaljeni, već se o njima govori kao o „klimatskim zločincima“.
Internet se konačno okreće protiv slavnih „klimatskih kriminalaca“, glasio je naslov u modnom časopisu iz srpnja 2022. Taj je članak imao izrazito ozračje lova na vještice, tvrdeći da je „ispravno biti bijesan“ zbog ovih ljudi „koji su najodgovorniji za klimatsku krizu“ i kako „moramo zaustaviti klimatske kriminalce koji uzrokuju najgore emisije“. To su moderne verzije Agnes Sampsons koje, kako je napisao Johann Weyer, „jedino vatra može natjerati na priznanje“.
Na zapadu 21. stoljeća možda nema suđenja vješticama, ali sigurno postoji san o suđenjima vješticama. Osobito za one koji imaju drskosti upotrijebiti svoje jezike da negiraju postojanje klimatskih promjena koje je uzrokovao čovjek. Jedna akademska studija pita: „Lažni jezici: je li poricanje klimatskih promjena zločin?“ Ovo je biblijski jezik, doslovno. Upravo iz psalama. „Više voliš zlo nego dobro; i laž radije nego govoriti pravednost. Voliš sve proždiruće riječi, jezike prijevarni“, kaže Psalam 52:3-4. Sada je takva stroga vjerska osuda usmjerena protiv onih koji propituju tezu o klimatskim promjenama.
Tiranija održavanja masovnih suđenja vješticama možda više nije moguća u našem „civiliziranijem“ dobu, ali fantazija takve tiranije još uvijek postoji. „Pitam se kakve bi kazne suci mogli izreći na budućim međunarodnim kaznenim sudovima onima koji će biti djelomično, ali izravno odgovorni za milijune smrti od gladi, gladi i bolesti u narednim desetljećima“, rekao je jednom prilikom ekolog Mark Lynas.
Naravno, nisu samo moćni „klimatski kriminalci“ ti koji se danas smatraju odgovornima za „suprotno vrijeme“. To smo danas svi mi. Živimo kroz kolektivizaciju suđenja vješticama, gdje se kaže da sva ljudska bića, samim svojim postojanjem, pridonose klimatskoj nestabilnosti. Svaka vremenska anomalija sada je odmah povezana s čovječanstvom i vezana poput zatvoreničke kugle za njegova stopala.
I, opet, od nas se traži da se „pokajemo“ kako bismo učinili „blažim“ kazne prirode. U rujnu 2021. papa Franjo i nadbiskup Canterburyja, Justin Welby, objavili su zajedničku izjavu u kojoj kažu da čovječanstvo sada ima „priliku za pokajanje“ zbog našeg neuspjeha u „zaštiti i očuvanju prirode“. Godinu dana kasnije papa Franjo kaže: „Čovječanstvo se mora pokajati i promijeniti svoj stil život ako želimo sačuvati naš zajednički dom“.
Klimatske promjene, ideja da čovječanstvo ima negativan utjecaj na Zemlju, i još više da će doći do događaja na razini izumiranja ako radikalno ne promijenimo svoje ponašanje, postala je jedna od najgorih ortodoksija našeg doba, za koju je stvorena potpuno nova gramatika cenzure kako bi se zaštitila od preispitivanja.
Opisivanje, demoniziranje i kažnjavanje „nijekanja klimatskih promjena“ postalo je prava industrija. Postoje knjige koje traže psihološko podrijetlo ovih naizgled demonskih misli, a psihijatri analiziraju „snažnu psihološku komponentu“ ljudske „sljepoće za znanstvenu stvarnost“. Očigledno, „milijuni ljudi dijele fenomen poricanja klime“ i nešto se mora učiniti u vezi s tim.
Svećenici iz davnine koji su bili zabrinuti zbog utjecaja krivovjerja nastojali su spasiti ljudske duše, a današnji eko-svećenici, užasnuti herezom poricanja klime, nastoje nam popraviti umove. No ne kroz racionalnu raspravu, nego radije kroz manipulaciju jezikom i mišljenjem.
Još jednom se susrećemo s orvelovskim instinktima novih elita, gdje one nastoje promijeniti jezik kao sredstvo preoblikovanja mišljenja. Kao što je jedan britanski profesor rekao o raspravi o klimi, „mnogo će više riječi i izraza biti izmišljeno kako bi se naši jezici prilagodili sve kaotičnijim promjenama vremena i klime“. Takva prilagodba već se odvija, i to velikom brzinom. Što kažete na trenutni trend javljanja „superćelijskih oluja“? Jeste li ikad prije čuli za njih?
Oblikovanje javnog mnijenja kroz manipulaciju jezikom ključna je i zastrašujuća tema našeg vremena. U ovom slučaju, čini se da je cilj natjerati nas sve na apokaliptični način razmišljanja, natjerati nas u carstvo propasti tako što će nas tjerati da manje razmišljamo o „klimatskim promjenama“, a više o klimatskom kaosu, klimatskoj katastrofi, čak i klimatskoj apokalipsi. Neslaganje postaje gotovo nemoguće kada takav fanatični jezik postane dominantan. Kako se može pozivati na smirenost u odnosu na nešto poput „klimatskog kaosa“? Jezik diktira misao, a misao je u ovom slučaju da smo usred „Kraja svijeta i da smo sami krivi za to“.
Po pitanju znanosti, kada je riječ o klimatskim promjenama, zapravo ne govorimo o nikakvoj znanosti. Govorimo o scijentizmu. Govorimo o korištenju znanosti za jačanje političkih agendi i načinu na koji tehnokratske elite sada marširaju stručnost u svoju zastrašujuću moralnu korist. To nije znanost – to je religija. Stoga je krivovjerje, jednako bogohuljenju, misliti ili izgovoriti bilo kakvu misao koja bi mogla makar i malo povrijediti ovaj mistični i mizantropski svjetonazor koji sebe naziva znanošću.
Bitna zadaća heretika je nakostriješiti se na ortodoksnost, biti sumnjičav prema konsenzusu. Upravo zato što je tiranija mišljenja takva da ekscentričnost čini prijekorom, poželjno je, da bi se probila ta tiranija, da ljudi budu ekscentrični. Budimo onda ekscentrični po pitanju klimatskih promjena. Odbijmo pokleknuti pred običajima, ritualima i samobičevanjem ove religije koja se identificira kao znanost.
Kako je tipično za naša mračna vremena da oponašamo loše iz malog ledenog doba – njegov lov na vještice, njegov strah od vremenskih prilika – dok okrećemo leđa onome što je bilo dobro u tom najburnijem ljudskom razdoblju: usponu slobode mišljenja i oslobađanju skepticizma prema ortodoksiji, uključujući ortodoksnost lova na vještice. Čak i u svom mračnom i hladnom svijetu, osjećali su svoj put prema slobodi i istini. U našem svijetu komparativne udobnosti i obilja, vraćamo se natrag u praznovjerje i strah.
Provjeri/www.spiked-online.com/Heretički manifest (Brendan O’Neill)
Foto naslovnice: screenshot spiked-online.com
P O D I J E L I !
