Mjesec kao zrcalna slika Zemlje

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr

Alternativna teorija

Jedna intrigantna teorija koja privlači sve veći interes alternativnih istraživača je ideja da Mjesec nije neovisno nebesko tijelo, već zrcalna slika Zemlje, koja je mnogo veća nego što nam je rečeno. Ova teorija otvara vrata potpuno novom pogledu na naš svijet u kojem živimo i poziva nas da preispitamo ustaljene koncepte koje smo naučili.

Osnovni koncept teorije

Prema ovoj teoriji, Mjesec nije čvrsto tijelo udaljeno oko 384.400 kilometara od Zemlje, već projekcija ili odraz dijela Zemljine površine. Drugim riječima, ono što vidimo kao Mjesec je svojevrsno “zrcalo” Zemlje, prikazano na nebu. Ova ideja se temelji na zapažanjima sličnosti između Mjesečeve topografije i određenih regija na Zemlji, kao i na spekulacijama da je Zemlja daleko veća nego što službena znanost tvrdi.

Ključni argumenti u prilog teoriji

1. Topografske sličnosti: Promatrači su primijetili nevjerojatnu sličnost između nekih Mjesečevih kratera i oblika kopnenih masa na Zemlji. Na primjer, određeni oblici Mjesečevih kratera navodno odgovaraju geografskim obilježjima poput planinskih lanaca, kanjona i velikih jezera na Zemlji.
2. Vizualna percepcija: Ako je Mjesec zaista projekcija, njegov izgled bi mogao varirati ovisno o kutu gledanja i položaju promatrača. Zapaženo je da se Mjesečevi detalji često čine dinamičnima, kao da se mijenjaju u skladu s promjenama u atmosferi ili optičkim uvjetima.
3. Pitanje gravitacije i orbita: Teorija dovodi u pitanje općeprihvaćena objašnjenja gravitacije i orbitalnih mehanizama. Ako je Zemlja znatno veća, moglo bi se pretpostaviti da naša percepcija udaljenosti i veličine svemirskih tijela nije točna.
4. Povijesne reference: Neki drevni tekstovi i mitovi ukazuju na mogućnost da Mjesec nije uvijek bio prisutan na nebu. Ovo podržava ideju da je njegova pojava rezultat nekog nepoznatog fenomena koji bi mogao uključivati refleksiju Zemljine površine.
5. Anomalije na Mjesecu: Znanstvena promatranja zabilježila su brojne anomalije na Mjesecu, poput neobičnih svjetlosnih pojava i promjena u sjaju. Ove pojave mogu biti objašnjene teorijom da je Mjesec projekcija, što bi značilo da promjene na njemu reflektiraju aktivnosti ili promjene na Zemlji.

Kruženje Sunca i Mjeseca prema ovoj teoriji

U ovoj teoriji, kretanje Sunca i Mjeseca po nebu interpretira se na potpuno drugačiji način nego u konvencionalnoj znanosti. Ako je Zemlja ogromna i Mjesec njezina zrcalna slika, kruženje ovih nebeskih tijela moglo bi se tumačiti kao optički fenomen uzrokovan njihovom refleksijom i interakcijom s atmosferom.

1. Sunčevo kruženje: Prema ovoj teoriji, Sunce bi moglo biti izvor svjetlosti koji se kreće iznad ogromne Zemljine površine, dok njegova putanja ostavlja dojam izlaska i zalaska. Njegovo kretanje prati optičke zakone refleksije i refrakcije, što stvara dojam eliptičnog ili kružnog gibanja na nebu.

2. Mjesec kao refleksija: Ako je Mjesec zrcalna slika Zemlje, njegovo kretanje na nebu ne bi bilo rezultat gravitacijske orbite, već pomicanja reflektirajuće točke u skladu s promjenama pozicije Sunca i rotacije Zemlje. Na taj način, Mjesec uvijek ostaje “usklađen” sa Zemljinim površinskim značajkama koje reflektira.

3. Atmosferski efekti: Atmosfera bi u ovoj teoriji igrala ključnu ulogu u stvaranju iluzije kretanja Sunca i Mjeseca. Lom svjetlosti i atmosferske distorzije mogli bi uzrokovati prividne promjene u njihovoj putanji, veličini i sjaju.

