Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr
Bijeg s lanca
Ništa se ne događa bez razloga. Nitko tko je ušao u vaš život nije ušao bez razloga. Nitko tko je otišao iz njega, nije otišao bez razloga. Svaka knjiga koju ste pročitali, svaki film koji ste pogledali, svaka priča koju ste čuli… sve je tu s razlogom. Svi smo dio jedne Velike cjeline…
Ovaj tekst započinjem upravo ovim riječima jer to zapravo osjećam nakon što sam odgledao dokumentarac pod nazivom Primodial code, autora Marijna Poelsa. To je vjerojatno, bez pretjerivanja, možda najvažnijih, nešto malo više od, 2 sata vremena koje će tragači za spoznajom “utrošiti” na svom putu. On je sukus svega što ekipa okupljena na ovom portalu već godinama pokušava iznijeti svojim, ipak segmentiranim i naoko nepovezanim, piskaranjem. Sve te teme koje čine jednu Veliku cjelinu, jednu Veliku istinu… koje ni nakon tisuća tekstova niti približno nismo uspjeli sažeti kao Marijn. Ovdje se ponovo vraćam na početak ovog teksta, jer da nije bilo čovjeka, kojeg isto smatram “jednim od nas”, ovaj dokumentarac vjerojatno nikad ne bih odgledao i on vam nikad ne bi bio prezentiran na ovaj način. Ime tog čovjeka (nadimak, op.u) je aloha…
Divovi
Dokumentarac započinje nečim što intrigira svačiji um koji nije zarobljen “službenim narativom”. Što se mene tiče, postojanje divova je neupitno. U to me je uvjerio Domagoj Nikolić svojom knjigom „Potraga za divovima“, u kojoj sveobuhvatno prikazuje i objašnjava oskudne materijalne i prebogate nematerijalne dokaze o postajanju ljudi nadprosječnih visina na našim prostorima. Knjigu preporučam za pročitati ne samo zbog teme o divovima, već zbog vrlo dobro identificiranog i pomno seciranog uzroka podjele naroda s ovih naših (nesretnih) prostora. Gotovo identičnu priču o divovima, samo na lokaciji otoka Sardinije, donosi nam i Marijn na početku svog dokumentarca. Naime, Sardinija je, baš kao i naši balkanski prostori prebogata materijalnim i nematerijalnim dokazima o postojanju divova.
Osnovni problem kod priče o divovima jesu relativno oskudni materijalni dokazi i Marijn s pravom u jednom trenutku pita sugovornicu zašto su ti dokazi skrivani i tko ih je to skrivao. Iako na prvo pitanje dobiva, po meni jedini, logični odgovor, a to je da bi dokazi o ljudima iznimnih visina vrlo brzo narušili uspostavljeni (lažni) narativ o evoluciji, očekivano, odgovor na drugo pitanje ostaje misterij, uz napomenu sugovornice da se radi o “onima koji upravljaju”… Tko su “oni”, naslućuju i Domagoj Nikolić, ali i Marijn Poels. No, jesu li to zaista „oni koji upravljaju“ ili tek njihovi „službenici“, ostaje nam da otkrijemo…
Vrijedno spomena je i to da se pričom o divovima iz dokumentarca, osim uvodne premise o tome kako su ljudi nekad bili povezaniji sa svijetom iz kojeg su proizašli i u kojem su živjeli, želi reći kako su ti divovi zapravo naši izravni preci. U tom dijelu, narativ se blago razlikuje od onog Nikolićevog, koji smatra da se ipak radi o dvjema različitim vrstama, miješanjem kojih su nastali današnji žitelji Balkana. Nadalje, autor dokumentarca se opravdano pita radi li se o nekoj vrsti genetskog inženjeringa i tko ga je provodio…
Besplatna energija, hrana, zdravlje…
Slijedeća „postaja otkrivanja“ istine, Poelsa vodi upravo na naše prostore, na područje bosanskog grada Visoko gdje je „neki ludi teoretičar zavjera“ pronašao piramide, najveće i najstarije od svih na svijetu. Priča o bosanskim piramidama zapravo je samo uvodna sekvenca koja autoru služi kao podloga za sasvim logičan zaključak o tome da su drevne građevine imale sasvim drugačiju funkciju od one koju nam serviraju povjesničarski službenici vladajućih.
