Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Kraj podjelama
U svom najpoznatijem govoru – „Snu“, kojeg je održao 28. kolovoza 1963. godine, Martin Luther King je u Washingtonu pozvao na jednakost građanskih i ekonomskih prava i kraj rasizma u SAD-u. Iako se smatra da je taj govor prvenstveno usmjeren na ostvarivanje ravnopravnosti crnačkog stanovništva s dominantnim bjelačkim, ovaj govor jedan je od najboljih i najljepših poziva na okončanje bezbrojnih i besmislenih podjela u čovječanstvu koje neprestano nameće sotonistička globalna elita. Ovo je jedan od najljepših poziva na ljubav…
Ovaj govor odnosi se na sve ljude, svih rasa, boja kože, nacija, religijskih uvjerenja, političkih preferencija, društvenih staleža, profesija, navijačkih skupina… ovaj govor trn je u oku onih koji vijekovima rade na stalnim podjelama… i protiv ljubavi među ljudima. Jer, ONI smatraju govor ljubavi nečim slabim, a gnjev pa čak i nasilni gnjev nečim jakim, a istina je upravo suprotna.
Odašiljati ljubav ne znači da ćete samo leći i pustiti da vas ljudi gaze. Ljubav je moć i snaga. Ona je neusporediva jer mijenja stvarnost tako što oživotvoruje mogućnosti i vjerojatnosti. Ljubav nije samo za druge nego i za sebe, a ljubav prema sebi (veoma različito od opsjednutosti samim sobom i umišljenosti) znači samopoštovanje koje neće dopustiti drugima da nam se nameću protiv naše volje.
Ljubav ne prosvjeduje protiv nepravde niti bombardira svoje mete mržnjom, ona jednostavno kaže: „Ne dopuštam to“. Odbijam surađivati s onim što mi želi nametati svoju volju i gušiti moju slobodu. Riječ „ne“ ne mora se izgovoriti s bijesnim izrazom lica. To jednostavno znači reći „ne“ i doista tako misliti. Masovna nesuradnja daleko je učinkovitija od pukih prosvjeda. Potonji utječu na policiju, ali nesuradnja utječe na sam Sustav, a policajci su samo njegovi pijuni.
U svom govoru o „Snu“ King nije bjesnio protiv „neprijatelja“, čime bi se stvaralo još više rasjednih linija podjele, već je govorio o tome da svi moraju biti tretirani isto te da nitko ne smije biti isključen ili hijerarhijski odijeljen. On je pozvao ljude da shvate da smo u biti svi mi jedno – svi smo mi, kako je kazao, Božja djeca. Nije zahtijevao da nova hijerarhija zamijeni staru, gdje bi novi gospodari istisnuli stare. Pozvao je na stvaranje svijeta u kojem više neće biti hijerarhija ni gospodara…
Kao što je rekao: „Sada je vrijeme da pravdu učinimo stvarnošću za svu Božju djecu“. Mislio je na SVE ljude, a ne samo na nove samozvane rasne, religijske i političke elite koje bi zamijenile stare rasne, religijske i političke elite.
„Ali moram nešto reći mom narodu koji stoji na užarenom pragu palače nepravde: u procesu stjecanja mjesta koje nam pripada ne smijemo činiti nedjela. Svoju žeđ za slobodom nemojmo tražiti pijenjem iz čaše gorčine i mržnje. Svoju borbu uvijek moramo voditi na visokoj razini dostojanstva i discipline. Ne smijemo dopustiti da se naš kreativni prosvjed izrodi u fizičko nasilje. Uvijek i iznova moramo se izdizati do veličanstvenih visina, gdje ćemo fizičku silu dočekati silom duše.
Ta čudesna nova borbenost koja je zahvatila crnačku zajednicu ne smije nas dovesti do podozrenja prema svim bijelim ljudima jer mnogi od naše bijele braće, što pokazuje njihova prisutnost danas i ovdje, shvatili su da je njihova sudbina vezana uz našu. I shvatili su da je njihova sloboda nerazmrsivo povezana s našom.
Ne možemo hodati sami.
Sanjam da će jednoga dana, na crvenim brdima Georgije, sinovi bivših robova i sinovi bivših robovlasnika moći zajedno sjesti za stol bratstva.
Sanjam da će jednoga dana čak i država Mississippi, država koja se guši u omari nepravde, te u omari ugnjetavanja, biti preobražena u oazu slobode i pravde.
Sanjam da će moje četvero djece jednog dana živjeti u državi gdje neće biti prosuđivani na osnovu boje kože već na osnovu svojih osobina.
Danas sam usnio san!
Sanjam da jednog dana , u Alabami, s njenim opakim rasistima, s njenim guvernerom s čijih usana silaze riječi poput ‘intervencije’ i ‘poništenja’ – da će se jednog dana baš tamo u Alabami mali crni dječaci i crne djevojčice moći uhvatiti za ruke s malim bijelim dječacima i bijelim djevojčicama kao sestre i braća.
Danas sam usnio san!“
Moramo shvatiti razmjere u kojima malena elita u ostvarivanju svoje tekuće agende ovisi o suradnji njene ciljane populacije jer već samo u tom smislu moć imamo mi, a ne oni. Ali, da bi taj broj doista pokazivao našu nadmoć moramo prestati boriti se međusobno.
Ako su mainstream mediji ključni za elitin željeni ishod, onda ih prestanite pratiti i davati im energiju. Ista stvar je i s pametnim uređajima – prestanite ih koristiti ili davati djeci. Bojkotirajmo proizvode, kompanije institucije, politike, sportove koje djeluju protiv interesa javnosti i, više od svega, odbijmo biti ušutkani od strane ikoga. Ako sve to i još mnogo više, učinimo iz srca, bez zlobe i gnjeva, mi energetski doprinosimo rješenju, a ne problemu.
Provjeri/korišteni dijelovi iz „Sve što trebate znati a nitko vam nije rekao“, David Icke, TELEdisk, 2020.
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