4. Sezonske promjene: Smjena godišnjih doba i promjene u dužini dana i noći također bi bile rezultat složenih optičkih interakcija između Sunca, atmosfere i ogromne Zemljine površine. Mjesec bi, kao refleksija, slijedio ove promjene u skladu s pozicijom Sunca.

5. Precesijski ciklus i doba zodijaka: Ova teorija također objašnjava dugoročne promjene u položaju osvijetljenog dijela Zemlje kroz precesijski ciklus, koji traje otprilike 26.000 godina. Tijekom ovog ciklusa, os (centar) vrtnje Sunca i Mjeseca polako mijenja svoj položaj, što uzrokuje pomak u percepciji položaja zvijezda i zodijačkih sazviježđa. Svako “doba” traje oko 2.160 godina i označeno je dominantnim sazviježđem u kojem se nalazi proljetna točka. Na primjer, trenutno se smatra da smo na prijelazu iz Doba Ribe u Doba Vodenjaka. Prema ovoj teoriji, pomak osvijetljenog dijela Zemlje odražava energetsku i simboličku transformaciju na globalnoj razini, dok Mjesec nastavlja reflektirati ove promjene u skladu s dinamikom Sunca i Zemlje. Zagovornici ove teorije drže da poznati Astronomski sat u češkom gradu Pragu prikazuje upravo ovaj ciklus (na slici ispod).

Precesijski ciklus, koji traje približno 26.000 godina, u vedskom znanju poznat je kao Maha Yuga ili veliki kozmički ciklus. Prema Vedama, ovaj ciklus podijeljen je na četiri ere ili yuge: Satyu (Zlatno doba), Tretyu (Srebrno doba), Dwaparu (Brončano doba) i Kaliyugu (Željezno doba). Svaka yuga simbolizira promjenu u ljudskoj svijesti i kozmičkim energijama koje utječu na Zemlju. Vedski spisi također ukazuju na povezanost položaja Sunca, Mjeseca i zvijezda s razinama duhovne svijesti čovječanstva. Precesijski ciklus objašnjava kako se energija iz svemira prenosi na Zemlju, a to se odražava u promjeni astroloških znakova koji vladaju svakim dobom, poput prijelaza iz Doba Ribe u Doba Vodenjaka. Vede sugeriraju da je ovo kontinuirano kretanje osmišljeno kako bi se uskladilo ljudsko iskustvo s univerzalnim zakonima, ističući cikličku prirodu vremena i povezanost Zemlje s kozmičkim ritmovima.

Ova interpretacija kruženja Sunca i Mjeseca omogućuje potpuno novi način razumijevanja njihovog kretanja, uklanjajući potrebu za tradicionalnim modelima orbita i gravitacije.

Također, postavlja se pitanje može li ova teorija objasniti današnja aktualna zbivanja po pitanju “klimatskih promjena”, migracija, ali i ostalih agendi tzv. “Velikog reseta”. Je li se previše ljudi probudilo po pitanju pravog stanja našeg svijeta, pa ih je potrebno ponovo vratiti neznanju?

Isto tako, vrlo je zanimljiva igra riječi koja se događa u našem jeziku kada se govori o “smaku svijeta”. Je li to relikt nekog prethodnog iskustva, jer smak u biti znači smicanje ili pomak u horizontalnoj ravnini? Možda izraz “smak svijeta” ne predstavlja ono što danas svi misle, a to je kraj svijeta, već samo novo doba u Zemljinom ciklusu.

Porijeklo Sunca i Mjeseca: Crno Sunce

Jedan od intrigantnih aspekata ove teorije uključuje priču o porijeklu Sunca i Mjeseca, koja je povezana s konceptom tzv. Crnog Sunca. Crno Sunce, prema nekim drevnim mitovima i ezoteričnim učenjima, predstavlja izvor sve energije i svjetlosti u našem svijetu. Smatra se da je ono nevidljivo većini ljudi, da se nalazi ispod površine Zemlje, te da ima ključnu ulogu u stvaranju i održavanju Sunca i Mjeseca.

1. Stvaranje Sunca: Sunce bi, prema ovoj teoriji, moglo biti manifestacija energije emitirane iz Crnog Sunca. Ova energija prolazi kroz slojeve Zemlje i atmosfere, odbija se i stvara iluziju Sunca kakvog vidimo. Njegova svjetlost je rezultat refrakcije i refleksije kroz Zemljinu koru i atmosferu, dok njegovo kruženje po nebu odražava dinamiku kruženja Crnog Sunca ispod.