Izvjesno je da su te građevine bile projektirane kako bi prikupljale neograničenu Zemljinu energiju, koja se vrlo vjerojatno, potpuno besplatno „dijelila“ stanovnicima u cilju zadovoljenja osnovnih potreba za hranom ili liječenjem, te postizanja opće dobrobiti i prosperiteta društva. Primjeri su zaista brojni, od već spomenutih piramida, preko „gotičkih“ katedrala, sve do Teslinog Wardenclyffe tornja na Long Islandu, čije je rušenje vrlo vjerojatno označilo kraj jedne kratke epohe „ponovnog buđenja stare svijesti“ (koja je opet potekla s naših prostora).
Nakon ovoga Marjin se pita:
„Tko to piše povijest? I koliko je ona istinita? Ili nam se ona ‘prodaje’ s nekom svrhom? Zašto su činjenice i opažanja dogmatično odbačene kao mitološke i neznanstvene? Jesmo li zaista toliko pametni? Ili se moderni čovjek slijepo uvlači u neprirodnu, poslušnu i bezumnu igru? Može li to biti svrha i razlog zašto su ovi narativi toliko brižno zataškavani?
Zamislite svijet u kojem imamo vodu koja liječi, besplatnu energiju i uravnotežen um. Tko bi tada kupovao sve te lijekove?“
Sve je jasno, zar ne?
Znanje je moć, a znanje je u rukama…
U jednom dijelu Poels konstatira kako je proces „nestajanja drevnih znanja“ o stvarima koje su na dobrobit svih, vrlo pomno provođen. Svaki put kad se željelo izbrisati nešto što se kosilo s ciljevima „onih koji vladaju“, dolazilo je do uništavanja, čak i doslovno do „spaljivanja“ knjiga. No, ne treba biti naivan – sva ta znanja su sklonjena od običnog puka i sačuvana duboko u „njihovim“ podrumima. Od originalnih i neiskrivljenih vedskih i biblijskih tekstova do pretpotopnih tekstova iz Aleksandrijske knjižnice… Isti proces događa se i danas… Toliko smo udaljeni od istine da više ne znamo tko smo, ni što smo, niti s kojom svrhom smo ovdje na Zemlji.
Marijn se pita jesmo li možda rezultat genetskog inženjeringa nekih drugih civilizacija koji su nas kreirali da budemo njihovi robovi? Događa li se taj inženjering i danas, sa svim tim „medicinskim fašizmom“, „cjepivima“, nasilnim kreiranjem mišljenja, „klimatskim promjenama“…? Pa, evidentno je da se događa. Pogledajte samo koliko se promijenio svijet i ljudi oko vas u posljednje četiri godine. Ako to nije (socijalni i genetski) inženjering, onda stvarno ne znam što bi to bilo.
Oni koji žele narodu dati znanje, žele da narod bude moćan. A ako je narod moćan, njime je teško vladati, pa se postavlja pitanje žele li oni uopće vladati njime ili žele da narod upravlja sam sobom? Jesu li oni zapravo ispravna strana? S druge strane, oni koji žele vladati i upravljati, to isto znanje neprestano uskraćuju narodu, otkrivajući na taj način svoje namjere. Samo ljudi ih ne doživljavaju, jednostavno ne prepoznaju svoga neprijatelja…
Strah, vjera, religija
“Religija je opijum za narod”, Karl Marx
Vjera je jedna od ključnih stvari u životu čovjeka. Bez vjere, čovjek se ujutro ne bi niti ustao iz kreveta. Mnogi to ne razumiju, misleći da se vjera odnosi samo i isključivo na religijska poimanja vjere. „Oni“ su krivi za takvo stanje, jer su iskrivili iskonska i drevna vjerovanja u ono što njima odgovara i što ih približava njihovom konačnom cilju. Tu su ljudi upali u veliku klopku.
Zanimljiva priča koju je Poelsov sugovornik ispričao ide ovako:
„U srednjem vijeku bio je Papa, koji je htio napraviti Baziliku Sv. Petra i za taj pothvat je trebao ogroman iznos novca. Poslao je svoje ljude diljem zemlje, da kucaju na vrata ljudi s parolom: ‘kada novac u kutiji zvecne, duša iz čistilišta k raju hita!’ Drugim riječima, ako ne plate, za njih je određeno da budu vječno u čistilištu… Naravno da je većina plaćala, iako se samo radi o pukom usađivanju straha.
Ništa drugačije nije niti danas, kao što je uvijek i bilo. Ljudi se i dalje drže u stalnom strahu, zar ne? Bez straha u masama, nema pomaka masa.
Zašto je dobro da ljudi vjeruju u nešto? Svaki čovjek se, u nekom trenutku, nađe u teškoj situaciji. I tko ili što mu može pomoći tijekom tog vremena? Ništa drugo nego vjera. Dragi Bože, pomozi mi, dragi Muhamede pomozi mi, dragi poglavico pomozi mi… svi žele pomoć, što znači da vjeruju.
Kada je vjera na takav način implantirana u ljude, da se čovjek u potrebi ima za što uhvatiti, tada je također moguće tu vjeru i zloupotrijebiti! Formalna vladajuća hijerarhijska struktura na Zemlji je prepoznala (ili je dobila znanje o tome) da je moguće prodati priču i napraviti gigantski posao od toga. Samo je potrebno pronaći kupce…
Bolest je poznata… klimatske promjene, zar ne? Pa, čak i uzročnik – CO2. A lijek je, vrlo jasno, proizvodnja sve skuplje i skuplje energije, koju će obični ljudi morati plaćati.“
Rješenje je u nama samima
Vidite li ponavljajuće uzorke? Ovo je igra s našim umovima. Oni su gospodari u igri „podijeli pa vladaj“, kojom upravljaju svojim slugama i to strahom i prevarama. Duhovno stanje svijeta je u konfuziji i kaosu jer više jednostavno ne razumijemo tko smo i što smo nekad bili. Izgubili smo genetske informacije u bjesnilu vremena. Hrast bez korijenja nikad neće bit sposoban izrasti u jako i otporno stablo. No, bez obzira na sve, mi kao ljudi morat ćemo pronaći izlaz u slobodu, a on je oduvijek bio u prirodi… i u nama samima.
U nama je usađen genetski (primarni) kod svih prethodnih generacija, pa i onih koje je odlikovala iznimna veličina i snaga, fizička i umna. Na te informacijske kodove unutar DNK utječu frekvencije iz okruženja u kojem se nalazimo, a njih je moguće regulirati mijenjanjem parametara tog frekvencijskog okružja. Možda sada shvaćate funkciju frekvencijskog „onečišćenja“ putem 5G mreža i ostalih umotvorina kojima nas drže u pokornosti. No, postoji i dobra vijest, a to je da je taj proces moguće i preokrenuti, čime bi se mogao povratiti i naš osnovni (primarni) kod.
Ljudi su otporna bića. Iako smo generacijama isprogramirani, i dalje ostajemo ljudi, s DNK koja je smišljeno uspavana i namamljena u matriks, ali se i dalje opire ugnjetavanju. I sami vidite da se stvari mijenjaju, jer kad dođe do prevelike doze potiskivanja njenog pravog bitka, DNK uvijek nalazi izlaz… iako svaki put ne razumijemo u potpunosti svoju vlastitu pobunu, ona se povremeno prelijeva na ulice kako bi ispravila genetički disbalans.
Kako se čovječanstvo budi, budi se i naša DNK, prizivajući svoju primarnu strukturu, kojom nas je nekad činila Velikima…
Provjeri/The Primordial Code Documentary
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