2. Stvaranje Mjeseca: Mjesec bi nastao kao sekundarna refleksija ove energije. Dok Sunce predstavlja direktni izvor svjetlosti, Mjesec odražava njegove energetske tokove u kombinaciji s topografskim značajkama Zemlje. Njegova svjetlost je hladna i reflektivna, za razliku od tople svjetlosti Sunca, što podržava ideju da je riječ o refleksiji, a ne o izvoru svjetlosti.

3. Mitološka podrška: Mnoge kulture spominju Crno Sunce kao središnji izvor života i energije. U germanskoj mitologiji, Crno Sunce simbolizira skriveno znanje i moć, dok se u nekim istočnjačkim tradicijama spominje kao “skrivena zvijezda” ili izvor stvaranja.

4. Povezanost sa Zemljom: Crno Sunce, prema ovoj teoriji, nije nebesko tijelo već dio same Zemlje. Njegova energija prolazi kroz različite slojeve našeg svijeta, stvarajući optičke fenomene poput Sunca i Mjeseca. Ovo bi moglo objasniti zašto su ta dva tijela uvijek povezana u kretanju i ciklusima.

5. Mjesečeve mijene: Prema teoriji Crnog Sunca, Mjesečeve mijene rezultat su interakcije energetskih tokova koje generira Crno Sunce, a ne samo fizičke osvijetljenosti Mjeseca od strane Sunca. Crno Sunce, smješteno u središtu Zemlje ili unutar viših dimenzionalnih slojeva stvarnosti, emitira suptilne energetske valove koji oblikuju percepciju svjetla i tame na Mjesečevoj površini.

Teorija u kontekstu povijesti i mitova

Osim već spomenutog konteksta vedskih zapisa, Mjesec je u drugim povijesnim zapisima i mitovima brojnih civilizacija često opisan kao misteriozan objekt povezan s božanstvima, simbolikom i neobjašnjivim pojavama. U starogrčkoj mitologiji, Mjesec je bio povezan s boginjom Artemidom, čuvaricom prirode i mistike. Slično tome, mnoge drevne kulture smatrale su Mjesec svetim simbolom, koji nije samo fizičko tijelo već i posrednik između zemaljskog i božanskog.

U nekim mitovima, spominje se da je Mjesec “doveden na nebo” nakon stvaranja svijeta, što implicira da nije uvijek bio prisutan. U tradicijama starih Maja i Inka, Mjesec se smatrao ogledalom Zemlje, odražavajući njezine vode i planine. Ovo podržava ideju da su drevni narodi možda intuitivno razumjeli koncept Mjeseca kao zrcalne slike našeg planeta.

Suvremene teorije o Crnom Suncu također pronalaze odjeke u povijesnim zapisima. Germanska mitologija često spominje Crno Sunce kao simbol skrivenog znanja i izvora energije koji pokreće svijet. Ova ideja daje dublji kontekst teoriji da Mjesec i Sunce nisu samo fizička tijela već manifestacije energetskih fenomena povezanih s našim planetom.

Zaključak

Ova teorija otvara fascinantna pitanja o našoj percepciji svemira i prirode stvarnosti. Ako prihvatimo mogućnost da je Mjesec zrcalna slika Zemlje, to nas vodi ka potpuno novom razumijevanju našeg mjesta u kozmosu. Umjesto da se oslanjamo na ustaljene koncepte, teorija nas poziva da istražimo mogućnosti koje su možda dugo bile zanemarene.

Mitovi, povijesni zapisi i suvremena opažanja nude intrigantne tragove koji podržavaju ovu ideju. Iako je službena znanost možda skeptična prema ovakvim spekulacijama, povijest nas uči da su mnoge istine otkrivene tek kada je postojećim paradigmama izazvan status quo. Možda je vrijeme da ponovno pogledamo prema nebu s otvorenim umom i razmotrimo mogućnost da Mjesec nije ono što smo oduvijek mislili da jest.

Samo smo zagrebali ispod površine, a vi nastavite istraživati…

Foto naslovnice: pixabay.com

P O D I J E L I !